Politika

PROŠIRENJE NATO-a: Ukrajina najvjerojatnije ni na summitu u Washingtonu neće dobiti pozivnicu za članstvo

Autor Adriano Milovan

Američka veleposlanica pri NATO-u Julianne Smith kazala je kako nije realno očekivati da bi Ukrajina na summitu Saveza u srpnju u Washingtonu mogla dobiti poziv za ulazak u NATO

Sjedište NATO-a u Bruxellesu
Izvor: Dominika Zarzycka / Alamy / Alamy / Profimedia

Ukrajina će, po svemu sudeći, i ove godine ostati bez pozivnice za NATO.

Proizlazi to iz riječi američke veleposlanice pri Sjevernoatlantskom savezu Julianne Smith, koja je, kako je prenio Reuters, u utorak kazala da se ne očekuje da bi Kijev na predstojećem summitu NATO-a, koji bi se od 9. do 11. srpnja trebao održati u Washingtonu, mogao dobiti pozivnicu za ulazak u Savez.

'Nastavak podrške Ukrajini'

"Kada je riječ o summitu koji će se održati ovog ljeta, ne očekujem da će Savez u ovom trenutku dati pozivnicu“, kazala je Smith, a prenio je Reuters.

Dodala je kako je NATO od summita koji je u srpnju prošle godine održan u Vilniusu poduzeo niz koraka kako bi pomogao Ukrajini, koju je u veljači 2022. godine napala Rusija. NATO je, kazala je američka veleposlanica pri NATO-u, Kijevu pomogao i u reformama koje su nužne za euroatlantske integracije.

"Nastavljamo se fokusirati na to da im pružamo podršku u borbama i osiguramo pobjedu na bojnom polju“, zaključila je Smith.

Novi hladni tuš za Kijev

Poruka američke veleposlanice u NATO-u novi je hladni tuš za Kijev. Naime, ukrajinske vlasti, na čelu s predsjednikom Volodimirom Zelenskim, postavile su kao jedan od svojih glavnih ciljeva pristupanje NATO-u.

Iako su se u Kijevu nadali da bi već na lanjskom summitu NATO-a u prijestolnici Litve mogli dobiti pozivnicu za članstvo ili barem neki vremenski okvir za pristupanje Savezu, to se nije dogodilo. Umjesto toga, dobili su samo obećanje da će ući u NATO kada završi rat s Rusijom i ako se oko članstva Ukrajine suglase sve postojeće članice.

Kako te suglasnosti oko ukrajinskog članstva nema, a za ulazak u NATO potreban je konsenzus svih postojećih članica, mnogi su iz toga izvukli zaključak kako su jako male šanse da bi Ukrajina mogla ući u NATO čak i kada završi rat s Rusijom.

Naime, mnoge članice NATO-a ne žele Ukrajinu u članstvu jer strahuju da bi to razbjesnilo Rusiju. Ruski je predsjednik Vladimir Putin i u nedavnom intervjuu Tuckeru Carlsonu kazao kako Moskva ne može prihvatiti eventualno pristupanje Ukrajine NATO-u jer u tome vidi sigurnosnu prijetnju.

Tko je za, a tko protiv ulaska Ukrajine u NATO?

Među članicama koje su se dosad najviše protivile primanju Ukrajine u NATO je Mađarska, čiji premijer Viktor Orban ne želi ugrožavati razmjerno dobre odnose koje ima s Putinom.

Otkako je premijersku poziciju u Slovačkoj preuzeo Robert Fico, i Bratislava se protivi članstvu Ukrajine u NATO-u.

No, skepsu prema mogućem ukrajinskom članstvu pokazuju i brojne druge članice, pa i sam SAD. Tome se, primjerice, protivi bivši američki predsjednik Donald Trump koji ćeli novi mandat u Bijeloj kući i koji je ovih dana ponovno kritizirao europske članice NATO-a da premalo ulažu u vlastitu obranu.

S druge strane, najveći zagovornici primanja Ukrajine u NATO do sada su bile baltičke države i Poljska.

Alternativni prijedlozi ukrajinskog članstva u NATO-u

Uoči prošlogodišnjeg summita NATO-a u Vilniusu, londonski think tank Centar za europsku reformu (CER) izradio je prijedlog primanja Ukrajine u NATO po uzoru na primanje SR Njemačke u taj vojni blok 1955. godine, o čemu je Euractiv pisao.

Tim prijedlogom se predviđa ograničena primjena članka 5. Sjevernoatlantskog ugovora, koji kaže da je napad na jednu članicu, napad na sve, i da su ostale članice dužne priteći u pomoć napadnutoj članici. Konkretno, primjena tog članka temeljnog dokumenta NATO-a ograničila bi se samo na područja koja se nalaze pod nadzorom legalnih ukrajinskih vlasti, a ne i na dijelove ukrajinskog teritorija koji su pod ruskom okupacijom.

U CER-u su tvrdili da bi primanje Ukrajine u NATO po tom modelu odvratilo Rusiju od daljnjih napada na slobodan dio Ukrajine.

Inspiraciju za takav oblik članstva našli su u primanju tadašnje Zapadne Njemačke u NATO 1955. godine. Tada, naime, ni Bonn ni ostale članice NATO-a nisu priznavale Istočnu Njemačku (DDR), već su je smatrale dijelom teritorija Njemačke pod sovjetskom okupacijom. Unatoč tome što su smatrali da je i DDR dio SR Njemačke, primjenu članka 5. NATO ugovora nisu protegli na njen teritorij sve do njemačkog ujedinjenja 1990. godine.

Iako je prijedlog CER-a izgledao kao kompromis oko kojega bi se zemlje mogle složiti, čelnici zemalja članica NATO-a na summitu u Vilniusu nisu ga uzeli u obzir. Razlog za to leži i u tome što Njemačka 1955. godine, iako podijeljena, ipak nije bila u ratu, dok je Ukrajina već dvije godine u izravnom vojnom sukobu s Rusijom, koja je i nuklearna sila. Stoga je među čelnicima NATO-a prevladao strah da bi primanje Ukrajine u NATO u vrijeme dok su Kijev i Moskva u ratu značilo uvlačenje cijelog Saveza u rat s Rusijom.

Podsjetimo, Rusija je 24. veljače 2022. napala Ukrajinu. Do sada je zauzela otprilike petinu ukrajinskog teritorija, na istoku i jugu zemlje. Ta je područja na jesen 2022. i anektirala, što je naišlo na žestoku osudu međunarodne zajednice.

Ulazak u EU kao zamjena za članstvo u NATO-u? 

I dok Ukrajina na planu članstva u NATO-u nema stvarnih pomaka, Kijev ipak može biti zadovoljan napretkom koji je dosad ostvario na putu ostvarenja svog drugog cilja - članstva u Europskoj uniji.

Naime, nakon što je u lipnju 2022. Unija Ukrajini dodijelila status kandidata za članstvo, krajem prošle godine otvorila je i pristupne pregovore.

Ipak, nitko u ovom trenutku ne može procijeniti koliko dugo će pregovori trajati. Ne može se čak reći ni odnosi li se najava EU da će se do 2030. godine proširiti i na Ukrajinu ili je ona namijenjena samo zemljama Zapadnog Balkana i, eventualno, Moldaviji, koja je do sada pratila put Ukrajine prema EU.

Jasno je jedino da će pregovori Kijeva i Bruxellesa trajati dugo. Ne samo zato što je Ukrajina u ratu, nego i zato što je riječ o velikoj zemlji u kojoj će prilagodbe EU standardima trajati godinama.

Ni Gruzija ne zna hoće li pristupiti NATO-u

U ovom trenutku ne može se reći ni kakvi su izgledi da drugi aspiranti na članstvo u NATO-u dobiju pozivnicu na summitu koji bi se u srpnju trebao održati u Washingtonu.

Osim Ukrajine, u čekaonici za NATO trenutno su još dvije zemlje - Gruzija i Bosna i Hercegovina, dok Švedska čeka da i Mađarska konačno ratificira njen protokol o ulasku u NATO pa da postane punopravna članica.

I dok se Gruzija što se članstva u NATO-u tiče nalazi na manje-više istoj udaljenosti kao i Ukrajina, posebno zato što je Rusija okupirala njene dvije sjeverne regije - Abhaziju i Južnu Osetiju, BiH i dalje ne zna kakve su joj perspektive članstva u Sjevernoatlantskom savezu.

BiH u limbu

Vlasti u Sarajevu tvrde kako im je jedan od ciljeva ulazak u NATO. Štoviše, BiH je i jedina zemlja koja ima Akcijski plan za članstvo u NATO-u (MAP), što joj i službeno daje status kandidata za ulazak u taj blok. Ukrajina i Gruzija, primjerice, nikada nisu dobile svoj MAP.

No, problem u slučaju BiH je nepostojanje unutarnjeg suglasja oko članstva u NATO-u. Dok politički predstavnici Bošnjaka i Hrvata žele ulazak BiH u NATO, politički predstavnici Srba u toj zemlji sada se tome protive (ranije su podržavali) i tvrde da BiH mora slijediti vanjsku politiku Srbije i biti neutralna država.

Unatoč tome, BiH nastavlja s reformom svojih oružanih snaga po NATO standardima. Ipak, i vlasti u Sarajevu sve manje govore o punopravnom članstvu, a sve više samo o partnerstvu s NATO-om.

Inače, na podjelu oko članstva u NATO-u u bosanskohercegovačkom društvu i politici upozorio je i glavni tajnik Saveza Jens Stoltenberg, kada je u studenom prošle godine posjetio Sarajevo.

Otvoreno pitanje Kosova

Otvorenim ostaje i pitanje mogućeg članstva Kosova u NATO-u. I Priština, naime, želi u NATO, no problem joj predstavlja činjenica da četiri članice Saveza (Španjolska, Slovačka, Rumunjska i Grčka) ne priznaju neovisnost Kosova.

Isto tako, članstvu Kosova u NATO-u protivi se i Srbija koja ne priznaje kosovsku neovisnost, već Kosovo i dalje smatra svojom južnom pokrajinom. Srbija je 2007. godine proglasila vojnu neutralnost i ne planira pristupiti NATO-u.