Europi prijeti novo razdoblje skupe nabavke ukapljenog plina, potrebnog za nadoknadu ruske opskrbe jer dugoročne ugovore ograničavaju klimatski ciljevi, a cijene će porasti zbog oporavka kineske potražnje, piše Reuters
Kupnja ukapljenog plina kojim se nadoknadio smanjen pritok plina iz Rusije pomogao je Europljanima da prebrode prvu zimu nakon izbijanja rata u Ukrajini. Europa je u 2022. godini uvezla 121 milijun tona ukapljenog plina, što je povećanje od 60 posto u odnosu na 2021.
No, za to je plaćena visoka cijena, jer ukapljeni plin se kupovao na otvorenom tržištu, gdje su cijene više nego što se inače plaćaju u dugoročnim ugovorima o nabavi kakve obično sklapaju veliki potrošači poput Kine. Prema podacima Međunarodne agencije za energiju (IEA) trošak njenog uvoza ukapljenog plina se u 2022. utrostručio na 190 milijardi dolara.
Trećina svjetske trgovine LNG-jem u 2022. odnosila se na Europu
Analitičari procjenjuju da je na Europu otpala oko trećina globalne trgovine LNG-jem u 2022. godini, drastično povećanje u odnosu na 13 posto 2021. Takva izloženost mogla bi se i povećati na više od 50 posto ove godine ako se ne potpišu dugoročni ugovori s dobavljačima.
No, europski ciljevi za smanjenje štetnih emisija CO2, koje Europska unija namjerava smanjiti za najmanje 55 posto do 2030. godine, znače i da europski kupci ukapljenog plina imaju velike teškoće s rokovima koji su potrebni da bi se dogovorila jeftinija nabava temeljem ugovornih obaveza.
Analitičar Morten Frisch iz tvrtke Morten Frisch Consulting rekao je za agenciju Reuters da bi Europi u idealnom scenariju bilo potrebno da 70-75 posto potrebe za ukapljenim plinom bude ispunjeno nabavkom po dugoročnim ugovorima o prodaji.
"Ali, budući da je zeleni lobi u Europi uspio uvjeriti političare u pogrešnu ideju da bi hidrogen mogao u velikoj mjeri zamijeniti prirodni plin kao energent do 2030. godine, Europa je postala previše ovisna o kratkoročnoj kupovini na otvorenom tržištu ukapljenog plina," kaže Frisch.
Borba protiv klimatskih promjena
Reuters citira i neimenovani izvor bliskog dobavljačima koji je rekao da u pregovorima s europskim kompanijama postoji diskrepancija između njihovih potreba i poruka koje im šalju vlastite vlade o klimatskim promjenama.
"Neki kupci imaju internih problema, i pitaju se hoće li 2030. nastupiti nagli prekid nabave. Hoće li se emisije smanjiti na nulu do 2040.? Taj cilj koji se stalno pomiče - je li on zapravo litica? Zbog toga im je teško preuzeti obaveze potrebne za srednjoročne i dugoročne ugovore, a to ih potencijalno i ubuduće čini izloženima cijenama na otvorenom tržištu", rekao je neimenovani izvor.
Sigurnost opskrbe
Azija i ove godine i dalje predvodi utrku za globalno ograničenim količinama LNG-ja na tržištu, prije no što novi pravci nabave ne budu pušteni u pogon 2025. godine i godinama nakon tog.
"Njihova želja da osiguraju sigurnost opskrbe omogućila im je da nastave s novim projektima, dok s druge strane europski kupci moraju preuzimati obveze koje vremenski zadiru u period kad bi emisije trebale biti svedene na nulu," rekao je Felix Booth, glavni analitičar za ukapljeni plin iz kompanije Vortexa.
Iako je prirodni plin fosilno gorivo, on proizvodi manje emisija ugljičnog dioksida nego ugljen, pa neke europske države u plinu vide privremenu alternativu koja bi mogla zamijeniti "prljava" goriva.
Direktor za energetiku, klimatske promjene i održivost, Raad Alkadiri, kaže da Europa neće biti u stanju orijentirati se na ukapljeni plin kao zamjenu za ruski plin dok god Europska unija na LNG gleda kao na prijelazno gorivo, jer proizvođači žele u Europi imati garantirano tržište u narednih nekoliko desetljeća.
Tržišne cijene LNG-ja su pale za više od 82 posto nakon što su 2022. dosegnule vrhunac od 70,5 dolara za milijun britanskih termalnih jedinica (BTU). No očekuje se da će cijene opet početi rasti, uslijed novog vrućeg ljeta koje bi moglo smanjiti proizvodnju hidroelektrana, nove hladne zime 2023-24, kao i oporavka kineske potražnje.
"Tvrtke iz EU moraju biti brže i sklopiti niz velikih i dugoročnih ugovora baziranih na kineskom modelu, da osiguraju vlastitu nabavu i zaštite se od uspona i padova na globalnom tržištu ukapljenog plina," kaže Victor Tenev, konzultant za ukapljeni plin iz tvrtke ROITI Ltd.
"Ako Europska unija ne uspije izbjeći nezavidan položaj na tržištu, onda riskira da opet bude izložena visokim cijenama na skupom kratkoročnom tržištu".
Energetska tranzicija
Veliki proizvođači ukapljenog plina kao što su QatarEnergy, Shell, Chevroni ConocoPhillips u proteklim mjesecima su obilazili europske prijestolnice radi dogovora o budućim ugovorima.
Pregovori između QatarEnergy i njemačke vlade i glavnih njemačkih energetskih kompanija poput RWE zapeli su zbog nesuglasica oko trajanja ugovora.
Dok Katar obično potpisuje ugovore na period od najmanje 25 godina, Njemačka je htjela rok od 10-15 godina, i to upravo zbog svojih obaveza za smanjenje emisija stakleničkih plinova.
"Ako uzimate plin kojemu je destinacija Njemačka, onda ne možete planirati dalje od 2043. godine, jer nakon 2043. plin u Njemačkoj više neće biti dopušten", Reuters citira anoniman izvor iz njemačkog energetskog sektora. Kako bi se riješio taj problem, Katar je Njemačkoj ponudio kraće ugovore na 15 godina - no onda bi i cijena ukapljenog blinabila značajno viša u usporedbi s dugoročnijim ugovorom.
"Nitko ne želi preuzimati obaveze za narednih 20 godina, i to je najgora moguća ideja kad pokušavate shvatiti što će se zbivati sljedeće godine", rekla je direktorica financija kompanije Shell, Sinead Goreman na jednoj konferenciji u ožujku.
Shell nudi ugovore o nabavi u kojima je klauzula koja omogućava da se tijekom trajanja ugovora mijenjaju uvjeti i destinacija ugovorenog plina, i to u periodima od tri, pet, ili 10 godina.
"To ćete sad vidjeti sve češće i češće da veliki integrirani igrači preuzimaju takav rizik jer na koncu države i manje kompanije žele imati tu fleksibilnost, da mogu istovremeno pratiti rast obnovljivih izvora."
(Preveo David Spaić-Kovačić. Originalan članak pročitajte ovdje: Analysis: Europe facing costly winter without enough long-term LNG deals)