Ruska prodaja prirodnog plina Europi - desetljećima pažljivo građen posao i glavni izvor prihoda za Moskvu - teško će se oporaviti od posljedica vojnog sukoba s Ukrajinom.

Posljednje sankcije, koje uključuju i limitiranje cijene, najvjerojatnije će dodatno poremetiti ruski izvoz nafte - no lakše je naći nove kupce za naftu i naftne derivate nego za plin.

Ruski izvoz plina u Europu temeljio se na sustavu dugom na tisuće kilometara koji je počinjao u Sibiru i protezao se sve do Njemačke i dalje na zapad. Sve do prošle godine, zbog tog sustava kupci na zapadu su bili prisiljeni biti u dugoročnom opskrbnom odnosu s Rusijom.

"Naravno, gubitak europskog tržišta predstavlja vrlo ozbiljan test za Rusiju, u smislu prirodnog plina," kaže Juri Šafranik, bivši ruski ministar za gorivo i energetiku od 1993. do 1996., u izjavi za Reuters. Ali jedan bivši visoko rangirani dužnosnik u Gazpromu bio je mnogo izravniji.

"Rad stotina ljudi, koji su desetljećima gradili sustav izvoza plina, sad je bačen kroz prozor," rekao je bivši rukovoditelj agenciji Reuters, pod uvjetom da ostane anoniman, iz straha od moguće odmazde.

Ipak, današnji zaposlenici Gazproma kažu da posao ide po starom.

"Za nas se ništa nije promijenilo. Prošle godine smo čak dvaput dobili povišice," rekao je za Reuters jedan od dužnosnika Gazproma koji inače nema dopuštenje da daje izjave za medije, u mjestu Novi Urengoj. Taj arktički grad se obično opisuje kao "plinski glavni grad" Rusije, jer je u cijelosti izgrađen kako bi servisirao najveća ruska plinska polja u blizini.

Država u državi

Državni plinski div Gazprom, koji tamo ima ured, osnovan je na zalasku Sovjetskog saveza 1989., u sklopu ministarstva za plinsku industriju, kojemu je na čelu bio Viktor Černomirdin.

"Černomirdin nikad nikom nije dopuštao da gura nos u Gazprom. Bila je to država u državi, i u određenoj mjeri tako je i ostalo do danas," kaže Šafranik.

Nakon što je Moskva pokrenula svoju vojnu operaciju 24. veljače prošle godine, o Gazpromu je dostupno još manje informacija. Kao i mnoge druge ruske tvrtke, Gazprom je prestao objavljivati detalje svojih poslovnih rezultata.

Prema procjeni agencije Reuters, na osnovu podataka o cijenama i volumenu izvoza, prihodi Gazproma od međunarodne trgovine su u siječnju ove godine bili oko 3,4 milijardi dolara - značajno manje od 6,3 milijardi u siječnju 2022. Te brojke - u kombinaciji s prognoziranim izvozom i prosječnim cijenama plina - ukazuju da će se ove godine prihod od prodaje Gazproma ove godine gotovo prepoloviti, što će dodatno povećati proračunski deficit za kojeg je Rusija u siječnju rekla da iznosi 25 milijardi dolara.

Gazpromov izvoz prirodnog plina je već prošle godine bio gotovo prepolovljen, pa je došao na najnižu razinu od raspada SSSR-a, a taj silazni trend nastavio se i ove godine. Predsjednica Europske komisije, Ursula von der Leyen, procjenjuje da je Rusija smanjila dovod plina u EU za 80 posto u prvih osam mjeseci nakon izbijanja rata u Ukrajini. To znači da je iz Rusije do kraja prošle godine došlo samo 7,5 posto plina utrošenog u zapadnoj Europi - a 2021. godine udio je bio oko 40 posto.

Prije sukoba u Ukrajini, Rusija je s puno samopouzdanja povećavala izvoz prema Europi. Elena Burmistrova, čelnica Gazpromovog odjela za izvoz, rekla je na strukovnom okupljanju u Beču 2019. da je rekordni volumen izvoza plina u zemlje izvan bivšeg SSSR-a od preko 200 milijardi kubičnih metara (bcm) ostvaren 2018. sada "nova stvarnost."

No prošle godine, ukupni izvoz je bio jedva nešto više od 100 bcm.

Ruski transportni kapaciteti su prošle godine oslabljeni nakon misterioznih eksplozija u Baltičkom moru na plinovodu Sjeverni tok koji vodi od Rusije do Njemačke. Rusija i Zapad optuživali su jedno drugo za taj događaj. Seymour Hersh, američki novinar i dobitnik Pulitzera, napisao je na blogu da je za eksplozije odgovoran SAD, dok je američka vlada rekla da je to "potpuno krivo."

Washington je oduvijek kritizirao njemačku politiku oslanjanja na ruske energente, za koju je Berlin sve do prošle godine tvrdio da se radi o sredstvu za poboljšanje odnosa s Rusijom.

Posao 20. stoljeća

Putina je već dugo vremena nastojao diversificirati rusko tržište plinom i naći nove kupce, i prije prošle godine - ali nakon početka rata u Ukrajini ta nastojanja su se intenzivirala. U listopadu je otkazao planove za novo plinsko čvorište u Turskoj, kako bi preusmjerio dotok ruskog plina dalje od Baltika i sjeverozapadne Europe.

Rusija također pokušava povećati prodaju svog plina Kini - najvećem svjetskom potrošaču energenata i glavnom kupcu sirove nafte, ukapljenog zemnog plina (LNG) i ugljena. Isporuke prema Kini krenule su kroz novi plinovod nazvan Sila Sibiri krajem 2019., a po ruskim najavama planira se povećanje izvoza na oko 38 bcm godišnje do 2025.

Moskva također ima dogovor s Pekingom za isporuku još 10 bcm plina godišnje, kroz još neizgrađeni plinovod koji vodi od ruskog pacifičkog otoka Sahalina, a Rusija također razmatra plan za novi plinovod Sila Sibiri 2 iz zapadnog Sibira, koji bi teoretski mogao isporučivati još 50 bcm plina godišnje Kini.

Hoće li taj poslovni odnos Kine i Rusije biti jednako profitabilan kao desetljeća europsko-ruske plinske trgovine tek treba vidjeti.

Najvažnija polja koja eksploatira Gazprom nalaze se u zapadnom Sibiru i u regiji Jamal u širem području Arktika - tamo je i grad Novi Urengoj, mjesto sa 100.000 žitelja koje će 2025. proslaviti  pedesetu obljetnicu osnutka i u kojem sezonski radnici žive u cijelim blokovima utilitarnih višekatnica.

Jedno od plinskih polja u tom području tundre, oko 3.500 kilometara sjeveroistočno od Moskve, je i Urengoj. Nakon otkrića tog polja - jednog od najvećih na svijetu - daleke 1966. godine, sovjetski Politbiro počeo je pregovore sa Zapadnom Njemačkom o razmjeni plina za plinske cijevi, jer Rusija tad nije imala tehnologiju za vlastitu proizvodnju plinovoda.

Sporazum koji je tada potpisan, kojeg neki opisuju kao "ugovor stoljeća" sklopljen je 1970. Sovjetski ministar vanjskih poslova, Andrej Gromiko, kojemu su na Zapadu nadjenuli nadimak Mr. Njet zbog beskompromisnog pristupa, ipak je u konačnici rekao "da" ugovoru i razmjeni plina za plinovod, po kojemu je Rusija dobila strojeve i opremu, a Europa prirodni plin.

Ugovor potpisan na 20 godina je po današnjim cijenama plina bio vrijedan oko 30 milijardi dolara. To je značilo i da je desetljećima Europa - a osobito Njemačka - imala koristi od relativno jeftinih dugoročnih ugovora za opskrbu ruskim plinom i metanom, koji se koristio za grijanje kućanstava i kao sirovina u petrokemiji.

Slijede složeni pregovori

Za nove ruske pregovore s Kinom o prodaji plina očekuje se da će biti složeni, jer između ostalog Kina neće imati potrebe za dodatnim količinama plina sve do 2030., kažu stručnjaci.

Rusija također danas ima daleko veću konkurenciju nego što je imala u proteklim desetljećima, u vidu obnovljivih izvora energije kojima se svijet okreće da bi se ublažile klimatske promjene, ali i konkurentskih plinovoda koji također isporučuju plin do Kine - među kojima je i onaj iz Turkmenistana. Ukapljeni plin, koji se brodovima može prevoziti bilo gdje na svijetu, dodatno je smanjio potražnju za plinom iz plinovoda.

Gazprom i Kina zasad dogovorenu cijenu plina drže tajnom. Ron Smith, analitičar plinskog biznisa u brokerskoj tvrtki BCS u Moskvi, prognozira da će cijena u 2022 biti u prosjeku 270 dolara za 1.000 kubičnih metara, što je daleko niža cijena nego u Europi. To je i znatno niže pd Gazpromove cijene izvoza od oko 700 dolara za 1.000 kubičnih metara, koju je za ovu godinu očekuje rusko ministarstvo gospodarstva

Prošle godine su ruski prihodi od energenata - koje se javno ne prikazuje odvojeno, s posebnim stavkama za naftu i plin - imali koristi od reakcije tržišta na bojazan od nestašice. U Europi, cijene plina su dosegle rekordnu razinu, a cijene nafte su nedugo nakon početka rata u Ukrajini naglo skočile i gotovo izjednačile povijesni rekord.

Ali u međuvremenu su cijene nafte i plina popustile, a ograničenja cijene za ruske energente koje su Zapadne zemlje uvele u prosincu prošle i početkom ove godine za cilj imaju dodatno umanjiti prihode koje ostvaruje Rusija.

Kremlj je pritom Gazprom zadužio da obavi mamutski zadatak izgradnje 24.000 kilometara novih plinovoda, za spajanje još 538.000 kućanstava i stanova na plinsku mrežu, u periodu od 2021. do 2025.

Domaće cijene plina u Rusiji određuje vlada, a u zadnje vrijeme su se pojavili i razgovori o liberalizaciji plinskog tržišta - osjetljiva tema za ruska kućanstva.

(Preveo David Spaić-Kovačić. Originalan članak na engleskom pročitajte ovdje: Moscow’s decades-old gas ties with Europe ‘flushed in the toilet’)