O europskoj ovisnosti o Rusiji i Kini i potrebi da se EU više počnje oslanjati na vlastitu proizvodnju i resurse za Euractiv piše Patrik Szicherle, analitičar iz think tanka GLOBSEC - Centre for Democracy and Resilience iz Bratislave.
Uspjeh koji je Rusija imala u poziranju kao pouzdan energetski partner Europe odigrao je ključnu ulogu u ekonomskim teškoćama koje su uslijedile nakon odluke Kremlja da napadne Ukrajinu. Sad cijeli kontinent mora pripremiti planove za potencijalne buduće krize, poput sukoba između Kine i Tajvana.
Unatoč bojazni oko toga hoće li države EU uspjeti preživjeti zimu s prijelaza 2022. na 2023. godinu, one su danas u boljem stanju no što se očekivalo. Cijene energenata su i dalje više nego što su bile na najnižoj točki u vrijeme Covida, ali cijene plina su danas pak daleko niže od vrhunca kojeg su dosegnule u kolovozu 2022. na nizozemskoj TTF burzi.
Međutim, teško bi bilo negirati činjenicu da su brojni europski lideri ušli u krizu koja je počela ruskom invazijom na Ukrajinu u ranjivom položaju potpune ovisnosti o Rusiji i njenom izvozu energenata.
Iako su učinjeni veliki napori kako bi se EU odvojila od trgovine s Rusijom, to je bilo uspješno samo u slučaju plinovoda. Uvoz ukapljenog plina (LNG) poveća se u 2022. godini. To Europsku uniju čini ranjivom, i pruža oružje Moskvi.
'Kina je drugačiji izazov od Rusije'
Kina za Europu predstavlja drugačiji izazov. Kineska komunistička Partija sve više i sve češće priča o upotrebi sile za "ponovno ujedinjenje" kontinentalne Kine i Tajvana.
Kina je poslala barem 1.727 aviona u tajvanski zračni prostor tijekom 2022. godine, po podacima koje je objavilo tajvansko ministarstvo obrane - to je duplo više nego 2021., i četverostruko u odnosu na 2020. A Europska unija nije ništa više pripremljena za malo vjerojatnu ili trenutno daleku mogućnost kineske invazije Tajvana nego što je bila za ruski napad na Ukrajinu.
Kina za Europsku uniju predstavlja najvećeg uvoznog partnera, a rani dani pandemije koronavirusa već su pokazali što to znači kad se previše ovisi o samo jednom dobavljaču za nabavku ključnih proizvoda poput medicinske opreme. Dok vidimo neke pokušaje poticanja kompanija da vrate dio svoje proizvodnje nazad na teritorij EU, njemačke tvrtke i dalje u pojedinim industrijama obilno investiraju u Kinu.
Po istraživanju Rhodium Group, njemačke kompanije su su najviše voljne investirati u Kinu, u usporedbi s drugim stranim državama, sudeći po godišnjoj vrijednosti izravnih stranih ulaganja (FDI): na kompanije iz Njemačke otpada više od 30% europskog FDI volumena od 2011. godine naovamo (uz jedinu iznimku 2015. godine).
Uz Nizozemsku, Veliku Britaniju i Francusku, na te četiri zemlje otpada u prosjeku 87% vrijednosti europskih izravnih ulaganja u Kinu u periodu između 2018. i 2021., što je 18 postotnih bodova više nego u prethodnih 10 godina (kad je prosjek iznosio 69%). To ukazuje da ovisnost o kineskom tržištu, pristup kojem gotovo isključivo kontrolira Kineska komunistička partija, i dalje raste.
Kineske invsticije u Europi
Bilo je također i pokušaja da se ograniče kineska ulaganja u ključne europske sektore, poput 5G infrastrukture u državama članicama EU, no slične razine opreza nema i u drugim područjima. U listopadu 2022. njemačka vlada je dala zeleno svjetlo kineskoj kompaniji u državnom vlasništvu COSCO da kupi 24.9% udjela u kontejnerskom skladištu u luci u Hamburgu, dok je aerodrom u Strasbourgu - kojeg često koriste europarlamentarci - potpisao ugovor o nabavci opreme za skeniranje kineske proizvodnje.
Istovremeno, Kina također postaje sve više ovisna o Europi, no bila bi greška podcijeniti žilavost totalitarnih režima, a ponajprije njihovu sposobnost da prežive velike poremećaje upotrebom propagande i potpunog suzbijanja drugačijeg razmišljanja.
Nova studija instituta GLOBSEC o zloćudnim pokušajima stranih država da ostvare utjecaj ukazuje na to da autoritarni režimi koriste kombinaciju različitih metoda kako bi oslabili sposobnost svojih protivnika da se obrane od neprijateljskih postupaka.
Jedan od ključnih načina na koji neprijateljske sile postižu svoje ciljeve jest stvaranje ovisnosti. Rusija, na primjer, je bila vrlo uspješna u stvaranju privida Europi da se radi o pouzdanom poslovnom partneru u području energetike, uz povoljne cijene i ponudu visokopozicioniranih mjesta za "prijatelje" u zajedničkim energetskim projektima.
Posljedično, Njemačka, Mađarska, i mnogi drugi, svoje cijele energetske strategije bazirali su na jeftinom ruskom plinu. PR predstava Kremlja i lakovjernost nekih EU država odigrali su stoga značajnu ulogu u teškoćama koje su Europljani morali prebroditi nakon veljače 2022.
Litva može biti primjer za cijelu EU
Lakovjernost nekih europskih čelnika još je više zabrinjavajuća kad se zna da su neke EU države već imale iskustva sa skepsom prema pravim namjerama Kremlja. Nakon što je ruska praksa u prošlosti koristila ovisnost Litve o plinu kao vlastito oružje, ta zemlja je izgradila plutajući LNG terminal nedaleko od svoje obale još prije desetak godina, kako bi time stvorila potrebnu konkurenciju Gazpromu i kako bi ga spriječila da ne zloupotrebljava svoj dominantni položaj na tržištu.
Plutajući terminal, nazvan Independence ("Neovisnost"), pušten je u rad 2014. godine, što je prisililo rusku stranu da za 20% snizi cijene. No na njihovom primjeru lekciju nisu naučile i druge zemlje, sve do ruske invazije na Ukrajinu. Njemački kancelar Olaf Scholz pustio je u pogon prvi plutajući LNG terminal u toj zemlji u promet tek u prosincu 2022.
U toj nedavnoj povijesti već dakle postoji presedan koji ukazuje da članice EU ne bi smjele postati previše ovisne o autoritarnim režimima. Stoga je od iznimno velike važnosti da EU ojača mjere kojima se potiče europske kompanije da presele nazad svoje proizvodne kapacitete na teritorij EU, osobito u strateškim sektorima.
Isto tako, treba uložiti trud u ograničavanje kineskih investicija u strateškim sektorima i europskoj infrastrukturi. Institucije EU moraju formirati robustan i obavezan mehanizam za detaljno analiziranje direktnih stranih ulaganja (FDI), umjesto sadašnjeg pristupa koji se uglavnom svodi na dobru volju samih investitora.
I u konačnici, ključna lekcija za institucije EU, države članice, i pojedine kompanije, jest da su potrebni bolja planiranja i prilagodba za neugodne scenarije, tako da kad naiđe neka sljedeća kriza koja testira demokratske vrijednosti i principe Europska unija u nju ne ulazi nespremna, hodajući u snu kao mjesečar.
(NAPOMENA: Svi stavovi izneseni u ovoj kolumni za Euractiv predstavljaju isključivo gledište autora i ne odražavaju stavove Euractivove medijske mreže.)
(Originalan članak pročitajte ovdje: Europe cannot sleepwalk into another crisis)
