Zadovoljstvo životom u Hrvatskoj ocijenjeno je sa 6,8, što je manje od prosjeka EU, koji iznosi 7,1, ali i znatno manje od ocjene kvalitete života u Poljskoj i Rumunjskoj
Zadovoljstvo kvalitetom života u Hrvatskoj je među slabijima u Europskoj uniji.
Kako pokazuju podaci koje je u ponedjeljak objavio Eurostat, Hrvati kvaliteti života koji vode daju ocjenu od 6,8.
Slovenci znatno iznad prosjeka EU
To je manje od prosjeka EU, u kojoj građani kvalitetu života ocjenjuju sa 7,1.
Također, znatno je manje od ocjene kvalitete života u susjednoj Sloveniji, čiji stanovnici zadovoljstvo životom ocjenjuju sa 7,5, što je iznad prosjeka Unije.
Poljaci i Rumunji znatno zadovoljniji od nas
Hrvatsku bi posebno trebao zabrinuti podatak da je kvaliteta života čak i u Rumunjskoj i Poljskoj znatno bolje ocijenjena od one kod nas. Naime, u obje zemlje zadovoljstvo životom koji vode njihovi građani ocijenjeno je sa 7,7.
Sličnu ocjenu kvalitete života dali su i Česi, 7,4. Među novim članicama, za Poljacima i Rumunjima ne zaostaju puno ni Estonci (7,2), Litavci (7,1) i Slovaci (7,0).
Hrvatska između Mađarske i Grčke
Prema ocjeni kvalitete života, Hrvati se nalaze rame uz rame s Latvijcima.
Nešto veću kvalitetu života od nas, 6,9, pokazuju Mađari, a nešto manju Grci, 6,7.
Najmanje zadovoljni Bugari
Najmanje su kvalitetom svog života u EU zadovoljni Bugari. Prosječna ocjena zadovoljstva životom u najslabije razvijenoj članici EU je samo 5,6, pokazuju podaci eurostatističara.
Zadovoljstvo životom, odnosno kvalitetom življenja, ocjenjuje se u rasponu od nula do 10, pri čemu ocjena nula prikazuje potpuno nezadovoljstvo, a ocjena 10 potpuno zadovoljstvo životom.
Na ocjenu kvalitete života ne utječe samo ekonomski i socijalni status, nego i dob, razina obrazovanja, obitelj, financijska situacija, postavljeni prioriteti i vrijednosti pojedinaca, kao i niz drugih čimbenika.
U osnovi, svaka ocjena veća od 6,0 može se smatrati dobrom jer pokazuje da je određeno društvo, općenito gledano, ipak zadovoljno kvalitetom života koji vode pojedinci u njemu, odnosno da u njemu prevladavaju pozitivne, a ne negativne ocjene kvalitete života. Sva društva u EU, s izuzetkom bugarskoga, spadaju u taj rang, ocjenjuju u Eurostatu.
Po ocjeni kvalitete života, 9 članica ispod prosjeka EU, među njima i Francuska i Njemačka
Ipak, zabrinjava broj zemalja u kojima je razina zadovoljstva životom manja od prosjeka Unije. Takvih je 2022., godini na koju se odnosi objavljeni podaci, u EU bilo čak devet.
Osim Hrvatske i Bugarske, u tu kategoriju ulaze i Portugal, Slovačka, Mađarska, Latvija i Grčka, ali i Francuska (7,0) i Njemačka (6,5, što je manje nego u Hrvatskoj i tek nešto više nego u Bugarskoj).
Najzadovoljniji Austrijanci
S druge strane, najveću razinu zadovoljstva kvalitetom života pokazuju Austrijanci. Zadovoljstvo životom u toj zemlji ocijenjeno je sa 7,9, što je i najveća ocjena u EU.
Slijede Poljska i Rumunjska, te Finska, Belgija i Nizozemska. Razmjerno su visoko po kvaliteti života plasirane i Slovenija i Danska, koje dijele ocjenu 7,5.
Po ocjeni kvalitete života, od Hrvata ne odstupaju previše Talijani, koji su svoje zadovoljstvo životom ocijenili sa 7,2, kao ni Španjolci, koji kvalitetu života ocjenjuju sa 7,1. Tu negdje je i Portugal, s ocjenom zadovoljstva životom 7,0.
'Subjektivna ocjena'
"Ocjeni kvalitete života u Poljskoj i Rumunjskoj se ne treba čuditi jer te dvije zemlje bilježe doista velik napredak u EU. Poljska je jedina članica EU koja je svojedobno izbjegla recesiju, dok Rumunjska posljednjih godina bilježi velike stope rasta. No, i Hrvatska posljednjih godina ima velike stope gospodarskog rasta, a ocjena kvalitete života u njoj je bitno slabija nego u Poljskoj i Rumunjskoj. Budući da je ocjena zadovoljstva životom subjektivna i da na nju utječe jako puno faktora, mogu jedino zaključiti da postoji veliki nesklad između službenih statističkih podataka, koji pokazuju da smo otišli naprijed, i osjećaja prosječnog građanina, koji očito smatra da nismo napredovali dovoljno“, kaže za Euractiv neovisni analitičar tržišta rada i osobnih financija Predrag Bejaković.
Napominje kako stanje na terenu ne upućuje na zaključak da Hrvati žive baš tako loše kako to obično misle. Pritom podsjeća da plaće posljednjih godina snažno rastu, a raste i potrošnja.
'Kod nas dominira pesimizam'
Stoga je slabu ocjenu kvaliteti života ponajprije spreman pripisati mentalitetu, odnosno uobičajenoj "kuknjavi“ građana koji često nisu zadovoljni svojim životom i društvom u kojem žive.
"Mi smo kao ljudi tradicionalno pesimistični“, ocjenjuje Bejaković.
'Visoka inflacija smanjila osjećaj kvalitete života'
Ipak, upozorava, razlog slabom zadovoljstvu građana dijelom se nesumnjivo može tražiti u visokoj inflaciji s kojom se Hrvatska suočava u protekle dvije godine. Velik dio prošle godine Hrvatska je imala drugu po veličini inflaciju u zoni eura, iza Slovačke, a svakako daleko više od prosjeka i eurozone i EU, o čemu je Euractiv u više navrata već pisao.
"Inflacija je na takvu ocjenu sigurno utjecala jer se rast cijena itekako osjeća. To što je pojeftinio, primjerice, namještaj, prosječnom čovjeku ne znači puno, ali jako mu znači to što je snažno poskupila hrana“, zaključuje Bejaković.
Problem i ovrhe
Unatoč tome, napominje naš sugovornik, prosječna ocjena zadovoljstva životom u Hrvatskoj i nije tako loša. U svakom slučaju, ne odstupa bitnije od prosjeka na razini EU.
Naravno, kao i u svakom društvu, tako i u Hrvatskoj ima onih kojima je bolje i onih kojima je gore. Dio ljudi zarađuje više, dio manje novca, a mnogi su i pod ovrhom, o čemu je Euractiv također pisao. Dio ljudi je zadovoljan privatnim životom, a dio nije.
Još ima puno prostora za rast kvalitete života u Hrvatskoj
Ipak, prosječna ocjena pokazuje da u Hrvatskoj ima još puno prostora za poboljšanja raznih aspekata života. To se posebno odnosi na poslovni život, odnosno sve češće stavljanje u prvi plan ravnoteže između poslovnog i privatnog života, o čemu je Euractiv pisao.
Također, još ima prostora za povećanje plaća, ne samo onih u sektorima u kojima kronično nedostaje kvalificirane radne snage ili u kojima postoji inflacijska klauzula u ugovorima, nego i onih u kojima je prisutan rast produktivnosti i dodane vrijednosti.