EUROPSKO-KINESKI 'RUDARSKI RAZVOD': Hrvatska bi mogla profitirati od smanjenja uvoza ruda iz Kine

Europska unija je odlučila "prerezati" svoju sirovinsku vezu ne samo s Rusijom, nego i s Kinom pa do kraja desetljeća namjerava u znatnoj mjeri smanjiti uvoz kineskih ruda.

Trenutno, naime, industrija Unije u velikoj mjeri ovisi o uvozu kineskih ruda i minerala.

EU jako ovisi o uvozu ruda iz Kine

EU tako iz Kine uvozi čak 93 posto magnezija i 86 posto zemnih minerala koji se koriste za proizvodnju pametnih telefona, računala i automobilskih baterija. 

Stoga u Europskoj komisiji, objavio je ovih dana Euractiv, predlažu da se do 2030. godine osigura da se barem 10 posto strateških sirovina nabavlja iz izvora u Uniji. Uz to, još 15 posto godišnje potrošnje svake sirovine trebalo bi se dobiti recikliranjem. EU više nijednu ključnu sirovinu ne bi trebala nabavljati iz bilo koje treće zemlje u omjeru većem od 70 posto.

"EU, kao i Hrvatska, iz Kine najviše uvozi kritične mineralne sirovine koje su neophodne za uspjeh zelene i digitalne tranzicije", objašnjava za Euractiv prodekan zagrebačkog Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta Vječislav Bohanek, ujedno i predavač predmeta Površinska eksploatacija. 

Dodaje kako EU ima već godinama ima listu kritičnih mineralnih sirovina koje mora nabavljati na svjetskom tržištu, a posebno u Kini. Taj se popis iz godine u godinu proširuje, čime se potvrđuje sve veća ovisnost Unije o uvozu sirovina iz trećih zemalja.

Cilj je prijedloga Europske komisije, ocjenjuje Bohanek, smanjenje ovisnost Europe o kineskim rudama. S druge strane, Bruxelles će poticati korištenje ruda iz EU, kao i iz drugih europskih zemalja, koje su, na ovaj ili onaj način, vezane uz Uniju.

Hrvatska siromašna rudama

Takav pristup mogao bi otvoriti nove prilike i Hrvatskoj. Hrvatska je, doduše, siromašna rudama pa mora uvoziti sve metale. No, ima značajnu tradiciju u rudarstvu. 

Zato bi Hrvatska, smatra Bohanek, konačno trebala krenuti u novu rundu istraživanja ruda na svom području. Uslijedila bi njihova eksploatacija. Naravno, pod pretpostavkom da istraživanja pokažu da ruda ima u dovoljnim količinama.

"U Hrvatskoj se danas više ne eksploatiraju metalne rude, osim boksita u zanemarivim količinama. Eksploatiraju se pretežno nemetalne sirovine površinskim kopovima", napominje Bohanek.

Blizina rudama bogatih zemalja Zapadnog Balkana šansa za Hrvatsku  

Drugi veliki adut Hrvatske u novoj "rudarskoj" politici EU je neposredna blizina zemalja za koje je poznato da obiluju rudama.

Riječ je ponajprije o Bosni i Hercegovini, u kojoj postoje nalazišta cinka, zlata, srebra, bakra, željeza, olova i drugih ruda.

I susjedna Srbija leži na rudama. Osim toliko spominjanog litija, u Srbiji, posebno na jugu zemlje, postoje i nalazišta cinka, olova i zlata.

Brojnim rudama bogato je i Kosovo.

Naravno, koristi od eksploatacije rudnoga bogatstva zemalja Zapadnog Balkana imat će ponajprije one same. No, koristi bi, zbog blizine tih tržišta i poznavanja regije, mogla imati i Hrvatska, koja bi dio proizvodnje koja se temelji na tom rudnom bogatstvu mogla privući na svoje područje. I tu, naime, vrijedi pravilo "što bliže, to bolje", pojašnjava Bohanek.

"Hrvatska tako dobiva šansu za pokretanje nove proizvodnje na svom području, čak i ako se ona temelji na uvozu sirovina iz europskog jugoistoka", ističe Bohanek.

Hrvatska više nema jaku industriju, a to je u slučaju 'rudarskog razvoda' s Kinom dobra vijest

Dodaje kako je izvjesno da će za pokretanje novog rudarskog ciklusa u EU biti potrebno mijenjati postupke dobivanja koncesija za istraživanje i eksploataciju mineralnih sirovina, kako bi se taj proces ubrzao. Stoga će se, smatra naš sugovornik, proces "rudarskog razvoda" Europe s Kinom i pokretanja nove proizvodnje ruda na području EU odvijati paralelno, baš kao što se paralelno odvija proces i "energetskog razvoda" s Rusijom.

Kada je riječ o Hrvatskoj, šteta od "rudarskog razvoda" s Kinom ne bi ni trebala biti velika, i to iz jednostavnog razloga što Hrvatska više nema jaku industriju koja bi ovisila o uvozu ruda, pa tako ni onih iz Kine.

Prema podacima koje je Euractiv dobio od Hrvatske gospodarske komore (HGK), Hrvatska iz Kine od ruda i mineralnih sirovina najviše uvozi aluminij, silicij, arsen, magnezij, kredu i grafit. No, riječ je o malim količinama koje čine gotovo zanemariv udio u robnoj razmjeni Hrvatske s Kinom. 

Stoga bi i tranzicija s kineskih na europske rude u našem slučaju trebala biti razmjerno brza i laka.

Među europskim zemljama s velikim rudnim bogatstvom Švedska, Poljska, Austrija i Grčka te Turska

Pritom valja voditi računa o tome da znatno rudno bogatstvo među članicama Unije imaju, primjerice, Švedska, Finska, Poljska, Austrija i Grčka, tvrde stručnjaci. 

Izvan EU, rudama je bogata Turska, koja je kandidat za članstvo u EU i koja je u carinskoj uniji s EU. Tu su i već spomenute zemlje Zapadnog Balkana.

Realno je stoga očekivati da će EU poticati veće iskorištavanje rudnoga bogatstva na svom području, kao i da će dosadašnji uvoz ruda iz Kine postupno zamjenjivati uvozom iz europskih zemalja koje još nisu u Uniji.

"Cilj je EU da prekine veliku ovisnost o kineskim rudama. U tom smislu, za EU su dobre rude ne samo s njenog područja, nego i iz drugih europskih zemalja", zaključuje Bohanek.

Geopolitičke napetosti potiču EU da smanji ovisnost i o Kini

Inače, plan Europske komisije da smanji ovisnost o kineskim i drugim rudama nije nov. O tome se, naime, u EU govori već godinama. Ipak, vrijedi zabilježiti da se rasprava o tome događa u uvjetima rusko-ukrajinskog rata, u kojem se EU grčevito nastoji osloboditi ruskog energetskog zagrljaja i u kojem se ponovno miješaju karte za geopolitičkim stolom. 

U cijeloj priči Europi je svakako zanimljivo i držanje Kine koja se u svjetskim medijima često doživljava kao "tihi ruski saveznik". Peking, doduše, nije podržao rusku invaziju na Ukrajinu, ali nije je ni osudio. 

Istodobno, svjedoci smo stalnog rasta napetosti na Dalekom istoku, posebno oko Tajvana, kojeg Kina smatra svojom odmetnutom pokrajinom, ali koji uživa potporu SAD-a i ostalih zapadnih zemalja.

Krajem prošle godine u svjetskim se medijima čak pojavila i informacija da Zapad, odnosno na prvom mjestu SAD i EU, razmatraju uvođenje ograničenih sankcija Kini. I dok se takve informacije vjerojatno mogu i moraju promatrati u kontekstu zaoštrenih geopolitičkih odnosa u svijetu, s razmjerno malim šansama da se (barem zasad) ostvare, inicijativa o postupnom ograničavanju uvoza ruda iz Kine u EU konkretan je potez Unije na smanjivanju svoje ovisnosti o dalekom, ali zato sve razvijenijem i bogatijem kineskom tržištu koje je, uz to, i sve veća konkurencija Uniji.

I koronakriza potakla seljenje proizvodnje iz Kine u Europu

Dio razloga za odluku o smanjenju ovisnosti o kineskim rudama nesumnjivo leži i u koronakrizi koja je narušila opskrbne lance u svijetu. Već na početku pandemije počelo se govoriti o tome da će europske kompanije proizvodnju početi seliti s Dalekog istoka znatno bliže EU, kako eventualne buduće krize ne bi ugrožavale europsku proizvodnju.

Okretanje uvozu ruda s europskog kontinenta svakako je korak u realizaciji tog cilja.