Zbog visoke inflacije, a posebno zbog velikog rasta cijena hrane, mnogi zaposleni u Hrvatskoj prisiljeni su tražiti dodatne izvore prihoda, odnosno dodatni posao

Pokazuje to istraživanje koje je nedavno proveo portal Moj posao, na uzorku od 750 ispitanika.

Žrtve visoke inflacije

Iako se provedena anketa ne može smatrati općim pokazateljem stanja na tržištu rada, njeni su podaci indikativni, I oni, naime, potvrđuju da prosječan zaposleni u Hrvatskoj svojom plaćom sve teže krpa početak i kraj mjeseca.

Naime, čak 67 posto ispitanika kazalo je da je u potrazi za dodatnim poslom ili da razmišlja o tome jer njihova trenutačna plaća nije dovoljna za pokrivanje sve većih životnih troškova. Prosječan zaposleni pritom najviše troši na hranu i režije. Upravo je hrana stavka koja posljednjih mjeseci najviše poskupljuje.

Drugim riječima, kako sami ispitanici kažu u istraživanju, "inflacija je odradila svoje" i prisiljava ih da kućne budžete popune dodatnim prihodima.

Svaki deseti već radi dva posla 'kako bi preživio'

Štoviše, svaki deseti ispitanik priznaje da već radi dva posla, i to "kako bi preživio“.

Izvor: Imago / Alamy / Alamy / Profimedia

Samo 13 posto ispitanika kaže da trenutno ne razmišlja o traženju dodatnog posla jer su zadovoljni svojom plaćom i u stanju su podmirivati svoje obveze. No, i među njima ima onih koji kažu da bi, ako se troškovi života nastave povećavati, mogli početi tražiti novi posao.

Dodajmo ovome kako je 10 posto ispitanika u anketi bilo nezaposleno i tražilo je posao.

Snažan rast cijena hrane

Prema posljednjim podacima koje je objavila državna statistika, godišnja stopa inflacije u Hrvatskoj u rujnu je iznosila 6,7 posto. To je manje nego u kolovozu, kada su cijene na malo u zemlji u prosjeku porasle za 7,8 posto u odnosu na isti lanjski mjesec.

No, iako podaci pokazuju da je završetkom turističke sezone i početkom jeseni došlo do usporavanja inflacijske dinamike, cijene hrane i dalje rastu znatno brže od inflacijskog prosjeka. Tako su, prema podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS), cijene hrane i bezalkoholnih pića u rujnu bile za 10,4 posto veće nego u rujnu prošle godine.

Kada se cijene hrane i bezalkoholnih pića u Hrvatskoj u rujnu ove godine usporede s onima iz 2015. godine, onda njihov skok iznosi čak 41,7 posto.

Petina ukupne potrošnje kućanstava odlazi na hranu i piće

Podsjetimo, prosječno je hrvatsko kućanstvo za hranu i piće, prema posljednjim dostupnim podacima Eurostata, onima za 2021. godinu, izdvajalo gotovo petinu svoje ukupne potrošnje.

To je i jedno od najvećih izdvajanja za te osnovne potrebe u Europskoj uniji, podatak po kojem je Hrvatska tek neznatno bolje plasirana od Rumunjske, Litve, Bugarske, Latvije i Estonije ili, pak, stoji rame uz rame s njima.

Izvor: Emica Elvedji/PIXSELL/PIXSELL

Nekada su izdaci za hranu u ukupnoj potrošnji hrvatskih kućanstava bili i znatno veći i dosezali su i do trećine ukupnih izdataka. No, brz gospodarski razvoj posljednjih godina, praćen prilično jakim rastom plaća, smanjio je udio potrošnje za hranu i piće.

Međutim, sve se to događalo u vrijeme dok je inflacija još bila pod kontrolom pa će biti zanimljivo vidjeti kakvi će biti novi podaci, budući da je rast cijena posebno vidljiv kod prehrambenih artikala, kod kojih su i mogućnosti uštede vrlo male.

Rast plaća 'pojela' inflacija 

Valja reći i da posljednjih godina u Hrvatskoj zamjetno rastu i plaće.

Prosječna je neto plaća u zemlji u srpnju, što su posljednji dostupni podaci DZS-a, iznosila 1141 eura i bila je nominalno veća za 13,7 posto u usporedbi sa srpnjem prošle godine. No, realni rast, umanjen za inflaciju, bio je znatno manji i iznosio je samo 5,7 posto.

Rast plaća ponajprije je posljedica nedostatak radne snage u nizu sektora hrvatskoga gospodarstva - od trgovine, preko turizma i ugostiteljstva, pa do građevine i špedicije. Taj je nedostatak radnika opet rezultat masovnog iseljavanja radno sposobnih u druge članice EU, zbog čega Hrvatska sada već masovno uvozi radnu snagu iz drugih dijelova svijeta, a posebno iz Indije, Nepala i Filipina. No, čak ni takav uvoz radnika nije dovoljan da bi u potpunosti nadomjestio nedostatak radnika pa su poslodavci prisiljeni povećavati primanja zaposlenih kako bi ih zadržali i privukli nove zaposlenike.

Dodajmo ovome i kako podaci DZS-a pokazuju da je prosječna medijalna neto plaća u Hrvatskoj u srpnju iznosila 984 eura. Riječ je o srednjoj vrijednosti plaća u zemlji, koja se smatra boljim pokazateljem stvarnih primanja zaposlenih od prosječne plaće. Kada se to uzme u obzir, ne treba se čuditi da je većina zaposlenih u uvjetima velikog skoka životnih troškova prisiljena tražiti dodatni posao.

'I većina zaposlenih na Zapadu radi više poslova'

No, iako je rad na dva mjesta za većinu Hrvata svojevrsno otkriće, stručnjaci kažu da Hrvatska time samo slijedi već uhodanu praksu u drugim razvijenim zemljama.

"Život je, nažalost, skup i često moramo raditi i dodatne poslove kako bismo mogli funkcionirati, posebno u uvjetima velikog rasta cijena. Novac ne pada s neba. I većina zaposlenih na Zapadu radi dva posla, pa tako i brojni Hrvati koji su otišli na rad u, recimo, Njemačku“, objašnjava za Euractiv neovisni analitičar tržišta rada Predrag Bejaković.

Dodaje kako je i do sada bilo slučajeva da su zaposleni u Hrvatskoj radili više poslova. Mnogi su, primjerice, radili dodatne poslove vikendom ili popodne, nakon isteka radnog vremena na "matičnom" poslu, ili su u slobodno vrijeme vozili taksije.

'Kod dodatnih prihoda važno je probati nešto uštedjeti'

Sve teži životni uvjeti očito potiču trend rada na više radnih mjesta, odnosno tjeraju zaposlene da potraže dodatne izvore prihoda za krpanje kućnih budžeta.

"Kada se radi više poslova, važno je probati uštedjeti barem nešto od toga što se zaradi, a ne sve odmah potrošiti. Uštedjeti se može i smanjenjem potrošnje tamo gdje je to moguće", poručuje Bejaković.

Hoće li rasti zapošljavanje u 'sivoj' zoni? 

Na naše pitanje hoće li sve teži uvjeti života potaknuti "sivu ekonomiju" u Hrvatskoj, odnosno neprijavljen rad dijela onih koji traže dodatan izvor prihoda, Bejaković ističe da Zakon o radu dopušta rad na više mjesta. Ipak, napominje, nema jednoznačnog odgovora na to pitanje.

"Traženje dodatnog posla može, ali i ne mora potaknuti 'sivu ekonomiju'. U pravilu, ljudi koji imaju određena znanja, poput znanja stranih jezika ili IT stručnjaka, lako će naći dodatan posao koji će biti legalan. Kod drugih to ide nešto teže, ali ni to ne mora značiti da će završiti u 'sivoj' zoni“, ističe naš sugovornik.

U Hrvatskoj slabo prisutno cjeloživotno obrazovanje 

Upozorava i da bi Hrvatska trebala poraditi na poticanju cjeloživotnog obrazovanja koje je ovdje slabo prisutno. Naime, velika većina ljudi jednom kada završi školu ili fakultet kaže da je "svoje naučila" i više ne radi na razvoju svojih znanja i vještina.

O tome svjedoče i podaci eurostatističara, prema kojima je u Hrvatskoj 2021. godine, što su i posljednji dostupni podaci, samo 5,1 posto građana u dobi od 25 do 64 godine pohađalo neki oblik dodatne edukacije. Manje od nas se poslije redovitog školovanja obrazuju samo odrasli u Bugarskoj (zanemarivih 1,8 posto), zatim u Grčkoj, Slovačkoj i Rumunjskoj.

Prosjek na razini EU u 2021. je iznosio 10,8 posto građana, što znači da je gotovo svaki deveti građanin Unije u dobi od 25 do 64 godine pohađao neki oblik dodatnog obrazovanja nakon što je završio s redovitim školovanjem.

U skandinavskim zemljama taj je udio neusporedivo veći. U Švedskoj je, primjerice, 2021. godine iznosio čak 34,7 posto, dok je u Finskoj iznosio 30,5 posto, pokazuju podaci Eurostata.

I u susjednoj Sloveniji je cjeloživotno obrazovanje znatno rasprostranjenije nego u Hrvatskoj. Podaci eurostatističara pokazuju da je u 2021. u Sloveniji 18,9 posto građana u dobi od 25 do 64 godine polazilo neki dodatni oblik edukacije.

'Pogrešan stav da smo naučili što smo u školi ili na fakultetu naučili'

"Stav da smo 'naučili što smo u školi ili fakultetu naučili' je pogrešan. Svijet se danas jako brzo mijenja, a dodatna edukacija daje nam bolje šanse na tržištu rada", zaključuje Bejaković.

U sklopu toga valja promatrati i šanse za dodatnim zaposlenjem, a time i dodatnim izvorom prihoda.

Jednostavno, radnici koji imaju veća znanja i vještine lakše će i brže naći dodatni posao i dobiti veće prihode od onih koji nisu poradili na usvajanju novih znanja i vještina. Ta zakonitost možda najviše do izražaja dolazi baš u ovakvim, kriznim vremenima.