Divljanje cijena hrane i klimatske promjene glavni su uzrok sve težih životnih uvjeta koji bi preko ruba siromaštva mogli gurnuti stotine milijuna ljudi diljem svijeta

Osim Ujedinjenih naroda, koji na to upozoravaju još otkako je u veljači prošle godine počela ruska invazija na Ukrajinu, na opasnost od padanja novih stotina milijuna ljudi u siromaštvo ovih je dana ponovno ukazala i Svjetska banka. Pridružila joj se i Azijska razvojna banka (ADB).

Teška prehrambena kriza

Prema ocjeni Svjetske banke, svijet se suočava s teškom prehrambenom krizom koja bi mogla izazvati glad čak 670 milijuna ljudi diljem svijeta do 2030. godine.

To zapravo znači da bi nastavak rasta cijena hrane u praksi poništio manje-više sve ono što su međunarodne institucije proteklih godina i desetljeća napravile na suzbijanju gladi.

Lepeza uzroka gladi

U Svjetskoj banci pritom navode čitavu lepezu novih uzroka gladi. Osim divljanja cijena hrane, tu su još i klimatske promjene, sve primjetnija nestašica vode u svijetu i ekološke promjene koje negativno utječu na bioraznolikost, ističe se u analizi te međunarodne financijske institucije. Svi ti čimbenici izravno utječu na proizvodnju hrane, a time i na njenu ponudu na svjetskom tržištu.

"Neophodno je transformirati globalni prehrambeni sustav kako bi on bio prikladniji za zdravlje i otpornost ljudi, planeta i ekonomije", ističu u Svjetskoj banci.

Sve izraženije ekstremno siromaštvo

Još dalje u analizi otišli su stručnjaci ADB-a, regionalne razvojne institucije sa sjedištem u Manili, koja okuplja 68 zemalja svijeta, a kojoj je u fokusu područje Azije i Pacifika.

ADB u svojoj novoj analizi o rastu troškova života, s posebnim naglaskom na rast cijena hrane, upozorava kako je još prošle godine na području Azije i Pacifika u uvjetima ekstremnog siromaštva živjelo 155,2 milijuna ljudi, a velike su šanse da će u siromaštvo pasti još puno ljudi u toj regiji.

Inače, broj ljudi koji su na području Azije i Pacifika krajem 2022. živjeli u siromaštvu veći je za 67,8 milijuna od onog koliko bi ih u ekstremno siromašne spadalo da nije bilo pandemije koronavirusa i inflacije koja je uslijedila, izračunali su u ADB-u. Napominju i kako se ekstremno siromaštvo definira kao život - ili, bolje reći, životarenje - s manje od 2,15 američkih dolara dnevno.

"Siromašni su najteže pogođeni povećanjem troškova života jer imaju manju mogućnost plaćati više cijene osnovnih dobara, poput hrane i goriva. Povećanje cijena nužnih dobara i usluga mnogim ljudima onemogućuje štednju, kao i plaćanje zdravstvene skrbi i obrazovanja te ostalih prilika kojima bi mogli na duge staze poboljšati svoje životne uvjete“, ističe se u analizi ADB-a.

I u ADB-u sa zabrinutošću gledaju u (blisku) budućnost. Ističu kako bi se do 2030. godine 30,3 posto stanovništva Azije i Pacifika ili oko 1,26 milijardi moglo smatrati ekonomski i socijalno ranjivima. Ta se ranjivost definira kao život s 3,65 do 6,85 dolara dnevno i može se usporediti s rizikom od siromaštva u Europi.

Hrana u Hrvatskoj preko 40 posto skuplja nego prije 8 godina

I dok ADB analizira ponajprije stanje u regiji Azije i Pacifika - što obuhvaća i velike i značajne zemlje, poput Kine, Japana, Južne Koreje, Indonezije, Indije i Kazahstana, ali i Australije i Novog Zelanda - problem rasta troškova života ugrožava i zapadni svijet, pa tako i Hrvatsku.

Prve procjene Državnog zavoda za statistiku (DZS) pokazale su da je u kolovozu ponovno došlo do rasta inflacije u Hrvatskoj. Cijene na malo u našoj su zemlji, prema podacima državne statistike, u kolovozu porasle 7,8 posto na godišnjoj razini.

Prema podacima Eurostata, koji koristi nešto drukčiju metodologiju, godišnja stopa inflacije u Hrvatskoj u kolovozu je iznosila 8,5 posto i bila je druga najveća u eurozoni, iza Slovačke. I podaci Eurostata pokazuju ubrzanje dinamike rasta cijena u Hrvatskoj u kolovozu.

Izvor: Illustronaut / Alamy / Alamy / Profimedia

No, dok se inflacija odnosi na rast opće razine cijena, pa tako obuhvaća robe i usluge koje građani redovito kupuju, ali i one koje kupuju rijetko ili uopće ne kupuju, prosječnom je čovjeku svakako znatno važniji podatak o rastu cijena prehrambenih proizvoda. Tako su, prema podacima DZS-a, cijene hrane, pića i duhana u kolovozu bile 10,1 posto veće nego u istom lanjskom mjesecu.

Nešto detaljniju inflacijsku sliku otkrivaju nam konačni podaci za srpanj. Prema tim su podacima hrana i bezalkoholna pića u srpnju bili 12,6 posto skuplji nego u srpnju 2022. godine.

Kada se cijene hrane i bezalkoholnih pića usporede s prosjekom za 2015. godinu, proizlazi da su ti proizvodi, bez kojih se ne može živjeti, do ljeta ove godine poskupjeli čak za 42,4 posto. Pojednostavljeno rečeno, hrana i piće danas su u prosjeku gotovo upola skuplji nego prije osam godina, a poskupljenjima se i dalje ne nazire kraj.

I Hrvatskoj prijeti rast siromaštva

Stručnjaci stoga upozoravaju kako takva poskupljenja hrane prijete guranjem i velikog broja hrvatskih građana preko ruba siromaštva.

"Ako se inflacija ne zaustavi, znatan broj ljudi mogao bi pasti u siromaštvo", kaže za Euractiv profesor međunarodne političke ekonomije na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti Kristijan Kotarski.

Dodaje kako se od Vlade očekuje da iznjedri plan usporavanja inflacije. Ipak, napominje naš sugovornik, Vladin antiinflacijski program ne bi se trebao bazirati samo na administrativnom ograničavanju rasta cijena osnovnih proizvoda, jer tako nešto na duge staze nije održivo, već prije svega na poticanju proizvodnje energije u Hrvatskoj, posebno iz obnovljivih izvora. To bi osiguralo energetsku sigurnost u budućnosti i niže cijene energenata, a takve umanjene cijene inputa usporile bi i rast cijena osnovnih proizvoda, poput hrane.

Opasnost od 'savršene oluje' 

Kada je riječ o problemu siromaštva u svijetu zbog eksplozije životnih troškova, Kotarski ističe kako se svijet suočava s opasnošću kombinacije više negativnih faktora. Oni bi za posljedicu mogli imati bacanje u siromaštvo dodatnih nekoliko desetaka milijuna ljudi.

Riječ je o nastavku rata u Ukrajini, zemlji koja je veliki izvoznik hrane, posebno žitarica, a koja sada žito, zbog ruske blokade, ne može izvoziti.

Tu su, ističe, i politike smanjenja emisija štetnih plinova koje promovira Europska unija, a koje bi za posljedicu mogle imati i manju proizvodnju poljoprivrednih proizvoda.

Na kraju, napominje naš sugovornik, sve je više i prirodnih katastrofa, poput poplava, suša i požara.

"Ako se sve to poklopi, onda imamo 'savršenu oluju'. Hrane u svijetu jednostavno neće biti dovoljno. Posljedica toga bit će rast cijena, porast gladi i siromaštva, kao i sve veća nestabilnost vlasti u svijetu, sve više pučeva i ratova", zaključuje Kotarski.

Ne žele reprizu prehrambene krize u budućnosti

Čini se da od takvog scenarija strahuju i u međunarodnim institucijama. Stoga u Svjetskoj banci kažu da treba poduprijeti proizvođače i proizvodnju hrane, poticati trgovinu prehrambenim proizvodima i inputima neophodnima za njihovu proizvodnju te pomoći ugroženim kućanstvima.

Potrebno je, smatraju u Svjetskoj banci, ulagati i u održivu proizvodnju hrane i prehranu stanovništva. Ne samo kako bi se moglo intervenirati dok traje prehrambena kriza, nego i zato da se izbjegne njena repriza u budućnosti.