Iako je Hrvatska imala žene u samom vrhu državne politike, položaj 'slabijeg spola' na hrvatskom tržištu rada i dalje je slabiji od onog kojeg uživaju muškarci

Prema podacima koje je u četvrtak objavio portal Moj posao, prosječna neto plaća muškaraca u proteklih je godinu dana iznosila 1290 eura, dok je prosječna neto plaća žena u Hrvatskoj iznosila 1079 eura.

To znači da je prosječna plaća žena bila za 211 eura ili 16 posto manja od prosječne plaće zaposlenih muškaraca.

Žene slabije plaćene od muškaraca diljem EU

I podaci Eurostata pokazuju da su žene, u pravilu, slabije plaćene od muškaraca. Ne samo u Hrvatskoj, nego u gotovo cijeloj Europskoj uniji.

Tako su, prema podacima eurostatističara za 2021. godinu, što su u trenutku pisanja ovog teksta bili i posljednji dostupni podaci, žene u Hrvatskoj u prosjeku imale za 11,1 posto manju plaću od muškaraca.

To je manje od prosjeka na razini EU u kojoj su, općenito gledano, plaće žena u prosjeku bile za 12,7 posto manje od plaća muškaraca. U slučaju Hrvatske, manja je razlika i u odnosu na prosjek eurozone, u kojoj su žene, u pravilu, za 13,6 posto slabije plaćene od muškaraca.

Najmanje razlike u Luksemburgu, najveće u Estoniji

Inače, među članicama EU, u Luksemburgu gotovo da i nema razlike u plaćama između žena i muškaraca. Štoviše, prema podacima Eurostata za 2021. godinu, u toj su zemlji prosječne plaće žena neznatno bile čak i veće od plaća muškaraca, i to za 0,2 posto.

S druge strane, najveća razlika u prosječnim plaćama među spolovima bila je u Estoniji. U toj su baltičkoj državi, naime, žene za 20,5 posto bile slabije plaćene od muškaraca.

Razlike u plaćama odražavaju i razlike u zanimanjima

Stručnjaci s kojima smo razgovarali kažu kako se, općenito gledano, ne može reći da je pozicija žena na tržištu rada u Hrvatskoj bitno slabija od pozicije muškaraca, iako razlike postoje.

Istina je da prosjeci pokazuju da su žene nešto slabije plaćene od muškaraca, ali to je, kažu naši sugovornici, posljedica niza faktora. Među njima je i onaj da su zanimanja u kojima dominiraju žene u pravilu slabije plaćena od zanimanja u kojima dominiraju muškarci.

Imali smo predsjednicu, premijerku i ministricu obrane

Uostalom, Hrvatska je u svojoj novijoj povijesti imala žene i na samom čelu države.

Od 2015. do 2020. imali smo šeficu države i vrhovnu zapovjednicu Oružanih snaga Kolindu Grabar-Kitarović, a od 2009. do 2011. na čelu Vlade i HDZ-a bila je Jadranka Kosor, za čijeg su premijerskog mandata u Banskim dvorima zaključeni pregovori o ulasku u EU i potpisan pristupni ugovor koji je Hrvatskoj omogućio da 2013. postane članica Unije.

Izvor: Robert Anic/PIXSELL/PIXSELL

U proteklih tridesetak godina brojne su žene vodile razna ministarstva. Hrvatska je, primjerice, od sredine 2002. do kraja 2003. imala ministricu obrane Željku Antunović.

Žene su u Hrvatskoj česte i na mjestima gradonačelnica i općinskih načelnica, a bilo ih je i na pozicijama županica.

Uz to, nemali broj žena su i saborske zastupnice. Neke su i na čelu političkih stranaka.

'U rukovodećem ešalonu znatno manje žena nego muškaraca'

Ipak, kada se iz sfere visoke politike spustimo na "obične“ građane na tržištu rada, vidimo da žene dominiraju u slabije plaćenim poslovima, poput trgovine.

S druge strane, ističe neovisni analitičar tržišta rada Predrag Bejaković, žene su slabije prisutne u dobro plaćenim zanimanjima, kakva su ona u ICT sektoru ili financijama.

Slabije su zastupljene i na rukovodećim pozicijama, na kojima i dalje dominiraju muškarci.

"U rukovodećem ešalonu je znatno manje žena nego muškaraca, Moguće je reći da se žene u smislu profesionalnog napredovanja na tim pozicijama suočavaju sa 'staklenim plafonima', 'zatvorenim vratima' i 'skliskim podovima', kako se to obično naziva u stručnoj literaturi. No, isto tako treba reći da su žene u Hrvatskoj sve obrazovanije i da se njihova obrazovna struktura poboljšava znatno brže nego kod muškaraca“, objašnjava Bejaković za Euractiv.

Ističe da će takvi trendovi u obrazovanju doprinijeti i postupnom napredovanju žena na čelne pozicije, a što će se onda odraziti i na rast njihovih (prosječnih) plaća.

'Socioekonomski problem'

"Žene u velikoj mjeri i zbog obiteljskih obveza prihvaćaju slabije plaćene poslove“, ocjenjuje za Euractiv ekonomski analitičar Damir Novotny.

Slaže se, međutim, da je problem slabije plaćenosti žena socioekonomski problem. On, doduše, nije karakterističan samo za Hrvatsku, nego je prisutan u cijelom svijetu. Međutim, Hrvatska ima određene specifičnosti.

"Hrvatska se od početka tranzicije okrenula retradicionalizaciji. U tom kontekstu, u prvi su plan izbile tradicionalne vrijednosti, što je dovelo i do slabljenja pozicije žena u društvu. No, moderni su trendovi ipak snažniji od tog povratka tradicionalnim vrijednostima. To će se pokazati i na tržištu rada jer nije moguće vratiti se u, primjerice, 18. stoljeće“, poručuje Novotny.

I Bejaković kaže da žene često prihvaćaju manje zahtjevne i slabije plaćene poslove kako bi im ostalo više vremena za obiteljske obveze. Takvih slučajeva, naravno, ima i kod muškaraca, ali ipak manje.

Agentice za promet nekretninama za trećinu slabije plaćene od muških kolega

Podaci koje je objavio portal Moj posao pokazuju da su najveće razlike u plaćama žena i muškaraca na pozicijama kao što su agent u prometu nekretninama, gdje žene u prosjeku imaju za trećinu manju plaću od muških kolega. U poslovima Business Development Managera i rukovoditelja osiguranja kvalitete žene primaju po 29 posto manju plaću od muškaraca, pokazuju ti podaci.

S druge strane, prema istim podacima, žene su u prosjeku više od muškaraca plaćene na poslovima kemijskog laboratorijskog tehničara, i to za 17 posto, zatim CSR specijalista i pravnog savjetnika odnosno savjetnice, po 12 posto. Problem je, međutim, u tome što na takvim poslovima radi razmjerno malo zaposlenika, pa tako i žena, zbog čega plaće u tim zanimanjima nemaju velik utjecaj na prosječna primanja radnica.

'Kupci se često iskaljuju na prodavačicama, ali pouvku se kada dođe šef'

To nas ponovno vraća na poslove u slabije plaćenim zanimanjima u kojima dominiraju žene. Među njima je svakako maloprodaja, u kojoj, ističe predsjednica Sindikata trgovine Zlatica Štulić, žene čine dvije trećine zaposlenih.

"U trgovini je financijski položaj zaposlenih danas nešto bolji nego prije desetak godina iz jednostavnog razloga što nedostaje radne snage. No, razina stresa radnika znatno se povećala. Radnika je znatno manje nego prije, a obujam posla se povećao. Istodobno, inzistira se na većoj produktivnosti i profitabilnosti. Posljedica svega toga je da se razina stresa zaposlenih u trgovini znatno povećala“, objašnjava Štulić za Euractiv.

Upozorava kako su prodavačice sve češće izvrgnute i bijesu kupaca koji nerijetko koriste priliku da iskale svoje nezadovoljstvo na njima.

"Kada su nervozni, kupci često viču na prodavačice i vrijeđaju ih, znaju biti prilično agresivni. Takav oblik ponašanja uglavnom je usmjeren prema prodavačicama - dakle, ženama, jer kada m priđe šef - a na tim pozicijama su pretežno muškarci - kupci se obično povuku i snize ton“, zaključuje Štulić.

U EU znatno više žena traži 'part-time' posao nego što je to slučaj kod muškaraca

No, obavljanje slabije plaćenih poslova za dio žena znači i da vrlo često moraju tražiti dodatan posao kako bi prehranile sebe i obitelj. Podaci Eurostata pokazuju nam da u cijeloj EU part-time poslove znatno više obavljaju žene nego muškarci.

Konkretno, na razini EU čak 28 posto zaposlenih žena u dobi od 15 do 64 godine radilo je part-time posao u trećem tromjesečju prošle godine. Istodobno, samo osam posto zaposlenih muškaraca u istoj dobnoj skupini radilo je na takvim povremenim poslovima.

Žene i u Hrvatskoj više od muškaraca traže povremene poslove

Hrvatska nikada nije imala izraženu komponentu part-time poslova. Dostupni podaci eurostatističara pokazuju da je u trećem lanjskom kvartalu takve povremene poslove u Hrvatskoj obavljalo ukupno 55.900 radnika, što je samo oko 3,5 posto zaposlenih. To je jedan od najmanjih udjela u EU, veći samo u usporedbi s udjelima u Rumunjskoj i Bugarskoj.

No, podaci Eurostata otkrivaju da je i u Hrvatskoj veći udio žena koje obavljaju povremene poslove, nego što je to slučaj kod muškaraca. U slučaju žena, naime, 30.700 njih je u trećem lanjskom tromjesečju radilo na part-time poslovima, što predstavlja 4,2 posto ukupnog broja zaposlenih žena. Kod zaposlenih je muškaraca taj udio manji i iznosi tri posto, odnosno njih 25.200 je radilo part-time poslove.

Inače, treba reći da treće tromjesečje obuhvaća vrhunac turističke sezone na Jadranu, kada je i potražnja za part-time poslovima u Hrvatskoj znatno veća nego u ostatku godine.

Spas u obrazovanju

Kada se podvuče crta, može se zaključiti da na tržištu rada, ali i u hrvatskom društvu, svakako postoji veliki prostro za daljnje unapređenje statusa žena. Ipak, to nisu promjene koje se događaju preko noći, već su za njih potrebna desetljeća.

Ulaganje u obrazovanje svakako pomaže na tržištu rada, kako muškarcima, tako i ženama.