HRVATSKO VOĆARSTVO U SLOBODNOM PADU: Preko 5 milijuna eura za voćarstvo koje propada, a jedemo sve skuplje uvozno voće

Prošli tjedan istekao je rok za davanje prijedloga i komentara na nacrt Programa potpore za proizvođače voća, za ovu i iduću godinu koji je bio u javnom savjetovanju.

Njegov je cilj sprječavanje daljnjeg pada proizvodnih površina, napuštanja proizvodnje proizvođača s malim, ali pretežitim proizvodnim površinama, na kojima se uzgajaju pojedine voćne vrste i održavanje postojeće razine ukupne proizvodnje svježeg voća.

Program vrijedan 5,35 milijuna eura

Novac za provedbu Programa, u ukupnom iznosu od 5.355.000 eura, osiguran je u državnom proračunu za 2024. i planu proračuna za 2025. godinu, a maksimalni jedinični iznos potpore je 600 eura po hektaru za površine koje su prihvatljive za potporu.

Kako stoji u nacrtu, prihvatljivi korisnici potpore su poljoprivrednici koji uzgajaju jabuke, kruške, breskve, nektarine, marelice, trešnje, višnje, šljive, jagode, mandarine i klementine, kupine i maline. Da bi voćari dobili novce, moraju ispunjavati sljedeće uvjete - moraju biti upisani u Upisnik poljoprivrednika, imati evidentirane poljoprivredne površine u ARKOD sustavu na temelju kojih je podnesen Jedinstveni zahtjev za 2023., te da su ostvarili proizvodno vezanu potporu dohotku za voće u 2023. godini.

Potpore za spas voćarstva?

Za potporu je prihvatljivo prvih 20 hektara poljoprivrednih površina, na kojima je korisnik potpore uzgajao spomenute voćne vrste, a zbrajaju se one površine za koje je zadovoljena minimalno prihvatljiva površina po pojedinoj voćnoj vrsti.

Najmanja površina po jednoj vrsti voća prihvatljiva za potporu iznosi za jabuke i kruške . minimalno jedan hektar svake vrste pojedinačno, breskva i/ili nektarina - minimalno 0,5 hektara, marelica, trešnja, višnja, šljiva - minimalno 0,5 hektara svake vrste pojedinačno, jagoda, malina, kupina - minimalno 0,25 hektara svake vrste pojedinačno mandarina, klementina - 0,25 hektara (pojedinačno ili mješovito).

Dok potrošači u Hrvatskoj jedu sve skuplje uglavnom uvozno voće, a sve su više nezadovoljni i kvalitetom onoga što im se prodaje u trgovinama, posljednjih godina zapaženi su izrazito negativni trendovi u proizvodnji pojedinih voćnih vrsta na otvorenome. To se ponajprije odražava u padu površina, broju gospodarstava, prinosima po površinama, vanjskotrgovinskoj bilanci i s njom povezanoj samodostatnosti s obzirom na potrebe domaćeg tržišta. To je posebno izraženo kod površina na kojima se uzgajaju jabuke, kruške, breskve, nektarine, marelice, trešnje, višnje, šljive, jagode, kupine i maline.

I uzgoj naših najznačajnijih vrsta agruma (mandarina i klementina) suočava s nepovoljnim utjecajem štetnih organizama, osobito sredozemne voćne muhe, što se odražava na kvalitetu plodova i čini značajan iznos troška u proizvodnji, navode.

Radno intenzivne kulture

Budući da se radi o sektoru radno intenzivnih kultura, razuman je i opravdan interes da se površine pod istima ne zapuštaju pa se izravnim dodjelom potpore proizvođačima u ovom sektoru nastoje zaustaviti negativni trendovi, a ujedno se pruža i važan doprinos održavanju ruralnog prostora.

No, hoće li to spasiti hrvatsko voćarstvo, pitanje je od milijun dolara, jer su trendovi izrazito negativni, da bi se zaustavili samo sa dodatnim novcima, bez strategije koja će uključivati i druge probleme - kako podići konkurentnosti, udružiti proizvođače, smanjiti uvoz jeftinog voća, pronaći radnu snagu te uvesti nove investicije u zaštitu voćnjaka i slično.

Hrvatsko voćarstvo danas

Gledajući generalno, brojke o voćarstvu i trendovima nikako nisu dobre. Najopasniji je podatak da je kraljice voća, jabuke sve manje, dok i dalje rastu površine pod orahom i lijeskom, a mandarine stagniraju.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS), od 2020. do 2022., vidljiv je pad površina pod jabukom. S 4361 hektara na kojima se odvijala proizvodnja i proizvedenih 63.614 tona u 2020. godini, već 2022. pali smo na 3645 hektara i 46.811 tona.

Poražavajući su i podaci o kruški koja se 2020. proizvodila na 730 hektara i dala 3956 tona da bi preklani došla na 602 hektara i tek 1806 proizvedenih tona.

Razlozi odustajanja od proizvodnje su, kako tvrde voćari, u tome što je voćarstvo radno intenzivna grana za koju su potrebna ogromna ulaganja i zahtjevi u zaštiti te je izuzetno podložna otvorenosti tržišta, a EU ima hiperprodukciju jabuka. Zato opstaju samo oni koji mogu podnijeti sve izazove koji dovode u pitanje dohodovnost ovoga uzgoja, a odustaju oni koji smatraju da mogu raditi nešto od čega mogu živjeti bolje.

Svaka godina sve teža za voćare

Predsjednik Hrvatske voćarske zajednice Branimir Markota ovih je dana medijima rekao kako će se, nažalost, ovaj trend pada koji je vidljiv i u protekloj 2023. nastaviti, iako je urod jabuka lani bio oko 60.000 tona.

Očito je da imamo stagnaciju s mogućim padom i kod nekih drugih vrsta kao što je mandarina koja se i 2021. i 2022. odvijala na 2044 hektara te je proizvedeno 40.468 odnosno 41.953 tona, a lani bila daleko iznad toga, između 50 i 60 tisuća tona.

No, bila je sitnija, a prodaja se našla na udaru zbog afere s klorpirifosom koji je pronađen u mandarinama na izvoznim tržištima, što je urušilo prodaju i stvorilo ogromne viškove. I ostavilo negativne marketinške posljedice na ovo voće.

Strah u dolini Neretve

U dolini Neretve se plaše da će tek ova godina pokazati pravu sliku gdje smo s proizvodnjom mandarinom, jer su u međuvremenu izbrisane određene površina iz ARKOD-a što je brojne proizvođače dovelo u ogromne probleme.

U dolini Neretve okvirno je pod ovim nasadima 2200 hektara. Međutim, od toga je sad tek 1400 u ARKOD-u. Ostatak je ispao iz sustava potpora (zbog spornog vlasništva nad zemljom), a te se površine tako više ne mogu osigurati, niti je moguće potpisati ugovor o otkupu, uzeti sredstva za zaštitu bilja jer je za sve potrebno imati papire.

Proizvođači koji su ispali iz sustava tvrde da su u regularnom posjedu jer su u katastru upisani kao aktivni posjednici zemljišta, a izbacivanje iz ARKOD-a će potopiti Neretvu. Hoće li i kako proizvoditi i hoće li ostati u voćarstvu, vidjet ćemo ovog ljeta. Ali, ako ostanemo i bez tih površina, uskoro bi i mandarina mogla postati deficitarno voće u Hrvatskoj.

Najavljen program pomoći

Hrvatski proizvođači su posebno ljuti što u sezoni, kada dolazi domaće voće na tržište ujedno dolaze i ogromne količine voća iz cijelog svijeta. A iako je ljeto vrijeme turističke sezone, domaći voćari teško ulaze u hotele i restorane jer i oni kupuju sve iz uvoza, pa se vrlo često dogodit da nemaju svoju robu kome prodati, a to ih onda motivira da zbog gubitaka odustaju od proizvodnje.

To se, kako kažu najbolje vidi na prodaji lubenica i dinja, koje unatoč velikoj proizvodnji, slabo prolaze na tržištu. DZS lubenice i dinje, inače, vodi pod povrće, a prema zadnjim podacima i kod njih se bilježi pad.

Tako smo lubenice 2018. proizveli 27.737 tona na 968 hektara, da bi već 2019. bila na 665 hektara uz ukupan urod od 20.297 tona. Dinja se 2018. proizvodila na 221 hektara i dala 4262 tone, a 2019. na 176 hektara s urodom od 4727 tona. Pad je nastavljen i u zadnje dvije godine.

Samodostatni jedino s mandarinom

Mandarina je, inače, jedino naše voće s kojim smo samodostatni, u rodnijim godinama čak i do 300 posto.

Uz mandarinu, na granici samodostatnosti smo i s jabukom. Ali kod jabuka imamo ogromne oscilacije u proizvodnji. U godinama kad je proizvodnja koliko-toliko uredna, na granici smo samodostatnosti, a ako se dogode mrazevi ili druge vrste vremenskih nepogoda, imamo manju proizvodnju i ne uspijevamo zadovoljiti potrebe tržišta.

Voćari upozoravaju da ako se nastavi pad proizvodnje - a trend je takav - Hrvatska će biti u velikom problemu jer će voćari odustati od proizvodnje, a pokretanje novih nasada izuzetno je skup posao, za koji je interes, posebice mladih, sve manji. Zato se ova financijska injekcija Vlade doživljava tek kao kap u moru problema, odnosno Vlada nastoji u predizbornoj godini smiriti nezadovoljstvo voćara. Dugoročno se ne mijenja ništa što bi unijelo neku novu energiju u proizvodnju, a to je inače problem i kod svih drugih proizvodnji.

Površine pod lješnjakom i orahom rastu zbog poticaja

S druge strane, unatoč smanjenju iznosa potpora, posebice za ekološku proizvodnju, površine pod lijeskom i orahom rastu kontinuirano i ova je proizvodnja eksplodirala, iako su proizvedene količine i dalje izuzetno male. Pitanje je sade li se ove kulture zbog poticaja ili stvarne želje da se proizvođači bave ovom proizvodnjom.

Ako uzmemo u obzir da kod ovih kultura do prvog velikog uroda treba čekati od pet i više godina, možda nas iznenadi na neku godinu kad ova proizvodnja eksplodira, no stručnjaci sumnjaju u to, budući da je po Hrvatskoj dosta nasada koji su zapušteni i samo služe za uzimanje poticaja.

Samo je u 2022. godini 17.150 hektara bilo pod ove dvije kulture čime su se površinom približile maslinama, koje smo uzgajali na 19.900 hektara s prinosom od 40.128 tona.

Daleko nisu ni od grožđa, koje se proizvodilo na 20.597 hektara s kojih je proizvedeno 117.504 tone. Oraha smo pak 2020. na 8112 hektara proizveli 382 tone, a 2022. na 8914 hektara ubrali 916 tona. Lijeska se uzgajala na 6543 hektara i dala 3038 tona, a 2022. na 8236 hektara bilo je ubranih 2579 tona lješnjaka.

Sve manje i maslinika i vinograda

Nažalost, smanjuju nam se i površine pod maslinicima i vinogradima. Tako je maslina 2020. rasla na 20.282 hektara i dala 33.230 tona, a grožđe se uzgajalo na 21.454 hektara i ostvarilo 123.554 tona.

Stručnjaci ističu kako orah i lijeska rastu, ali po površinama. Iako ima ozbiljnih proizvođača ovih kultura koji doista rade i trude se, ovi trajni nasadi dobrim su dijelom građeni bez tehnoloških elaborata, analize sortimenta i ozbiljne želje za stvarnom proizvodnjom. Razlog su, nažalost, bili poticaji i kod lijeske 50 posto posađenog, a kod oraha 70 posto nikada neće dati roda, uvjeren je prvi čovjek HVZ-a.

Odnos prema lijeski i orahu - diskriminirajući

Proizvođači lješnjaka i oraha ljute se što ih se, kako tvrde podcjenjuje, a izjavu da 50 posto nasada lijeske neće nikada dati roda, smatraju pretjeranom i neutemeljenom. Tvrde kako je lijeska specifična, ali kad dođe do punog uroda, onda se vide rezultati. I uvjereni su kako potražnja za ovim kulturama u svijetu raste te da ćemo se tek dokazati u ovoj proizvodnji.

Uz orah i lijesku, gledajući dalje brojke, malo, ali raste proizvodnja badema. S 812 hektara i 776 tona u 2020., došli smo 2022. godine na 1041 hektar i 125 proizvedenih tona. Tu treba istaknuti da je ovaj rezultat ponajprije zbog nekolicine pojedinaca u Dalmaciji koji su napravili ozbiljne plantaže u krenuli u ovu proizvodnju.

Trend je rasta i kod bobičastog voća, posebno borovnica, pa smo ih, ne računajući jagode, imali na 1614 hektara u 2020. i ubrali 5071 tona. Dvije godine kasnije, posađeno je na 1733 hektara i dalo 2655 tona.

Samu jagodu uzgajali smo na 304 hektara i ubrali 2626 tona, a 2022. na 357 hektara te proizveli 3204 tone.

Breskve i nektarine sa 784 hektara i 4212 tona u 2020., 2022. su pale na 608 hektara i 3813 tona.

Premda se marelica proizvodila 2022. na više hektara (313 u odnosu na 292 hektara), proizvedena je manja količina. Tek 673 tone, a dvije godine prije 802 tone. No, valja znati da je posebice ovu kulturu poharao mraz.

Padaju trešnje i višnje

Prema podacima DZS-a, smanjile su se i površine pod trešnjama i višnjama, s 3115 na 2957 hektara, ali je proizvodnja bila veća. Godine 2022. imali smo 8177 tona u odnosu na 7303.

Povećali su nam se i hektari pod šljivom - s 3392 na 3562. No, dok je proizvodnja 2020. bila 11.446 tona, u 2022. je bila 10.638.

Smokve je, pak, na manje hektara proizvedeno više. U 2020. je s 566 hektara ubrano 794 tona, a 2022. s 560 hektara 942 tone.

Promjena trendova u voćarstvu

Trendovi u voćarstvu se, očito, mijenjaju i proizvođači se okreću nekim novim kulturama, prije svega onima koje su manje zahtjevne, gdje su ulaganja niža, a vrste otpornije na klimatske prilike koje svake godine uzimaju danak. Od suše, tuče, poplave, mraza do štetnika i, kako upozoravaju voćari, sve manjeg izbora zaštitnih sredstava kojima se nasadi mogu zaštititi.

Ipak, većina stručnjaka se slaže kako nije dobra niti stalna promjena proizvodnji jer se pojave kulture koje postanu hit, pa se sade stihijski, bez ikakvog plana i stručne pomoći i analize, a za koju godinu nasadu propadnu.

Šteta je da ne razvijamo proizvodnje u kojima smo bili dobri, a još veća tragedija je što se proizvođači ne udružuju i što od male proizvodnje žele u nekoliko mjeseci zaraditi velike novce. Zato plaćamo skupo voće, a očito je da ga i jedemo sve manje.

(Autor analize, Miroslav Kuskunović, poljoprivredni analitičar iz konzultantske kuće Kombinat 1969, vanjski je suradnik portala Euractiv.hr. Stavovi izneseni u komentarima i analizama vanjskih suradnika su osobni stavovi i nisu nužno stav redakcije.)