U Ministarstvu poljoprivrede žele zaustaviti negativne trendove u proizvodnji mlijeka u Hrvatskoj, ali sektor je prepun problema koji se godinama nisu rješavali
Ministrica poljoprivrede Marija Vučković prije desetak dana je predstavila nacrta Programa razvoja sektora mljekarstva u Hrvatskoj do 2030. godine.
Riječ je o nacrtu dokumenta koji je izrađen, nakon analize ključnih podataka koji prikazuju sektorske ciljeve, prioritete i mjere, koji će osigurati jačanje i konkurentnost sektora proizvodnje mlijeka u narednom razdoblju.
Ciljevi do 2030. godine
Vučković i Vlada smatraju kako je važno očuvanja mljekarstva u Hrvatskoj te su najavili tri ključna cilja na koji su usmjereni i to na povećanje broja grla u proizvodnji mlijeka, povećanje produktivnosti proizvodnje te osiguravanje preradbenih kapaciteta. Uvažavajući važnost većih proizvođača, posebnu pozornost imat će mali proizvođači, bez kojih kako tvrde, nema vitalnih ruralnih zajednica, a od kojih nikako neće odustati.
Konkretno, realizacijom Programa predviđa se povećanje populacije krava, ovaca i koza u proizvodnji mlijeka te ukupna proizvodnja mlijeka u Hrvatskoj na razini od oko 600 milijuna litara kravljeg te 8,4 milijuna litara ovčjeg i 11,2 milijuna litara kozjeg mlijeka do 2030. godine.
Program je izrađen u skladu sa Strategijom poljoprivrede do 2030. godine i Strateškim planom 2023-2027., a s ciljem podizanja vrijednosti govedarske proizvodnje za 20 posto do 2030. godine. Kada je riječ o ovčarsko-kozarskoj proizvodnji, u istom razdoblju procjenjuje se rast vrijednosti za 65 posto. Iako manjeg udjela u proizvodnji mlijeka, kozarstvo i ovčarstvo sektori su od kojih živi velik broj obitelji, a posjeduju velik potencijal razvoja, posebice u kontekstu jačanja proizvodnje autohtonih zaštićenih proizvoda, tvrde u Ministarstvu poljoprivrede.
Pad na 55 posto potreba
Stopa samodostatnosti pokazuje u kojoj mjeri "domaća proizvodnja" pokriva sve potrebe odnosno domaću potrošnju (ukupnu potrošnju za ljude, životinje i industriju). Hrvatska iz vlastite proizvodnje podmiruje tek dio godišnje potrebe za mlijekom i mliječnim prerađevinama. Dok smo, primjerice, 2010. godine bili na 86 posto samodostatnosti, to je u 2021. godini palo na tek 55 posto.
Hrvatska je 2012. godine imala 14.874 proizvođača kravljeg mlijeka, a njihov se broj smanjivao i prošle smo godine pali na tek 3480 proizvođača mlijeka. Proizvodnja je pala sa 602 milijuna kilograma koliko smo imali 2012., na tek 405 milijuna kilograma u prošloj godini.
Kada je riječ o broju stoke, podaci govore da smo 2012. godine imali 178.004 mliječnih i kombiniranih pasmina krava, a to je također palo na 120.330 u prošloj godini.
Prema planu koji predviđa ova nova strategija Hrvatska, da bi postigla cilj koji je zacrtan, a to je povratak na proizvodnju iz 2012. trebala investirati do 2030. godine gotovo 700 milijuna eura, od čega najviše u povećanje grla u proizvodnji mlijeka - čak 415 milijuna eura, povećanje produktivnosti - oko 170 milijuna eura, dok bi se u osiguravanje preradbenih kapaciteta trebalo uložiti preko 106 milijuna eura.
Procjenjuje se rast populacije krava mliječnih i kombiniranih pasmina u proizvodnji mlijeka u Hrvatskoj do 2030. godine, pri čemu bi se povećanje proizvodnje mlijeka trebao zasniva na povećanju mliječnosti i rastu trženja mlijeka po kravi do 2030. godine. Ako se ovaj plan ispuni trebali bismo imati 90.000 muznih krava i proizvodnju 630.000 tona mlijeka.
Strategija predviđa i povećanje broja ovaca i koza, kao i podizanje ove proizvodnje koja se, kako smo već spomenuli, odvija najviše na malim gospodarstvima.
Zaustavljanje negativnih trendova
U Ministarstvu poljoprivrede vjeruju kako bi se provedbom svih predloženih strateških ciljeva u ovom Programu, a u skladu sa smjernicama Strategije poljoprivrede, trebali zaustaviti negativni trendovi u proizvodnji mlijeka te bi trebao rasti udjel mladih poljoprivrednika kao nositelja poljoprivrednih gospodarstava uz jačanje konkurentnosti njihovih poljoprivrednih gospodarstava. Predviđaju i da bi se razvojem tržišta lokalnih proizvoda izravno štitila naša poljoprivredna proizvodnja, dok bi uvođenje zelenih poljoprivrednih praksi moralo imati pozitivan utjecaj na ublažavanje i prilagodbu na klimatske promjene što može osigurati zadržavanje i zapošljavanje mladih i ugroženih skupina stanovništva.
Vjeruju kako je za bolji nastup mljekara na tržištu značajno zaokruživanje ponude kroz bolje organiziranje primarnih proizvođača, a jednako i prerađivača, te organiziranje kontinuiranih promotivnih kampanja s ciljem informiranja potrošača i pronalaženja novih kanala plasmana. U Ministarstvu vjeruju da je hrvatska prednost u dugoj tradiciji proizvodnje mlijeka i mliječnih proizvoda, s velikom raznolikošću kroz hrvatske regije, dok će povećana potrošnja domaćeg mlijeka i prepoznatljivih mliječnih proizvoda izravno utjecati i na povećanu potražnju, a time i na proizvodnju mlijeka.
Urušeni sektor
Sektor stočarstva u Hrvatskoj u proteklih je deset i više godina suočen sa značajnim strukturnim, tehnološkim i organizacijskim izazovima, kao i nedovoljnom produktivnošću te problemom niske konkurentnosti. Iako sektor koristi iznadprosječne izravne potpore, koristi značajna prirodna bogatstva i ima dugogodišnju tradiciju, pogođen je jednim od najjačih silaznih trendova proizvodnje u gospodarstvu, koji su u zadnje dvije godine dodatno eksplodirali zbog rata u Ukrajini, ali i zbog posljedica koronakrize.
Broj goveda je najbolji pokazatelj kretanja oba smjera proizvodnje, a on je u deset godina, od 2012. do 2021. godine, pao za 5,3 posto (smanjenje za 23.930 goveda). Od 2018. godine broj goveda kontinuirano raste i razmjerno je stabilan, ali najviše zbog velikog uvoza teladi za tov. Sektor govedarstva je u 2020. godini činio samo 37,4 posto poljoprivrednog outputa (7,5 posto mliječni sektor, a mesno govedarstvo 10 posto outputa), dok udio stočarstva u ukupnoj poljoprivrednoj proizvodnji kontinuirano pada. Proizvodnja mlijeka nezaustavljivo pada, dok je kod mesnog govedarstva znatno stabilnija situacija i primjetna je stagnacija.
Stručnjaci naglašavaju kako sva dosadašnja ogromna izdvajanja i objektivno značajna financijska sredstva nisu u konačnici bila dovoljna da bi se zaustavio pad proizvodnje i zatvaranje mliječnih farmi zbog čega je bilo potrebno realno sagledati situaciju i poduzeti hitne mjere oporavka. Ova situacija je izuzetno zabrinjavajuća i prijeti da Hrvatska, ako se ovakvi negativni trendovi nastave, za nekoliko godina mogla ostati bez vlastite proizvodnje mlijeka što je nedopustivo.
Kako do zemlje za proizvodnju hrane?
Smatraju kako je za proizvodnju mlijeka je ključno osigurati dovoljne količine zemljišta kako proizvođači ne bi morali kupovati skupu stočnu hranu, što se zadnjih godina zbog globalnih poremećaja pokazalo ključno jer su cijene hrane odletjele u nebo. Svakom farmeru potrebno je osigurati najmanje od 1,5 do 2 hektara po uvjetnom grlu kako bi imali vlastitu proizvodnju stočne hrane, ali i imali dodatni prihod od ratarskih proizvoda. Mliječne farme bi trebale ući u prioritetne projekte ugradnje solarnih panela na štale kako bi im se omogućila jeftinija energija te diverzifikacija prihoda.
Uz to potrebna je i jaka savjetodavna služba kao potpora za uvođenje novih znanja i tehnologija, osiguranje značajnih sredstva za investicije u opremanje farmi suvremenim strojevima - robotima za mužnju te drugim digitalnim uređajima za upravljanje farmama, a proizvođačima je potrebna i edukacija iz farmskog menadžmenta. Važno je i jačanje proizvođačkih organizacija kao i osiguranje primjene Mliječnog paketa kroz potpisivanje godišnjih ugovora s prerađivačkom industrijom.
S obzirom na važnost teme, na web stranici Ministarstva poljoprivrede uskoro će se kreirati posebna kategorija u kojoj će se objaviti cjelokupan Nacrt Programa razvoja sektora mljekarstva u Hrvatskoj do 2030. te će biti upućen i na e-savjetovanje za komentare šire javnosti.
Većina onih koji su se bavila ili se bave proizvodnjom mlijeka kažu da kada se jednom štale isprazne, teško da će se netko vratiti na ovu izuzetno složenu proizvodnju, koja traje 365 dana u godini. Posebno je teško nagovoriti mlade ljude i nove proizvođače da se upuste u ovo proizvodnju, posebice ako nemaju dovoljno zemlje.
U cijelom nacrtu, pored lijepih želja i planova financiranja, možda je ovo i ključno pitanje - tko će se vratiti ovoj proizvodnji, ima li mladih ljudi koji to žele i kako im pomoći da uđu u ovu proizvodnju.
(Autor analize, Miroslav Kuskunović, poljoprivredni analitičar iz konzultantske kuće Kombinat 1969, vanjski je suradnik portala Euractiv.hr. Stavovi izneseni u komentarima i analizama vanjskih suradnika su osobni stavovi i nisu nužno stav redakcije.)