I ratari u Hrvatskoj zabrinuti su zbog nekontroliranog uvoza ukrajinske pšenice te traže od Europske komisije da ih zaštiti

Upozorili su kako je to prouzročilo nelojalnu konkurenciju domaćim proizvođačima te su zatražili da se prije nove žetve uvedu odgovarajuće kompenzacijske mjere, jer nas očekuje kaos na tržištu.

Tromi sustav

Predsjednik Odbora za ratarstvo Hrvatske poljoprivredne komore (HPK) Petar Pranjić istaknuo je kako su poljoprivrednici očajni jer se ne mogu na tržištu nositi s jeftinom, ukrajinskom proizvodnjom. Poručili su, da ako novu žetvu dočekaju s tako niskim cijenama kao što je sad od 170 eura po toni, ili ako bude još padala, bit će pokošeni zbog čega traže da se ispoštuju sve zakonske regulative i kontrola takvih roba koje dolaze na naše tržište, te da ih država zaštiti. 

Iako se u Hrvatskoj samo špekulira koliko je još uvijek stare pšenice u skladištima, a spominjalo se i do 400.000 tona, naš je sustav na žalost i dalje trom i umjesto da institucije funkcioniraju odmah i izađu s točnim podacima to se još uvijek ne zna i kao da država od proizvođača očekuje da dokažu kako je riječ o nelegalnom uvozu, odnosno prepakiranju ukrajinske pšenice i brašna. Isti problem imaju i druge države koje su za razliku od nas odmah, unatoč kršenju EU pravila, uvele zabranu uvoza ukrajinske robe.

Hrvatski ratari tvrde kako u Hrvatsku, dnevno, prema njihovoj procjeni, ulazi stotinjak šlepera brašna koje se razvozi po pekarama i trgovačkim centrima i ugrožava domaću proizvodnju.

Većina ratara pred propašću zbog uvoza ukrajinske pšenice

Hrvatski ratari tvrde kako nisu špekulanti odnosno kako predstavljaju 60 - 70 tisuća obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Kako tvrdi član UO HPK Mato Brlošić, većina je ratara pred propašću. 

On ističe kako im se na trenutačnu cijenu od 175 eura po toni i po stanju pšenice na njivama ne piše dobro jer neće uspjeti pokriti ni 60 posto svojih ulaznih troškova od prošle jeseni. Ratari smatraju kako je na državi da uputi sve inspekcijske službe na teren i utvrde jesu li navedene radnje legalne, kada je riječ i o ukrajinskoj pšenici i o ukrajinskom brašnu. Ono što nadležni ministri moraju učiniti je utvrditi provoze li se ukrajinska pšenica i drugi poljoprivredni proizvodi samo tranzitno kroz europske zemlje ili je u pitanju nešto drugo.

Traže pomoć Bruxellesa

One države koje varaju i ne postupaju u skladu sa zakonom treba sankcionirati i Europska unija mora uvesti kompenzacijske mjere zbog šteta koje trpe poljoprivrednici ugroženi ovako nelojalnom konkurencijom, smatraju hrvatski ratari.

Zbog izuzetno teškog i neočekivanog stanja na tržištu žitarica u EU ove godine, članice države Višegradske skupine (V4) i udruženja poljoprivrednika novih država članica najavile su prosvjede poljoprivrednika 23. svibnja u Bruxellesu.

Češka poljoprivredna komora organizirala je sastanak poljoprivrednih komora zemalja V4 u Brnu 24. i 25. travnja 2023., na kojem je potpisan apel Europskoj komisiji koji se tiče ukrajinskog uvoza i njegova utjecaja na poljoprivredu i poljoprivrednike u tim zemljama. Pismo je poslano Europskoj komisiji, a ovoj inicijativi su se pridrižili i hrvatski poljoprivrednici. Predstavnici poljoprivrednih komora i organizacija Višegradske skupine (Češka, Mađarska, Poljska, Slovačka) zajedno s organizacijama predstavnika poljoprivrednika iz Bugarske, Hrvatske, Estonije, Litve i Rumunjske uputili su apel Europskoj komisiji u kojem se ističe kako je situacija na tržištu jako teška, a zbog neuspjeha tzv. staza solidarnosti poljoprivrednici u spomenutim zemljama trenutno se suočavaju s drastičnim padom cijena i nedostatkom potražnje za žitaricama i uljaricama, zbog viška ponude nad potražnjom. Tvrde kako su zalihe u EU na 150 posto potreba u odnosu prema ovo doba prijašnjih godina, pri čemu sljedeća žetva počinje za tri mjeseca, te postoji realna mogućnost da se žitarice i uljarice iz nadolazeće žetve neće imati kome prodati i gdje skladištiti. 

Situacija je prouzročena uglavnom bescarinskim uvozom ukrajinskih poljoprivrednih proizvoda u EU, gdje su pšenica, kukuruz i soja uvezeni iako su tzv. stazama solidarnosti bili namijenjeni trećim zemljama ili tradicionalnim kupcima ukrajinskih proizvoda. Kako bi pomogla Ukrajini u izvozu njezine poljoprivredne proizvodnje i prehranila zemlje ovisne o uvozu, Europska komisija uvela je takozvane koridore solidarnosti, ali su ih trgovci zlorabili kako bi se lako i brzo obogatili. Zbog toga su srednja i istočna Europa preplavljene ukrajinskim žitaricama.

Neuspjeh 'staza solidarnosti'

Napominjemo da ovakva situacija može najviše utjecati na manje poljoprivredne proizvođače, koji nemaju svoje skladišne kapacitete i koji u manjim zemljama često ovise o prihodima od proizvodnje osnovnih usjeva, kao što su žitarice i uljarice.

Poljoprivrednici smatraju kako je velik problem to što roba, nakon što prijeđe granicu u Ukrajini, ide na slobodno jedinstveno tržište EU i vrlo je teško razlikovati njezino konačno odredište. Čak ni službene statistike ne odražavaju stvarno stanje jer se špekulira o prepakiravanju robe ili namjernom miješanju ukrajinske pšenice i drugih žitarica s lokalnom proizvodnjom, kako bi se zadovoljili parametri kvalitete i smanjio rizik od zarobljavanja nezdravih namirnica u prehrambenom lancu. 

I ovaj apel je pokazao manjkavosti europskog tržišta i inertnosti europski institucija jer zemlje potpisnice apela skreću pozornost na nedostatak kontrolnih mehanizama koji bi osigurali da se ta roba transportira do odredišta, a ne da se skladišti u Europi, što ne samo da utječe na kretanje cijena robe na domaćem tržištu nego i potencijalno ugrožava sigurnost potrošača. Tvrde kako bez odgovarajućih kontrolnih mehanizama tijela javne vlasti, kao ni građani, ne mogu biti sigurni da ne moraju ispunjavati stroge europske standarde za poljoprivredne i prehrambene proizvode, što smanjuje konkurentnost europski poljoprivrednika.

Europski poljoprivrednici smanjit će proizvodnju

Trenutna situacija može biti signal poljoprivrednicima EU-a kako nema potražnje za njihovim proizvodima, te će kao rezultat toga početi smanjivati proizvodnju, što se neće odmah odraziti na tržište, ali će definitivno značiti potpuni neuspjeh poljoprivredne politike EU, a poslije može utjecati i na cijene te kvalitetu poljoprivredne proizvodnje, smatraju i u HPK.

Pšenica je prošle jeseni zasijana na 168.000 hektara, što je pet posto više nego 2021., pa se još jednom potvrdilo da su joj hrvatski ratari i dalje vjerni. Površine pod žitaricama jesenas su povećane 5,1 posto. U strukturi ukupnih površina ječam je zasijan na 63.000 hektara, što je 12,5 posto više površina nego 2021. godine. Površine pod uljanom repicom smanjene su za 41,7 posto (14.000 hektara).

Trošak sjetve i svih poslova prošle je jeseni drastično povećan, pa je tako izračunato uoči lanjske jesenske sjetve za pšenicu, završno sa skidanjem usjeva, da je sjetva koštala oko 14.000 kuna po hektaru, odnosno četiri do pet tisuća kuna više nego godinu prije. Ratari ističu kako su prošle godine vidjeli da su se cijene pšenice u ovo doba kretale vrlo visoko i kotacije su bile visoke pa ni tada ratari većinom nisu ugovarali prodaju unaprijed. Očekivali su da će ove godine biti još bolji trendovi, s obzirom na kretanja cijena hrane, ali se tržište zbog uvoza ukrajinske pšenice slomilo i urušilo.

Hrvatski ratari nevoljko se odlučuju na ugovaranje cijene prije žetve

I prošle se godine ispostavilo da su kotacije cijena bile bolje nego u samom otkupu, a u Hrvatskoj je i dalje vidljivo da se ratari nevoljko odlučuju na ugovaranje cijene prije žetve jer je to stvar njihove poslovne odluke odnosno vlastite procjene i rizika svakog proizvođača.

Ipak kada se usporedi podaci Tržišnog informacijskog sustava u poljoprivredi, prosječna otkupna cijena pšenice bila je u prošloj godine 2,43 kune za kilogram, dok je godinu ranije bila 1,57 kuna. Bilo je godina kada je cijena bila i ispod jedne kune (2016. godine - 0,98 kuna). I cijena kukuruza je prosječno bila udvostručena, a s cijenom od 2,30 kuna ratari su na njemu zarađivali duplo više nego svih prethodnih godina.

Zato je logično što se javnost pita zbog čega ratari nisu prošle godine dobro unovčili svoju pšenicu kada je ona bila jako skupa. Očito je kako su mislili da mogu još više zaraditi (iako su zaradili nikad bolje), a njihova neudruženost i nepovezivanje kroz vertikalne i horizontalne lance pokazuje kako moraju početi drugačiji razmišljati. A to znači tržišno. Oni su ti koji prodaju svoje robe, a cijene robe diktira tržište i svi poremećaji koji su mogući i posljednjih godina sve češći.

(Autor analize, Miroslav Kuskunović, poljoprivredni analitičar iz konzultantske kuće Kombinat 1969, vanjski je suradnik portala Euractiv.hr. Stavovi izneseni u komentarima i analizama vanjskih suradnika su osobni stavovi i nisu nužno stav redakcije.)