ŠTO SKRIVA STATISTIKA? Demograf Pokos analizira premijerovu izjavu da je trend odlaska iz Hrvatske „jako splasnuo"

„Trend odlaska iz Hrvatske je jako, jako splasnuo“, izjavio je premijer Andrej Plenković kada je u srijedu, 22. veljače, nakon otvaranja Regionalnog distribucijskog centra Osječko-baranjske županije za voće i povrće odgovarao na pitanja novinara i problematiziranje iseljavanja mladog, radno sposobnog stanovništva iz Hrvatske.
S obzirom na iskazani optimizam premijera, pitali smo u Središnjem državnom uredu za demografiju i mlade – kakve podatke oni imaju, odnosno, je li premijerov optimizam opravdan. „Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, broj iseljenih osoba u Hrvatskoj u posljednjih nekoliko godina se smanjio, a posebice negativni migracijski saldo. Za Hrvatsku, najsnažnije odseljavanje je zabilježeno u godinama neposredno nakon ulaska u Europsku uniju.“, odgovoreno nam je iz Središnjeg državnog ureda, te su podsjetili da je „ulazak u Europsku uniju uzrokovao povećanje broja odseljenih osoba u srednjoeuropskim i baltičkim državama Europske unije, a posebice za vrijeme i nakon gospodarske krize iz 2009. godine. Trenutno, broj odseljenih u novim članicama Europske unije varira ili je sličan u odnosu na prethodna razdoblja, ali je razlika u činjenici da navedene članice bilježe veći broj doseljenih osoba.“
Demograf, prof. dr. Nenad Pokos, voditelj Centra za populacijske politke Instituta dr. Ivo Pilar i redovni profesor s Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, pristao je za Euractiv malo dublje proanalizirati premijerovu objavu da je splasnuo trend odlaska iz Hrvatske. Pokos kaže kako je premijerova izjava razumljiva „jer u apsolutnim brojevima imamo znatno manje stanovnika u radno najaktivnijoj dobi nego prije desetak godina“.

Onih koji bi mogli otići sada je značajno manje

On, naime, upozorava da smo po popisu 2011. imali 1,374 milijuna stanovnika u dobi između 15 i 39 godine života, odnosno u dobi iz koje se do prošlog popisa najviše iseljavalo, a popisom iz 2021. broj osoba u toj istoj dobi smanjen je na 1,095 milijuna ili čak za 20,3 %. Ili, pojednostavljeno: onih koji bi možda odlazili sada je značajno manje.

„Dakle, posljednjih godinu do dvije, najveće aspiracije za iseljavanje imalo je oko petine manje stanovnika nego početkom prošlog desetljeća. Svakom analitičaru postaje jasnije kako time, u istim okolnostima, nužno mora doći i do smanjenja iseljavanja, barem u apsolutnim iznosima. Drugi razlog smanjenog intenziteta iseljavanja leži u činjenici što je prošlih nekoliko godina ipak došlo do gospodarskog rasta, porasta plaća i smanjenja nezaposlenosti, ali koja je opet povezana s intenzivnim iseljavanjem u prošlom desetljeću zbog čega je mnogima na ulasku u radnoaktivnu dob olakšano zaposlenje. Unatoč tome, prošle godine primili smo više od 110 tisuća stranih radnika iako su demografi još prije šest godina upozoravali kako ćemo posljedice iseljavanja osjećati desetljećima.“, komentira demograf Pokos.
Kao glavni uzrok iseljavanja Pokos izdvaja ekonomsku situaciju, odnosno, činjenicu da je u Hrvatskoj inflacija veća nego u drugim, razvijenijim državama EU.
„Porastom inflacije, koja je u Hrvatskoj prosječno viša nego u razvijenijim državama EU, a u koje naši građani najviše iseljavaju, teško ćemo idućih godina moći zadržati mlađe stanovnike. Osim toga, možemo očekivati relativno veće iseljavanje jer posljednjih godinu dana stambena priuštivost odnosno rješavanje stambenog pitanja mnogim mladim stanovnicima postaje gotovo nemoguće. Vlada pri tome ne želi preuzeti odgovornost kako je subvencioniranjem APN-ovih stambenih kredita znatno podigla cijene stanova, a na što je s raznih strana također upozoravano nekoliko posljednjih godina.“, kaže Pokos.

Kako zadržati mlade u ruralnim krajevima? 

S obzirom da je premijer u Osijeku govorio i o promjeni dva smjera migracije populacije, onog iz Hrvatske prema drugim članicama Unije - tako što će se u Hrvatskoj živjeti bolje, te iz ruralnih u urbane dijelove Hrvatske, između ostalog i stvaranjem preduvjeta da se ljudi bave poljoprivredom i radom na svojoj djedovini, pitali smo demografa Pokosa kako ocjenjuje nastojanja da se mlade što više zadrži u ruralnim krajevima.
Pokos kaže da se ta floskula provlači u hrvatskoj politici već čitav niz godina. „Upravo je iz ruralnih područja koja su do ulaska Hrvatske u Europsku uniju imala najveći udio mladih stanovnika, a to su dijelovi istočne Hrvatske, iselilo relativno najviše stanovnika. Demografi su također godinama isticali kako je za poticanje gospodarskog razvoja i zaustavljanje iseljavanja potrebna dugoročna strategija gospodarskog i demografskog razvoja, a za to je potrebna snažna državna intervencija. Međutim, tek je aktualna vlada počela intervenirati u slavonsko gospodarstvo, ali to vjerojatno neće moći zaustaviti daljnje iseljavanje iz tih krajeva zbog nekonkuretnosti prehrambene industrije i propasti mnogih poljoprivrednih proizvođača.“, komentira Pokos.
On upozorava na brojčane pokazatelje koji su vrlo alarmantni i razotkrivaju pravu istinu o zadržavanju mladih u ruralnim krajevima. U Hrvatskoj je, primjerice, 2020. godine u čak 61,2 posto naselja rođeno tek jedno ili niti jedno dijete, a u samo 6,6 posto naselja rođeno je više od desetero djece. Pedeset godina ranije, tj. 1970., udio naselja s rođenim jednim ili niti jednim djetetom iznosio je samo 23,4 posto, a više od desetero djece rođeno je u dvostruko više naselja tj. u 13,1 posto. „Stoga se postavlja pitanje tko će uskoro ostati u naseljima gdje se neće moći formirati niti jedan razred učenika, a samim time će se dovesti u pitanje opstanak osnovne škole, što je jedan od osnovnih preduvjeta da se uskoro ne ugasi i samo naselje.“, zaključuje Pokos.