Stručnjaci smatraju da Hrvatska s Tajvanom treba jačati samo ekonomske i kulturne odnose, kako se ne bi dovela u situaciju da ima zategnute odnose s Pekingom
Pomalo ispod radara, Hrvatsku je prošlog tjedna posjetila Katharine Chang, voditeljica Ureda Taipeia za gospodarstvo i kulturu iz Beča.
U osnovi, radi se o neslužbenom veleposlanstvu Tajvana u austrijskoj prijestolnici koje u svom radu pokriva i Hrvatsku.
No, kako ni Hrvatska ni Austrija, kao ni gotovo sve ostale europske zemlje, ne priznaju Tajvan, vlasti u Taipeiju u njima otvaraju urede za gospodarsku i kulturnu suradnju koji, međutim, imaju i ulogu neformalnog diplomatskog i konzularnog predstavništva.
Hrvatska ostaje dosljedna 'politici jedne Kine'
Chang je u Zagrebu boravila radi nastupa na konferenciji koju je organizirala Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD) u cilju pružanja pomoći zapošljavanju izbjeglica iz Ukrajine, o čemu je Euractiv već pisao.
Tajvan je, uostalom, u segmentu pružanja pomoći Ukrajincima i dosad bio aktivan. U prilog tome govori i podatak da TaiwanBusiness i EBRD Fond za tehničku suradnju financiraju EBRD-ov projekt "Inicijativa privatnog sektora za integraciju izbjeglica iz Ukrajine", koji je u srijedu predstavljen u Zagrebu, a čiji je cilj uključenje ukrajinskih izbjeglica na hrvatsko tržište rada.
Iako je u djelokrugu rada tajvanskog predstavništva u Beču i naša zemlja, Chang, kako je doznao Euractiv, u Zagrebu nije primio nitko od hrvatskih dužnosnika. Razlog je jednostavan: Hrvatska, kao i najveći dio država svijeta, ne priznaje "Republiku Kinu", kako glasi službeni naziv Tajvana, već Narodnu Republiku Kinu sa sjedištem u Pekingu. Štoviše, upravo je "prava" Kina zaslužna i za realizaciju jednog od vodećih infrastrukturnih projekata u Hrvatskoj posljednjih desetljeća - gradnju Pelješkoga mosta.
Drugim riječima, u Zagrebu su očito procijenili da Kini ne treba pred nosom mahati crvenom krpom zbog eventualnog jačanja odnosa s Tajvanom kojeg u Pekingu ionako smatraju samo odmetnutom kineskom pokrajinom. I naši sugovornici iz Vladinih krugova napominju da Hrvatska ostaje dosljedna "politici jedne Kine".
Zagreb trenutno ne radi na jačanju odnosa s Taipeijom
"Tu nema promjene naše politike. Ekonomski, s Tajvanom imamo dobru suradnju, ali nećemo tamo jačati našu prisutnost", kazao je za Euractiv jedan dobro upućeni sugovornik blizak Vladi koji je pristao razgovarati pod uvjetom anonimnosti.
Dodao je kako Zagreb trenutno ne radi na jačanju odnosa s Taipeijom.
Tajvan ekonomski vrlo jak, problem neriješen politički status
Tajvan, inače, spada među razvijene zemlje. Nekadašnji "azijski tigar" danas je jedan od vodećih proizvođača čipova te spada među trgovinske velesile suvremenog svijeta.
Prema podacima Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), tajvanski je bruto domaći proizvod (BDP) u prošloj godini iznosio oko 762 milijarde američkih dolara. BDP po stanovniku iznosio je oko 34.000 dolara.
No, problem Tajvana ostaje njegov neriješen politički status. Na taj se kineski otok, naime, 1949. godine, nakon poraza u građanskom ratu, sklonio tadašnji kineski predsjednik Čang Kaj-šek, zajedno s dijelom pripadnika svoje stranke Kuomintang i ostacima svoje poražene vojske i administracije. Iz Taipeija, kojeg je proglasio privremenom kineskom prijestolnicom, nastavio je tvrditi da i dalje predstavlja cijelu Kinu, iako mu se vlast u praksi svela samo na Tajvan i okolne manje otoke. Bez obzira na to, Tajvan se i danas službeno zove "Republika Kina" i ne priznaje NR Kinu na kontinentu.
Hladnoratovska podjela u Tajvanskom tjesnacu
S druge strane, na kineskom je kopnu u listopadu 1949. godine proglašena Narodna Republika Kina. Na čelu joj je bio komunistički lider Mao Zedong. Naravno, ni NR Kina uspostavljena na kontinentu ne priznaje "Republiku Kinu" na Tajvanu.
Tako je i Kina u vremenu Hladnoga rata podijeljena na komunističku, koja je obuhvatila najveći dio zemlje i kojom se upravlja iz Pekinga, te na kapitalističku, koja je svedena samo na Tajvan i okolne male otoke, a kojom se upravlja iz Taipeija. Taj ideološki sukob između "dvije Kine" koje razdvaja Tajvanski tjesnac traje do danas.
'Republiku Kinu' na Tajvanu danas priznaje samo 13 država
Vrijedi spomenuti i da je "Republika Kina" na Tajvanu u Ujedinjenim narodima doista i predstavljala cijelu Kinu sve do 1971. godine.
Prvih je godina vlast Čang Kaj-šeka u Taipeiju kao jedinog predstavnika Kine priznavao i najveći dio zemalja u svijetu. No, broj država koje priznaju Tajvan smanjivao se iz godine u godinu, pogotovo nakon što je tajvanski stolac u tijelima UN-a preuzeo Peking, pa "Republiku Kinu" na Tajvanu danas još priznaje samo 13 zemalja. Među njima je i jedna europska - Vatikan. Ostale zemlje s vremenom su priznanje prebacile na NR Kinu, odnosno na vladu u Pekingu.
Među zemljama koje su povukle priznanje "Republike Kine" na Tajvanu i okrenule se Pekingu je i SAD. No, to se dogodilo tek 1979. godine. Unatoč tome, Washington je nastavio razvijati snažne odnose s Tajvanom i danas ga doživljava kao jednog od vodećih američkih saveznika na Dalekom istoku.
Uskraćivanje priznanja veliki je udarac za vlasti na Tajvanu. Iako je Peking Taipeiju nudio ujedinjenje po modelu Hong Konga i Macaua "jedna zemlja, dva sustava", Tajvan to nije prihvatio. No, nije proglasio ni potpunu neovisnost od Kine, iako ima i takvih zahtjeva na otoku na kojem živi oko 24 milijuna stanovnika.
Nedostatak službenih diplomatskih odnosa u Taipeiju su riješili osnivanjem ureda za gospodarsku i kulturnu suradnju u zemljama koje ne priznaju "Republiku Kinu", već razvijaju odnose s Pekingom.
U međunarodnim organizacijama u čijem radu sudjeluje, Tajvan se pojavljuje pod različitim nazivima. Najčešće je to "Tajvan, pokrajina Kine" ili "Kineski Taipei", no ima i drugih.
Tajvanski BDP po stanovniku gotovo trostruko veći od kineskog
Politička izolacija nije smetala Tajvanu da razvije jako gospodarstvo, a posljednjih desetljeća i snažan demokratski sustav. Tajvanske vlasti u svijetu se vole predstavljati kao "drukčija Kina", a kao argument za to koriste svoju ekonomsku razvijenost i demokratski sustav, kao i snažne (mada neslužbene) odnose sa SAD-om i zapadnim svijetom.
U žestokom natjecanju između Pekinga i Taipeija i "prava" Kina ima konje za trku.
Osim što je treća po veličini država svijeta, s oko 1,4 milijardi stanovnika, te stalna članica Vijeća sigurnosti UN-a s pravom veta, kao i nuklearna sila, Kina se proteklih desetljeća preobrazila u drugu po veličini svjetsku ekonomiju.
Prema podacima MMF-a, kineski je BDP u prošloj je godini iznosio 18,1 bilijuna dolara. Samo je SAD imao veći BDP od Kine, nešto manje od 25,5 bilijuna dolara. Uz to, Kina je već desetljećima magnet za ulagače i danas se uobičajeno smatra "tvornicom svijeta".
Unatoč tome, međunarodne institucije Kinu i dalje smatraju zemljom u razvoju. Razlog tome je i značajno manji BDP po stanovniku u toj zemlji nego u razvijenom dijelu svijeta.
Podaci MMF-a pokazuju da je BDP po stanovniku u Kini lani iznosio oko 12.800 dolara. To je gotovo tri puta manje nego na Tajvanu.
Ruska invazija na Ukrajinu zategnula ionako napete odnose u Tajvanskom tjesnacu
Ruska invazija na Ukrajinu u veljači prošle godine pokrenula je i novo miješanje karata u svjetskoj geopolitičkoj partiji. Tako su se i Kina i Tajvan našli na različitim stranama.
Tajvan je, naime, uveo sankcije Rusiji i identificirao se s političkim Zapadom, dok je Kina nastavila jačati strateško partnerstvo s Moskvom. Rusku agresiju na Ukrajinu, doduše, Peking nije podržao, ali ni osudio. Umjesto toga, Kina je ojačala trgovinu s Rusijom i nastavila jačati političke odnose s Kremljom.
Hrvatska u izazovnoj situaciji
Takva situacija i Hrvatsku, kao članicu EU i NATO-a koja, uz to, želi zadržati dobre odnose s Pekingom, stavlja u prilično izazovnu poziciju. Tehnički gledano, Hrvatska i Tajvan našli su se na istoj strani u novoj geopolitičkoj utakmici u svijetu koju je pokrenula ruska invazija na Ukrajinu. S druge strane, Hrvatska čvrsto podržava "politiku jedne Kine" i službeni Peking smatra jedinim pravim predstavnikom Kine.
Iako Hrvatska s Tajvanom ima ograničenu ekonomsku suradnju, ona je znatno manja od one s Kinom.
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS), ukupan je hrvatski robni izvoz na Tajvan u 2022. godini vrijedio nešto manje od 11 milijuna eura, dok smo u Kinu izvezli robe u vrijednosti većoj od oko 85,5 milijuna eura. Kada je riječ o uvozu, Hrvatska je u 2022. godini iz Tajvana uvezla robe u vrijednosti od 37 milijuna eura, a iz Kine u iznosu od čak 1,37 milijardi eura.
Hrvatska je prije izbijanja pandemije koronavirusa sve više privlačila i turiste iz Kine i s Tajvana. No, u 2021. godini, što su i posljednji dostupni cjeloviti podaci, Hrvatsku je posjetilo razmjerno malo i kineskih i tajvanskih turista.
Preciznije, prema podacima Ministarstva turizma, u Hrvatskoj je 2021. godine boravilo samo oko 1000 tajvanskih i 10.000 kineskih turista. Tajvanski su turisti u 2021. u Hrvatskoj ostvarili samo oko 2000 noćenja, a kineski oko 30.000.
I turisti iz Kine i oni s Tajvana, dakle, samo su kap vode u moru turista koji svake godine posjete Hrvatske.
'S Tajvanom treba razvijati gospodarske i kulturne odnose, ali ne i političke'
Zbog takvih odnosa s Kinom, kao i zbog neriješenog statusa Tajvana, oko kojeg se situacija sve više zaoštrava, stručnjaci s kojima je Euractiv razgovarao smatraju da je za Hrvatsku najbolje da se drži po strani u sporu između Pekinga i Taipeija te da čeka rasplet situacije. Drugim riječima, ne preporučuju jačanje političkih odnosa s Tajvanom, ali smatraju da postoji velik prostor za jačanje gospodarskih i kulturnih odnosa.
"Odnose s Tajvanom trebalo bi razvijati na razini kulturne i gospodarske suradnje. No, što se tiče političkih i diplomatskih odnosa, Hrvatska tu ne bi trebala žuriti i razvijati odnose s Tajvanom mimo onoga što radi EU", kaže za Euractiv politički analitičar i bivši hrvatski diplomat Božo Kovačević.
Naš sugovornik podsjeća da je i UN vlasti u Pekingu priznao kao jedine legalne vlasti Kine, kao i da ta međunarodna organizacija Tajvan smatra dijelom Kine.
"Sve dok Kina i Tajvan ne riješe svoje odnose i sve dok EU jasno ne definira svoju politiku prema Kini i Tajvanu, Hrvatska ne bi trebala istrčavati. To nas, naravno, ne sputava da razvijamo ekonomske i kulturne odnose i s Tajvanom", poručuje Kovačević.
'Ne želimo dobiti po prstima od Kine zbog Tajvana'
I Kristijan Kotarski, profesor međunarodne političke ekonomije na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti, smatra da Hrvatska ne bi trebala trčati pred rudo kada je u pitanju razvoj odnosa s Tajvanom. Jednostavno, previše je toga u igri.
Naš sugovornik pritom podsjeća da je Litva lani krenula u jačanje odnosa s Tajvanom, što je skupo platila zategnutim odnosima koje sada ima s Kinom. No, dok se kod baltičkih zemalja takav pristup još donekle i može razumjeti, budući da su u neposrednoj blizini Rusije, a Kina se doživljava kao neslužbeni ruski saveznik, Hrvatska, napominje Kotarski, nema razloga za takve nagle poteze.
"Dok god EU i njene vodeće članice ne formiraju jasnu politiku prema Kini i Tajvanu, Hrvatska nema razloga čačkati mečku. Mi smo mala država i ne želimo postati enfant terrible europske politike. Sve dok i jedna Njemačka naveliko ulaže u Kinu i na tu zemlju gleda kao na lokomotivu svjetskoga razvoja, bilo bi suludo razvijati odnose s Tajvanom i onda dobiti po prstima od Kine", upozorava Kotarski za Euractiv.
Dodaje kako se zalaže za razvoj ekonomske i znanstvene suradnje s Tajvanom. No, eventualni razvoj političkih odnosa s Taipeijom ipak je druga stvar i tu treba biti vrlo oprezan.
"U ovakvim situaciji bilo bi suludo otvarati nekakvo tajvansko predstavništvo u Zagrebu ili hrvatsko na Tajvanu. Hrvatska nije Australija, koja je velika država i ekonomija, pa si može priuštiti sporove s Kinom", pojašnjava Kotarski.
'Ne treba se previše vezivati ni uz Kinu'
Ipak, napominje, ne podržava ni politiku snažnog vezivanja uz Kinu, koja je posljednjih godina vidljiva u, primjerice, Mađarskoj ili Srbiji.
"Hrvatska ne treba biti ni preovisna o Kini, kao što su to Mađarska ili Srbija, niti ići putem kojim je zakoračila Litva. Dobro je da smo na sigurnoj distanci i od Kine i od Tajvana. Potrebno je pričekati da se na razini EU definira politika prema Kini i Tajvanu, a posebno u najvećim članicama - Francuskoj i Njemačkoj, i onda je slijediti. Nema potrebe da se istrčavamo", zaključuje Kotarski.
Ako izbije rat na Dalekom istoku, Hrvatska će možda morati birati između Kine i Tajvana
Na kraju, potrebno je upozoriti da će se i hrvatski stavovi prema Pekingu i Taipeiju, neovisno o našim željama, razvijati ovisno o svjetskoj situaciji i stavovima blokova kojima pripadamo prema neriješenom statusu Tajvana.
Kada je prošlog ljeta tadašnja predsjednica Zastupničkog doma američkog Kongresa Nancy Pelosi posjetila Tajvan, što je bio i prvi posjet nekog visokopozicioniranog američkog dužnosnika tom otoku u posljednjih 40-ak godina, svijet se našao na rubu novog rata, ovog puta na Dalekom istoku.
Vojna je situacija u Tajvanskom tjesnacu i inače nestabilna i napeta. Zapad, kojem pripada i Hrvatska, priznaje NR Kinu na kontinentu, no razvija i snažne odnose s vlastima u Taipeiju.
Prema procjenama analitičara, kinesko-tajvanski spor u narednim bi godinama mogao prerasti u pravi rat. Takav razvoj događaja Hrvatsku bi, kao i mnoge druge zemlje, doveo u situaciju u kojoj će morati birati stranu i pritom voditi računa o obvezama koje ima u odnosu na blokove čiji je dio.