Gospodarstvo

PODUZETNIŠTVO U HRVATSKOJ: Skoro svaka druga tvrtka postoji samo na papiru, dominiraju uslužna poduzeća

Autor Adriano Milovan

Svaka četvrta aktivna hrvatska tvrtka je jednostavni d.o.o., što pokazuje da mnogi tvrtke osnivaju samo zbog provedbe nekog projekta, ali i da mnogi poduzetništvu pristupaju olako

Kafići u Splitu
Izvor: Pixabay

Od gotovo 250.000 registriranih tvrtki u Hrvatskoj, aktivno je tek nešto više od polovice, odnosno oko 142.000, pokazuju novi podaci državne statistike.

Prema tim podacima, u Hrvatskoj je krajem ožujka bilo registrirano čak 249.654 tvrtki. Od tog broja, aktivno je bilo 142.404 poduzeća, odnosno njih 57 posto.

Mali broj dioničkih društava

Najveći broj aktivnih poduzeća, gotovo tri četvrtine ili 104.437, su društva s ograničenom odgovornošću.

S druge strane, samo 688 aktivnih hrvatskih tvrtki su dionička društva. I taj podatak je samo još jedan prilog staroj tezi kako se tržište kapitala u Hrvatskoj i više od tri desetljeća od prelaska na kapitalizam nije dovoljno razvilo.

Najviše trgovačkih i ugostiteljskih poduzeća  

Najviše tvrtki hrvatski su poduzetnici osnovali u području trgovine, gotovo 27.000.

Slijede tvrtke iz sektora stručnih, znanstvenih i tehničkih djelatnosti kojih je aktivno nešto manje od 23.000, a među kojima su i poduzeća koja pružaju razne konzultantske usluge. Na trećem su mjestu građevinske tvrtke kojih je oko 20.000.

Znatan broj tvrtki u Hrvatskoj bavi se pružanjem hotelskih i ugostiteljskih usluga, više od 13.000.

Velik je i broj tvrtki, preko 6000, koje se bave poslovanjem nekretninama, pokazuje statistički rendgen hrvatske poduzetničke scene.

Prosječan hrvatski poduzetnik vlasnik je tvrtke s najviše 10 zaposlenih

Općenito, može se reći da je prosječna tvrtka u Hrvatskoj mala, odnosno ima mali broj zaposlenih. Najveći dio hrvatskih tvrtki, naime, ili nema nijednog zaposlenog ili zapošljava do najviše desetero radnika.

Nadalje, pokazuju podaci Državnog zavoda za statistiku (DZS), najveći dio hrvatskih tvrtki u privatnom je vlasništvu. Podaci za sve pravne osobe, a ne samo za tvrtke, pokazuju da je 79,5 posto svih pravnih osoba u zemlji krajem ožujka bilo u privatnim rukama, dok je samo 0,8 posto tvrtki bilo u vlasništvu države, a ostatak u nekom drugom ili mješovitom obliku vlasništva. Ipak, valja reći kako su vodeće velike tvrtke u Hrvatskoj i dalje u rukama države.

'Fantomske tvrtke'

Stručnjaci kažu da se velik broj "fantomskih", odnosno neaktivnih tvrtki u Hrvatskoj može objasniti brojnim razlozima. Takvih je tvrtki krajem ožujka ukupno bilo 107.250.

Prije svega, objašnjava financijski savjetnik Vlado Brkanić, mnogi su se ljudi u nekom trenutku odlučili okušati u poduzetničkim vodama, a onda su odustali od poduzetništva. No, kako je likvidacija tvrtke u Hrvatskoj dug i spor proces, koji često traje i godinama, tvrtke im i dalje formalno postoje, iako u stvarnosti odavno ne funkcioniraju.

Vlado Brkanić, financijski savjetnik
Izvor: Borna Filic/PIXSELL/PIXSELL

S druge strane, brojne su hrvatske vlade radile na mjerama olakšavanja i ubrzavanja osnivanja tvrtki. No, gotovo ništa nisu napravile na pojednostavljenju njihova gašenja pa danas imamo pomalo čudnu situaciju u kojoj je u Hrvatskoj lako pokrenuti posao, ali teško ga je zatvoriti.

"U Hrvatskoj je danas vrlo lako pokrenuti poduzeće, ali likvidirati tvrtku je složen i spor proces koji može potrajati više godina", upozorava Brkanić za Euractiv.

Mnogima tvrtka služi kao 'pričuva' ako izgube posao

Isto tako, dodaje, mnogi ljudi koji su pokrenuli tvrtku, a potom odustali od poduzetništva, ne odlučuju se na gašenje poduzeća, već na njegovo "zamrzavanje". U stvari, tvrtku drže "u pričuvi" za slučaj da ostanu bez posla u poduzeću u kojem su u međuvremenu zasnovali radni odnos.

U slučaju lošeg razvoja događaja u tvrtki u kojoj su zaposleni, pojašnjava Brkanić, jednostavno nastave raditi preko vlastite, ranije osnovane i "zamrznute" tvrtke koja u evidencijama i dalje vode kao postojeća.

'Projektne tvrtke'

U Hrvatskoj, napominju stručnjaci, nisu rijetki ni slučajevi da se tvrtke osnivaju samo za provedbu pojedinih projekata. U slučajevima "projektnih tvrtki", poduzeća se najčešće osnivaju kao jednostavna društva s ograničenom odgovornošću, i to s temeljnim kapitalom od samo 10 kuna (1,33 eura), na što ide još oko 800 kuna (110 eura) raznih naknada i pristojbi. Upravo je jednostavni d.o.o. bio jedan od oblika kojima su hrvatske vlade olakšavale ulazak u poduzetničke vode.

Podaci DZS-a otkrivaju da je krajem ožujka u Hrvatskoj bilo registrirano ukupno 68.749 jednostavnih d.o.o.-a. Od tog broja, njih 36.488 ili 53 posto, bilo je aktivno.

I taj podatak pokazuje popularnost tog oblika poduzeća u Hrvatskoj, budući da je svaka četvrta aktivna tvrtka registrirana upravo kao jednostavni d.o.o.

Hrvatskoj nedostaju proizvodne tvrtke

Ipak, ono što je već sada velik problem, a u budućnosti će nesumnjivo biti još i više, nedostatak je "klasičnih" proizvodnih tvrtki. Većina aktivnih hrvatskih tvrtki, naime, pruža usluge trgovine, hotelijerstva i ugostiteljstva, kao i neki drugi oblik usluga, dok je proizvodnja puno slabije zastupljena. Samo 15.587 aktivnih tvrtki u Hrvatskoj, odnosno jedva oko 11 posto, bavi se prerađivačkom industrijom, otkrivaju podaci DZS-a.

"Ljudi u Hrvatskoj slabo su okrenuti proizvodnji i zato u našem poduzetništvu dominiraju trgovina, ugostiteljstvo i ostale usluge, dok prave proizvodnje skoro da i nema. Srećom, imamo dosta IT tvrtki i to je ohrabrujuće", zaključuje Brkanić.

Propast industrije u tranziciji

Naravno, pitanje proizvodnje spada u sferu makroekonomske politike. Hrvatska se u posljednjih tridesetak godina okrenula uslugama, posebno turizmu, ugostiteljstvu i trgovini, pa one danas čine jezgru njezina gospodarstva.

Naličje takve medalje je propast tijekom tranzicije velikog dijela nekad jake hrvatske industrije. To, naravno, ne znači da u Hrvatskoj nema industrije, ali činjenica je da je ona danas znatno slabije zastupljena u ekonomskom životu nego, recimo, krajem 80-ih godina prošlog stoljeća.

Strana ulaganja u Hrvatsku velika, ali premalo je investicija 'od nule' 

Ni strana ulaganja, kojih je Hrvatska, prema podacima Hrvatske narodne banke (HNB), u razdoblju od 1993. do kraja prošle godine privukla u iznosu od preko 42,5 milijardi eura, u našoj zemlji nisu dala rezultate kao u nizu drugih tranzicijskih zemalja.

Jedan od razloga za to je i to što u Hrvatskoj dominiraju brownfield ulaganja, odnosno investicije u već postojeću imovinu. No, greenfield ulaganja, odnosno ulaganja "od nule" koja pokreću novu proizvodnju, zapošljavanje i izvoz, i dalje je razmjerno malo, iako ih posljednjih godina ima, posebno u turizmu, energetici i IT sektoru.