Prema nacrtu prijedloga Europske komisije kojeg je na uvid dobio Euractiv, zakon o čistim tehnologijama NZIA mogao bi propisati da se u nabavama daje prednost domaćim dobavljačima, slično američkom zakonu IRA kojeg je EU kritizirala.
Zakon o industriji nulte stope emisija (Net-Zero Industry Act, NZIA) predložit će u utorak, 14. ožujka Europska komisija. Cilj zakona je da se pojačaju europski proizvodni kapaciteti za tehnologiju obnovljivih izvora energije. On bi trebao poslužiti kao europski odgovor na američki zakon IRA koji predviđa subvencije za proizvodnju i prodaju električnih vozila iz domaće proizvodnje, i drugih ekoloških tehnologija.
Europska komisija i vlade država članica više puta su prozivale SAD jer je u zakon IRA uvrštena stavka koja propisuje da subvencionirana tehnologija mora djelomično biti iz domaće proizvodnje. Kažu da se radi o diskriminatornoj odredbi i da stoga nike kompatibilna s propisima Svjetske trgovinske organizacije WTO.
U nacrtu prijedloga Komisije koji je procurio medijima, uvedene su klauzule sa sličnim sadržajem - što potencijalno dovodi u pitanje i koliko se EU misli pridržavati pravila WTO.
Prikriveno promicanje europskih proizvoda?
Za javnu nabavu se primjerice navodi da se mora uzeti u obzir "doprinos ponuđača sigurnosti opskrbe." Ali što to uopće znači?
Među ostalim navedenim uvjetima, sigurnost opskrbe odnosi se na "udio proizvoda koji potječe iz trećih zemalja." To znači da tijela javne uprave moraju uzeti u obzir je li tehnologija s nultom stopom emisija koju žele kupiti proizvedena u EU - iako im se istovremeno ostavlja dosta slobodnog prostora da same odrede koliku pažnju žele obratiti na taj kriterij.
U Europi se sad raspravlja o zelenoj industrijskoj politici - i ponovno su nove subvencije i novi dugovi EU u prvom planu. No, države članice EU već dijele izdašne subvencije za vjetroelektrane, solarne panele, i električne automobile, i na to troše milijarde eura. U čemu je onda problem?
"Ta klauzula izgleda kao uvijeni pokušaj da se uvede odredba o domaćem podrijetlu," rekao je ignacio Arroniz, stručnjak za klimu i trgovinu u think tanku E3G, u razgovoru za Euractiv. Ali za razliku od američkog zakona u kojem se eksplicitno traži da tehnologija sadrži domaće komponente, kaže Arroniz, ova klauzula pokušava reći da komponente "ne smiju biti previše strane."
Pravila Svjetske trgovinske organizacije
David Kleimann, stručnjak za trgovačko pravo u ekonomskom think tanku Bruegel u Bruxellesu slaže se da bi ovo "mogao biti opasan korak prema uvođenju odredbi koje propisuju domaće sastavnice."
"Iako u nacrtu piše da se odredba mora primjenjivati 'u skladu s međunarodnim pravom', njom se ipak izražava sklonost prema Europskoj uniji i daje prednost dobavljačima iz EU, i to u svrhu veće sigurnosti opskrbe."
A to bi prijedlog Europske komisije moglo dovesti u sukob sa Svjetskom trgovinskom organizacijom (WTO) i njenim sporazumom o javnoj nabavi (Government Procurement Agreement). Iako taj sporazum dopušta da se u natječaje stavljaju tehničke specifikacije radi zaštite okoliša, koncept "sigurnosti opskrbe" u to ne spada, kaže Kleimann.
"Uvođenjem 'sigurnosti opskrbe' kao kriterija u natječaje može lako dovesti do diskriminatornih odluka" pri selekciji najboljeg ponuđača. Prema Arronizu "radi se o političkoj poruci, da naša energetska tranzicija ne smije ovisiti o trećim zemljama."
"Međutim," dodaje Arroniz, "ovim se promašuje smisao" jer tranzicija koja je otporna na vanjske šokove nije isto što i neovisnost u odnosu na sve druge. "Upravo suprotno - Europskoj uniji trebaju pouzdani partneri, daans više nego ikad."
Koncept sigurnosti opskrbe ne pojavljuje se samo u člancima nacrta koji se bave javnom nabavom i aukcijama, već i u članku koji govori o programima državnih potpora pojedinih članica.
Državne potpore
U njemu stoji da ako države članice ili druga tijela javne uprave žele pokrenuti vlastite programe državnih potpora, "koje zahtijevaju kupnju proizvoda nulte stope emisija" onda "će ciljati" na iste uvjete za sigurnost opskrbe kao i u javnoj nabavi. To se može gledati kao direktan odgovor na američki program državne potpore za subvencioniranje električnih vozila proizvedenih u Americi.
No, Kleimann kaže da taj članak "sadrži mnogo pravno mekanih" fraza, koje se drugim riječima "ne mogu pretvoriti u provedive zakonske obveze."
"No, bez obzira je li to provedivo ili ne, ovo je prijedlog Komisije koji prilično zabrinjava ako na kraju završi u konačnom tekstu prijedloga," kaže Kleimann.
Hoće li doista tako biti, i hoće li ovakve klauzule kojima se prikriveno preferira kupnja europskih proizvoda biti i u konačnom prijedlogu vidjet će se 14. ožujka kad ga Europska komisija bude službeno predstavljala.
(Preveo David Spaić-Kovačić. Originalan članak pročitajte ovdje: The ‘Buy European’ clauses in the Net-Zero Industry Act)