Od zemalja regije očekuje se da pojednostave prelazak ljudi i roba preko granica i čvršće se povežu prije ulaska u EU, no analitičari upozoravaju kako je malo vjerojatno da će taj projekt uspjeti

Ideja stvaranja Zajedničkog regionalnog tržišta, kako su ga nazvali u Europskoj komisiji, nije nova.

Štoviše, posljednjih mjeseci, pa i godina, o njoj se dosta govori. Međutim, nova deklaracija iz Bruxellesa ipak ide korak dalje od dosadašnjih načelnih pozicija i daje naznake što bi sve zajedničko zapadnobalkansko tržište trebalo obuhvatiti.

Osnovu novog regionalnog tržišta vide u CEFTA-i

Tako se u deklaraciji navodi da osnovu novog regionalnog tržišta može predstavljati CEFTA, zona slobodne trgovine koja obuhvaća zemlje Zapadnog Balkana i Moldaviju. Unutar CEFTA-e već je uspostavljena sloboda kretanja roba, a taj je blok potaknuo i veću razmjenu usluga i kapitala među članicama.

No, u deklaraciji se ističe kako je potrebno napraviti i više od toga. Primjerice, kaže se da je konačno potrebno uspostaviti slobodu kretanja građana iz jedne zemlje u drugu.

I to je, doduše, stara obveza, uspostavljena još Berlinskim procesom, no u praksi se "nasukala“ na neriješenim regionalnim pitanjima. Tako, recimo, građanima Bosne i Hercegovine i Kosova, kojeg službeno Sarajevo ne priznaje kao zasebnu državu, trebaju vize kako bi posjetili jedni druge.

Također, u deklaraciji se ukazuje na važnost međusobnog priznavanja svjedodžbi i diploma, i to kako bi se olakšalo kretanje radnika među državama regije.

Jednostavniji protok roba preko granica u regiji

Deklaracija poziva i na pojednostavljivanje prometa roba na granicama među državama regije. Iako su Srbija, Sjeverna Makedonija i Albanija taj dio posla uglavnom već odradile u okviru projekta Otvoreni Balkan, u Bruxellesu su ocijenili da je ostalo još dosta toga što treba napraviti.

Osim toga, BiH, Crna Gora i Kosovo nisu članice Otvorenog Balkana, pa samim time ni ne primjenjuju labaviji režim protoka ljudi i roba preko granica.

U Bruxellesu smatraju da se i taj dio posla može obaviti preko CEFTA-e i da je u suštini riječ samo o tehničkim izmjenama postojećeg graničnog režima. Vjeruju i da se do slobodnijeg kretanja roba među zemljama regije može doći usvajanjem propisa i pravila EU te pozivaju na izradu novog regionalnog akcijskog plana.

Zemlje regije pozivaju i na modernizaciju svojih platnih sustava, kako bi se oni približili standardima Unije i omogućili uključivanje u Europski platni sustav.

U deklaraciji se zemlje regije pozivaju i na gradnju prometne i energetske infrastrukture koja će ih povezati međusobno, ali i s EU.

EU spremna financirati ekonomsko povezivanje zemalja regije

Sudeći po deklaraciji, stav je Bruxellesa da bi stvaranje Zajedničkog regionalnog tržišta trebalo ići ruku pod ruku s preuzimanjem pravne stečevine EU od strane država Zapadnog Balkana i njihovim postupnim integriranjem u jedinstveno tržište Unije, što je već najavljeno.
U Bruxellesu su nedavno izračunali da bi stvaranje takvog regionalnog tržišta za 10 godina udvostručilo bruto domaći proizvod (BDP) Zapadnog Balkana i građanima zemalja regije omogućilo bolji život.

Unija za to na raspolaganje stavlja šest milijardi eura za razdoblje od 2024. do 2027. godine. Od tog iznosa, dvije milijarde eura su donacije, a preostalih četiri milijarde povoljni zajmovi.

Bruxelles naglašava važnost usklađivanja zemalja regije s vanjskom politikom EU

Iako nije riječ o temama koje su dio stvaranja zajedničkog zapadnobalkanskog tržišta, već spadaju u domenu politike, spomenimo i da se u novoj deklaraciji iz Bruxellesa ponovno naglašava važnost potpunog usklađivanja zemalja Zapadnog Balkana sa Zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom EU.

Nijedna zemlja se ne spominje poimence, ali jasno je da se taj zahtjev ponajprije odnosi na Srbiju, koja odbija uvesti sankcije Rusiji i koja još nije u potpunosti uskladila svoj vizni režim s onim u Uniji. Zahtjev se odnosi i na BiH, kojoj je Europska komisija nedavno također spočitnula da svoj vizni režim nije uskladila s onim u EU.

U tekstu deklaracije ponovno se nedvosmisleno osuđuje ruska agresija na Ukrajinu. Upozorava se i na novi rat na Bliskom istoku kao na još jednu prijetnju europskoj i svjetskoj sigurnosti.

Ukazuje se i na važnost borbe protiv ilegalnih migracija.

"Budućnost Zapadnog Balkana je u našoj Uniji“, poručuje se u deklaraciji.

Hrvatska nije dio 'zapadnobalkanske priče'

Dodajmo ovome kako se prijedlozi odnose na zemlje koje EU danas naziva Zapadnim Balkanom - BiH, Crnu Goru, Srbiju, Kosovo, Sjevernu Makedoniju i Albaniju.

Preporuke, dakle, ne obuhvaćaju Hrvatsku, koja je dio EU, kao ni Moldaviju, koja je, iako je članica CEFTA-e, zemljopisno udaljena od Zapadnog Balkana i ima svoj vlastiti put prema EU.

Berlinski proces i Otvoreni Balkan

Prijedlozi stvaranja zajedničkog regionalnog tržišta na Zapadnom Balkanu - ili, kako se to najčešće službeno kaže, "jačanja regionalne suradnje“ - nisu od jučer. Tako je još 2014. godine, na inicijativu tadašnje njemačke kancelarke Angele Merkel, pokrenut Berlinski proces, čiji je cilj rješavanje preostalih pitanja iz prošlosti i jačanje ekonomske suradnje među državama Zapadnog Balkana.

Potom se pojavio projekt Otvoreni Balkan, u koji su, međutim, ušle samo Srbija, Sjeverna Makedonija i Albanija. BiH, Crna Gora i Kosovo odbile su se pridružiti toj inicijativi.

O toj inicijativi kao o "balkanskom mini Schengenu“ pričalo se još od 2018., no zaživjela je tek nekoliko godina kasnije, 2021. godine. U fokusu Otvorenog Balkana je upravo lakši protok ljudi i roba preko granica.

U ovom je trenutku teško reći u kojoj je fazi projekt Otvorenog Balkana. Naime, nakon jednog od niza incidenata na Kosovu, albanski je premijer Edi Rama ljetos najavio izlazak svoje zemlje iz te inicijative, što znači da u bi u Otvorenom Balkanu ostale samo Srbija i Sjeverna Makedonija. No, Albanija i dalje sudjeluje na skupovima koje nose oznaku te regionalne inicijative.

Utezi u regionalnoj suradnji

Stručnjaci već dugo upozoravaju kako je nerealno da će zemlje Zapadnog Balkana stvoriti zajedničko tržište. Osim što se nalaze na različitim stupnjevima gospodarskog razvitka i u različitim fazama uključenosti u eurointegracijske procese, problem u njihovim odnosima su i neriješena krupna politička pitanja.

Među njima je svakako najznačajnije pitanje Kosova. Srbija je, naime, izgubila Kosovo u ratu s NATO-om 1999. godine, no politički status te bivše srbijanske pokrajine ostao je neriješen. Kako pregovori koji su uslijedili nisu dali rezultata, vlasti u Prištini su 2008. godine jednostrano proglasile neovisnost Kosova.

Tu je neovisnost priznala otprilike polovina država u svijetu. Međutim, kada je riječ o europskim zemljama, neovisnost Kosova priznala je većina država, kao i najveći dio članica EU, iako ne sve (Španjolska, Slovačka, Rumunjska, Grčka i Cipar). Kosovo je priznanje dobilo i od svih zemalja Zapadnog Balkana, osim od Srbije i BiH.

Status Kosova već je dugo uteg u odnosima Beograda i Bruxellesa. Srbija, naime, Kosovo i dalje smatra svojom južnom pokrajinom, u kojoj je stvarnu vlast na terenu privremeno prepustila Ujedinjenim narodima (UNMIK) i KFOR-u. Beograd već godinama provodi politiku "odpriznavanja“ Kosova, u kojoj je do sada imao i određenog uspjeha, posebno među afričkim državama.

Osim pitanja Kosova, među zemljama regije nema suglasnosti ni oko članstva u NATO-u. Neke države Zapadnog Balkana (Albanija, Crna Gora i Sjeverna Makedonija) već su članice tog vojnog saveza, druge (BiH i Kosovo) tome teže, barem deklarativno, dok je Srbija još 2007. godine proglasila vojnu neutralnost.

Problem je i odnos prema Rusiji, posebno nakon početka ruske invazije na Ukrajinu 24. veljače prošle godine. Sve zemlje regije u UN-u su osudile rusku invaziju na Ukrajinu, no dio njih nije uveo sankcije Moskvi. To se prvenstveno odnosi na Srbiju, dok je status BiH prema sankcijama i dalje nejasan, budući da ih Republika Srpska, jedna od dva entiteta u BiH, blokira.

'Tržište se ne stvara dekretom'

U takvim uvjetima, kažu analitičari, teško je govoriti o nekakvom dubljem povezivanju zemalja regije. U cijeloj priči valja voditi računa i o tome da je svaka od zemalja regije ekonomski znatno više vezana uz EU, nego uz ostale države u regiji.

"Zajedničko tržište se ne stvara dekretom, ono nastaje ako postoje interesi za tako nečim“, ocjenjuje za Euractiv ekonomski analitičar Damir Novotny.

Dodaje kako je najveći dio trgovinskih barijera među zemljama regije već uklonjen njihovim sudjelovanjem u CEFTA-i, pa slobodna trgovina među državama regije zapravo već postoji.

S druge strane, dodaje, nerealno je očekivati stvaranje nekakvog regionalnog Schengena. U prilog tome govore i raniji neuspjeli pokušaji "brisanja“ granica među državama regije.

Potrebna pomoć EU 

Ipak, Novotny vjeruje da postoji mogućnost unapređenja suradnje među zemljama regije, i to prvenstveno na planu gradnje i povezivanja prometne i energetske infrastrukture. Također, smatra da bi zemlje regije povezalo brže usvajanje propisa EU.

No, napominje, za sve to je potreban novac.

"Uvijek se postavlja pitanje financiranja takvih projekata i tu bi svakako trebao poticaj Europske komisije“, zaključuje Novotny.

Krhko stanje u regiji

Na kraju, kao ilustraciju toga koliko je stanje u regiji zapravo krhko dovoljno govori i podatak da ni usvajanje deklaracije na summitu EU i Zapadnog Balkana u Bruxellesu nije prošlo glatko.

Naime, prema pisanju srbijanskih medija, premijerka Srbije Ana Brnabić na deklaraciju je uložila rezerve, u kojima poručuje da je Kosovo i dalje dio Srbije, a "u skladu s Rezolucijom 1244 UN-a“, kojom je i službeno 10. lipnja 1999. godine okončan rat na Kosovu.

Iako nas to vraća gotovo na početak teksta, na dio u kojem smo se bavili pitanjem Kosova, pokazuje da se zemlje regije nastavljaju vrtjeti u krug, ne samo kada je riječ o sadašnjosti, nego i o prošlosti. Otvoreno je pitanje može li njihova međusobna ekonomska integracija prije ulaska u EU riješiti taj problem.