Plaće u Hrvatskoj rastu znatno brže od produktivnosti i to je sve veći problem kako za poslodavce, tako i za gospodarstvo u cjelini, upozoravaju ekonomisti

Prosjek je to odrađenih sati zaposlenih u Hrvatskoj koji u obzir uzima kako rad na "pravom" radnom mjestu, odnosno na puno radno vrijeme, tako i obavljanje povremenih poslova.

No, kako povremeni poslovi u Hrvatskoj nisu toliko rasprostranjeni, i sam prosjek odrađenih sati tijekom tjedna nešto je manji.

Isto rade i Slovenci, Mađari i Slovaci

Isti prosjek radnih sati kao Hrvatska imaju i susjedne Slovenija i Mađarska te Slovačka.

U istu kategoriju zemalja spada i Češka, s prosječnih 39,8 odrađenih sati tjedno, ali i Cipar (39,5 sati). Po broju odrađenih sati tijekom tjedna u istoj skupini s Hrvatskom su i Portugal (39,9 sati), zatim Litva (39,2 sata) i Latvija (39 sati), pokazuju podaci Eurostata za 2022. godinu.

Najduži radni tjedan u EU u Grčkoj, najkraći u Nizozemskoj

Najduži radni tjedan u Europskoj uniji, u prosjeku 41 sat, ima Grčka. Slijedi Poljska, s prosječno odrađenih 40,4 sati po radniku, te Rumunjska i Bugarska, obje s 40,2 odrađena sata po radniku tjedno.

S druge strane, najkraći tjedni rad po zaposlenom u Uniji ima Nizozemska, samo 33,2 sata. Slijede Njemačka (35,3 sata) i Danska (35,4 sata) te Austrija (36 sati).

Prosječan radnik u EU tjedno odradi 37,5 sati, pokazuju podaci eurostatističara.

Najviše u Europi rade zaposleni u Srbiji

Kada je riječ o zemljama koje nisu članice EU, ali su članice EFTA-e ili su kandidati za ulazak u Uniju, najdulji radni tjedan ima prosječan zaposlenik u Srbiji, čak 43,3 sata. To je ujedno i najveći broj u prosjeku odrađenih radnih sati među europskim zemljama za koje je Eurostat objavio podatke.

Slijedi Island, u kojem radni tjedan zaposlenog u prosjeku traje 39 sati. U Švicarskoj radnik tjedno radi u prosjeku 36 sati, a u Norveškoj 35,5 sati, pokazuju podaci eurostatističara.

Sve više se radi na povremenim poslovima

Velike razlike u prosječnom broju odrađenih sati među europskim zemljama posljedica su različito definiranog radnog vremena, kao i rasprostranjenosti povremenih (part time) poslova.

U zapadnim je zemljama, primjerice, prisutan trend skraćivanja radnog vremena. Osim toga, sve je više samozapošljavanja i "labavih" poslovnih odnosa koji nose i drukčije shvaćanje radnog vremena od klasičnog rada "od 8 do 16 sati" ili "od 9 do 17 sati".

U slabije razvijenim zemljama, pak, sve je veći trend rada na povremenim poslovima, prihodima od kojih se nadopunjuju kućni budžeti. Radnik, primjerice, nakon što odradi svoj "pravi" posao, često odlazi odraditi još poneki sat za sebe ili nekog drugog ili, u pojedinim slučajevima, radi vikendima.

Neke zemlje pauzu vode kao rad, druge ne

Konačno, na duljinu radnoga tjedna, upozorava neovisni analitičar tržišta rada Predrag Bejaković, utječe i to kako se tretira pauza na poslu.

U zapadnim zemljama, pojašnjava Bejaković, pauze najčešće ne ulaze u statistiku rada, dok je na istoku kontinenta drukčije.

Produktivnost u Hrvatskoj raste, manje nego u Poljskoj i Rumunjskoj

"Puno je važnije pitanje od duljine radnog vremena koliko se stvarno na poslu radi i kakva je produktivnost radnika. Iako produktivnost u Hrvatskoj raste, ona je i dalje manja nego u razvijenijim članicama Unije“, ističe Bejaković za Euractiv.

Podaci Eurostata pokazuju da je prosječna produktivnost po satu rada zaposlenog u Hrvatskoj u prošloj godini porasla 3,7 posto u odnosu na 2021. godinu. To je manje od rasta produktivnosti u Poljskoj (5,5 posto) i Rumunjskoj (4,4 posto), ali znatno više od rasta produktivnosti u istom razdoblju na razini EU u cjelini (0,5 posto).

Međutim, treba imati u vidu da se rast produktivnosti u Hrvatskoj događa na znatno manjoj osnovici od onog u, primjerice, Njemačkoj, Nizozemskoj ili Švedskoj, u kojoj je produktivnost radnika oduvijek puno veća. Stoga su i stope rasta u hrvatskom slučaju veće.

'Zabušavanje' na poslu i bolovanja

Poseban je problem, ističe Bejaković, "prikrivena nezaposlenost", odnosno situacija kada su radnici na poslu i statistika ih vodi kao zaposlene, ali koji "zabušavaju" ili uopće ne rade.

Problem je i raširena praksa otvaranja bolovanja, iako se ona u Hrvatskoj posljednjih godina znatno smanjila.

'Problematičan Mediteran'

I jedno i drugo izraženije je u javnom nego u privatnom sektoru, premda ni tvrtke u privatnom sektoru nisu imune na takve pojave.

"U Europi je, što se produktivnosti tiče, posebno problematičan Mediteran. Na zapadu i sjeveru kontinenta produktivnost je znatno veća“, napominje Bejaković, podsjećajući da je i Hrvatska mediteranska zemlja.

I u OECD-u upozoravaju na nedovoljnu produktivnost u Hrvatskoj

Na problem produktivnosti ovih je dana upozorio i glavni tajnik Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) Mathias Cormann, koji je boravio u Zagrebu i susreo se s premijerom Andrejom Plenkovićem te ministrom financija Markom Primorcem.

Podsjetimo, članstvo u OECD-u, skupini koja obuhvaća 38 razvijenih zemalja svijeta, posljednji je neostvareni cilj hrvatske politike. Osim Hrvatske, u taj elitni globalni ekonomski klub žele i Rumunjska i Bugarska, kao i neke druge zemlje.

Cormann je upozorio da Hrvatska treba poraditi na povećanju produktivnosti u gospodarstvu. Među ostalim preporukama OECD-a su i bolje upravljanje javnim poduzećima i njihovo izlistavanje na burzi, kao i jačanje borbe protiv korupcije.

Nedostatak radnika 'gura' rast plaća

Slabija produktivnost jedan je od uzroka manjih plaća u Hrvatskoj u odnosu na one u razvijenijim zemljama, upozorava Bejaković.

Iako su plaće u Hrvatskoj znatno porasle od ulaska u EU, a povećale su se i nakon uvođenja eura, te spadaju među najveće u novim članicama Unije, i dalje znatno zaostaju za onima u, primjerice, Njemačkoj, Austriji, Italiji ili čak Sloveniji. Razlog snažnom rastu plaća u Hrvatskoj ponajprije je nedostatak radne snage, što je, opet, posljedica masovnog iseljavanja.

Bejaković ističe kako rast plaća u Hrvatskoj donekle prati rast produktivnosti. Unatoč tome, rast primanja zaposlenih veći je od rasta produktivnosti, što je sve veći problem za poslodavce, ali i za gospodarstvo u cjelini, koje tako gubi na konkurentnosti.

Tako je, prema podacima Eurostata, proizvodnost radnika po satu u Hrvatskoj u razdoblju od 2015. do 2022. godine porasla za oko 12 posto. No, plaće su u tom razdoblju porasle za više od trećine.

Neto plaća je, primjerice, 2015. godine iznosila 742 eura, a 2022. godine 1016 eura. Bruto plaća je u istom razdoblju porasla s 1010 na 1380 eura, a satnica u bruto iznosu s 5,83 na 7,85 eura.

Vrijedi naglasiti i da je produktivnost u Irskoj od 2015. do 2022. godine porasla za gotovo 40 posto, a u Sloveniji za 13,5 posto. Na razini EU, produktivnost po satu rada u istom je razdoblju porasla 6,3 posto, pokazuju računice eurostatističara.