Količina ruske nafte uvezene u EU preko rafinerije Lukoila u Bugarskoj značajno se povećala u posljednjih nekoliko mjeseci, kaže analitičar Martin Vladimirov u razgovoru za Euractiv Bugarska.
Količina ruske nafte uvezene u EU preko rafinerije Lukoil u Bugarskoj značajno je povećana u posljednjih nekoliko mjeseci, izjavio je u ekskluzivnom intervjuu EurActivu Bugarskoj Martin Vladimirov, vodeći energetski analitičar Središta za demokratske studije (CSD).
"To znači da je ruski Lukoil ostvario dodatnu zaradu od nekoliko stotina milijuna [sic] u posljednjem tromjesečju godine," istaknuo je Vladimirov, energetski analitičar Centra za demokratske studije (CSD).
Taj bugarski think tank aktivno prati uvoz ruske sirove nafte preko Bugarske u EU, a prošlog mjeseca - zajedno s još dvije europske organizacije - podigao je uzbunu zbog sve većih pošiljki ruske sirove nafte u Bugarsku, koja onda ide dalje na tržišta zapadne Europe.
Lukoil je odgovorio kako se time ne krše europske sankcije, jer u Europu izvozi niskooktanski benzin - na kojeg se ne primjenjuju restrikcije uvedene Rusiji nakon izbijanja rata u Ukrajini. Istovremeno, Lukoil je zaprijetio gašenjem bugarske rafinerije ako se "prebrzo" uvede najavljena zabrana bugarskog uvoza ruske nafte.
Bugarska - koja je dobila izuzeće od europskog embarga na rusku naftu - planira ukinuti to izuzeće 1. ožujka 2024. No, to dovodi u pitanje budućnost Lukoilove bugarske rafinerije, jer je ona važan centar za regionalno tržište goriva, budući da se radi o najvećoj rafineriji u regiji i jedinom proizvođaču goriva za mlazne avione na Balkanu.
No, prema analizi CSD-a, Lukoil nema nijedan ekonomski razlog da potkopava svoj dominantan položaj na bugarskom tržištu goriva potpunim gašenjem rafinerije, čak niti nakon ukidanja dozvole za uvoz sirove nafte iz Rusije. Vladimirov je komentirao kako ni politički vrh u Kremlju nema razloga stvarati probleme. Međutim, upozorio je kako bi se Bugarska mogla iskoristiti za "pranje" ruske nafte, koja će još uvijek ulaziti u EU, ali pod drugačijom oznakom.
"Bilo bi puno lakše za Lukoil da pokuša "oprati" rusku naftu dodavanjem nafte iz Kazahstana i Azerbejdžana u Bugarskoj. Ne bi me iznenadilo kad bi od 1. ožujka 2024., kada se planira zabrana ruskog uvoza nafte, mješavina koju prerađuje bugarska rafinerija odjednom sadržavala 100 posto kazahstanske nafte. Tako bi novac koji završava u ruskom proračunu mogao nastaviti neometano pristizati... Svaki mjesec izuzeća predstavlja velik prihod udarac za Rusiju," dodao je Vladimirov.
Stoga po Vladimirovu Rusija zarađuje i sa izuzećem i bez njega.
Prodaja rafinerije?
Ipak, Vladimirov je nekako došao do zaključka da bi suspenzija uvoza ruske nafte mogao biti prozora za prodaju rafinerije Lukoila u Burgasu. Vladimirov također smatra Lukoil "neće biti zainteresiran" da ostane na bugarskom tržištu ako ne uspije zadržati svoj povlašteni položaj.
"Kad se izuzeće ukine, Lukoil će razmišljati o prodaj, jer je ostvario veliku dobit u posljednjih godinu i pol dana. To je dio šire Lukoilove strategije za prodaju svoje imovine u sektoru rafiniranja nafte i distribucije goriva."
Prema analizi CSD-a, Moskva je od početka ruske invazije na Ukrajinu od svojeg poslovanja u Bugarskoj zaradila više od 3 milijarde dolara. Vladimirov predviđa kako će Rusi vjerojatno pristati prodati svoje bugarsko poslovanje sljedeće godine.
"Najlogičniji potez bi bio prodati rafineriju Burgas, jer će pritisak bugarskih vlasti i geopolitička situacija prilično otežati upravljanje rafinerijom," dodao je.
Interes Azerbajdžana
Prema "neslužbenim informacijama" dostupne Euractivu, najozbiljniji interes za kupovinu rafinerije ima azerbejdžanska državna tvrtka SOCAR, koja već u Bugarskoj drži 30 posto tržišta plinom.
Upitan postoji li opasnost da se ruska kompanija time samo zamijeni drugim velikim igračem koji je produžetak autoritarnog režima, Vladimirov je odgovorio potvrdno.
"Postoji takav rizik. Ako smo iskreni, ova infrastruktura, koja se nalazi na obali Crnog mora, praktički je enklava koja se u prošlosti koristila za svakakve stvari. Bilo je sumnji da se kroz nju krijumčari oružje, izbjegavaju porezi i sankcije. Takva imovina trebala bi biti u rukama strateškog investitora sa Zapada."
Prema njemu, jedna od glavnih opasnosti vezana je za namjeru Bugarske da izgradi naftovod od grćkog Aleksandropolija do Burgasa, projekt koji je, kako kaže Vladimirov, "ekonomski potpuno besmislen."
"Taj projekt bugarske vlasti bi mogle iskoristiti da stvore situaciju sličnu onoj u Slovačkoj, Češkoj i Mađarskoj, kao alibi da se izuzeće za rusku naftu produlji i nakon 2024. godine. Proruski krugovi inzistiraju na izgradnji tog naftovoda. A to će onda biti iskorišteno kao argument za održavanje statusa quo u Lukoilu Neftočimu," pojasnio je.
Prema njemu, tvrdnja kako naftni tankeri ne mogu prolaziti kroz Bospor - što se koristi za opravdanje naftovoda - lažna je teza koja se koristi za Bruxelles.
"Sve vrste sirove nafte mogu prolaziti Bosporom, a već sada rafinerija Lukoil kupuje norvešku i saudijsku naftu koja prolazi Bosporom bez ikakvih problema. Tvrdnje kako će biti problema s Bosporom potpuno su besmislene. To je pokušaj da se Bugarska država "ugura" u dugoročni projekt koji će, s jedne strane, dovesti do jačanja ruskog utjecaja i, s druge strane, do očuvanja statusa quo u naftnom sektoru," kazao je Vladimirov.
Vladimirov kaže kako "postoji interes zapadnih investitora" za bugarsku rafineriju, ali da taj interes "nije strateški."
(Preveo i uredio David Spaić-Kovačić. Originalan članak pročitajte ovdje: Russian oil imports to EU via Bulgaria surge)