U trgovini plinom uvijek ima dobitnika i gubitnika, ali na Državnoj je reviziji, a ne na politici, da utvrdi što se zapravo dogodilo u HEP-u, upozorava stručnjak za energetiku Davor Štern
Hrvatsku već danima trese plinska afera koja je prerasla i u krupno političko pitanje.
HEP je, naime, sukladno odluci Vlade, od Ine morao otkupljivati sav prirodni plin proizveden u Hrvatskoj. Taj je plin HEP plaćao, kako su objavili mediji, po cijeni većoj od 46 eura za megavatsat, a potom ga je prodavao po znatno nižim cijenama, koja je u jednom trenutku pala i na samo jedan cent po megavatsatu. Razlog tome je, kako su objasnili iz HEP-a, što su skladišta plina bila puna pa je od Ine kupljene količine tog energenta morao prodavati jer ih nije imao gdje skladištiti. Najveći kupac tog plina, 63 posto, bio je PPD, otkrili su mediji, a naknadno su potvrdili i iz HROTE-a.
O tome, kao i o energetskoj budućnosti Europe u kontekstu ruske invazije na Ukrajinu i "energetskog razvoda" Europske unije s Rusijom, razgovarali smo s energetskim stručnjakom Davorom Šternom. Naš sugovornik je od 1995. do 1997. godine bio ministar gospodarstva, nakon čega je do 2000. bio generalni direktor Ine. Od 2010. do 2012. bio je na čelu Nadzornog odbora Ine.
Iza našeg sugovornika je i karijera na Zapadu, ali i u Rusiji. Stoga se može reći da je dobar poznavatelj prilika u oba, danas ponovno suprotstavljena svijeta.
EURACTIV: Plinska afera je već danima u fokusu javnosti. Oporba zbog nje traži izvanredno zasjedanje Sabora, dok iz Vlade odgovaraju kako nema nikakve afere?
ŠTERN: Ovdje je riječ prvenstveno o stručnom pitanju trgovine plinom, a o tome ipak ne bi smjeli razgovarati ljudi koji o tome ne znaju ništa ili gotovo ništa. Ni ja, koji sam se time bavio dugi niz godina, ne bih donosio sudove o nečemu o čemu nemam sve podatke, a te podatke nećemo ni imati dok se ne napravi revizija poslovanja HEP-a.
HEP je tvrtka u državnom vlasništvu i Državna revizija je, po sili zakona, već trebala raditi svoj posao u HEP-u. Osim toga, HEP je trgovačko društvo pa je reviziju mogao zatražiti i od nekog drugog. U svakom slučaju, bez duboke revizije poslovanja bojim se da nitko nema pravo govoriti o ovome o čemu sada govore.
Gledajte, u trgovini uvijek dolazi do situacija u kojima netko dobiva, a netko gubi. Mogu se pojaviti i anomalije u sustavu. To je sve normalno u trgovini, pa tako i u trgovini plinom.
Ono što se iz svega dosad viđenog može reći je da kompetencije ljudi koji se nalaze na čelu energetike u Hrvatskoj nisu dovoljno dobre da bi bili na tim mjestima.
EURACTIV: Točno, međutim činjenica je da je u trgovini plinom o kojoj govorimo stvoren gubitak. Također, činjenica je da je HEP, sukladno Vladinoj uredbi, morao otkupljivati plin od Ine po cijeni od 46 i više eura po megavatsatu, a da ga je naknadno prodavao, tvrdeći kako ga nema gdje skladištiti, i po samo jedan cent po megavatsatu. Možemo li tako nešto nazvati razumnim tržišnim ponašanjem?
ŠTERN: U trgovini je sve moguće i sve dopušteno, osim kriminala. Loši potezi trgovaca često dolaze na naplatu.
Ovdje možda treba podsjetiti na situaciju kada se skupo plaćena nafta prodavala za nula dolara po barelu ili blizu nule jer su skladišta i brodovi bili puni. To se zna događati, ali zbog toga ne treba unaprijed nekoga osuđivati bez da se raspolaže konkretnim i relevantnim podacima. Mi ih u ovom slučaju još nemamo.
EURACTIV: Međutim, HEP je u cijeloj priči pretrpio štetu koja se zasad procjenjuje na oko 10 milijuna eura?
ŠTERN: HEP je štetu pretrpio već u trenutku kada je Vlada donijela odluku o zamrzavanju cijena električne energije. Onda bi Vladu trebalo optužiti za nešto što je u datim okolnostima napravila i trebala napraviti.
No, za mene je tu sporno nešto drugo, a to je da je Vlada uredbom prisilila HEP da od Ine otkupljuje plin po određenoj cijeni i nije reagirala kad se pojavio višak plina na tržištu. Naime, kada se pojavio višak robe na tržištu, Ina je trebala smanjiti proizvodnju plina i onda ne bi bilo viškova plina po niskim cijenama. Ina je, podsjećam, tvrtka koja je u djelomičnom vlasništvu hrvatske države.
To je, dakle, pitanje gospodarenja hrvatskim resursima. Plin je hrvatski resurs, za kojeg je pravo crpljena dobila Ina. Država je od Ine morala u određenom trenutku zatražiti da smanji proizvodnju plina. Morala je to napraviti onda kada su se pojavili viškovi plina na tržištu. Zašto prodavati jeftino materijal koji se crpi iz hrvatskog tla i koji je nenadoknadiv, jer jednom kada ga iscrpite, ne možete ga vratiti natrag, a može vam trebati u nekom narednom razdoblju?
Tu je najveća greška Ministarstva gospodarstva, odnosno Vlade. Oni su preko svojih tijela u Ini trebali potegnuti pitanje smanjenja proizvodnje plina u određenom trenutku.
EURACTIV: Je li bilo pogodovanja PPD-u, kako tvrde u oporbi? Iz PPD-a to, naravno, opovrgavaju, no nema dvojbe da su plin kupili po doista niskoj cijeni?
ŠTERN: Ne mogu o tome suditi. No, mogu reći da je PPD dobro organizirana trgovačka kuća. Imali su ogroman ugovor s ruskim Gazpromom, imaju dobre trejdere, imaju dobro organiziran sustav i očito su imali bolje kanale prodaje od drugih. Ukratko, dobro poznaju tržište plina.
EURACTIV: Ovo je sada postalo prvorazredno političko pitanje. Kako će se cijeli slučaj, po Vama, rasplesti?
ŠTERN: Teško je to predvidjeti. No, jasno je da je ovaj slučaj postao predmet političke borbe, i to od ljudi koji o tome jako malo znaju.
Cijeli slučaj ima višestruki politički efekt. Prvo, imamo premijera, koji je i šef HDZ-a, a koji bi mogao imati problema unutar stranke. Smijeniti dva jaka čovjeka - ministra gospodarstva Davora Filipovića i predsjednika Uprave HEP-a Franu Barbarića, a obojicu je na ta mjesta postavila politika - Plenkoviću može stvoriti velike probleme i nezadovoljstvo unutar HDZ-a.
Drugi aspekt je oporba koja koristi svako nezadovoljstvo i element da proziva vladajuće. To je potpuno legitimno, ali bez pravih argumenata dok se ne napravi revizija poslovanja HEP-a.
U cijeloj priči ni HEP se baš nije najbolje snašao, a veliko je pitanje i kakav im je odjel trgovanja.
Dok sam bio na čelu Ine, i od mene je tadašnja Vlada tražila da ne smijem prodavati naftne derivate po skupljoj cijeni. Ja se nisam tome protivio, ali tražio sam nadoknadu štete za Inu. Mojih 27 zahtjeva za povećanjem cijene prošlo je s negativnim odgovorom Vlade i ja sam na taj način bio aboliran od bilo kakve odgovornosti za gubitke koji su tada nastali u Ini. Dakle, pokušao sam i politika je to spriječila, ali na njoj je onda bila odgovornost za rezultate poslovanja Ine. Na isti se način trebao u ovoj situaciji postaviti i HEP.
Osim toga, vidljivo je da sama država nema kompetentne ljude na ključnim mjestima u energetici. Nažalost, i u drugim segmentima u Hrvatskoj sjede ljudi koji nisu kompetentni, ali što ćemo - takva je politika današnjice, što uključuje i kadroviranje.
EURACTIV: Tko će na kraju snositi odgovornost za sve ovo što se dogodilo?
ŠTERN: Ukoliko revizija - pod uvjetom da do nje dođe - ustanovi da je bilo štetnih radnji i gubitaka, a eventualno i kriminala, odgovornost bi trebali snositi ljudi na čelu tih sektora. Govorimo prije svega o Filipoviću i Barbariću, ali i o ljudima ispod njih. No, govorimo i o ljudima u Vladi koji su kadrovirali jer ako su se određeni ljudi pokazali kao nekompetentni, onda je pitanje zašto su ih postavili na ta mjesta.
Međutim, ponavljam, najprije revizija mora utvrditi da se dogodilo nešto što se nije smjelo dogoditi. Ako se to ne utvrdi, nema ni odgovornosti.
EURACTIV: Nastavlja se energetski rat Europe i Rusije. Kao netko tko je jako dugo u energetici i tko je radio s obje danas suprotstavljene strane, kako vidite energetsku budućnost Hrvatske i Europe?
ŠTERN: Nakon izbijanja rata u Ukrajini dogodili su se veliki skokovi cijena energenata. Ipak, i nakon toliko vremena od početka rata ruski plin i dalje teče u Europu, dok je ruska nafta obogatila Indiju, Kinu i ostale zemlje u razvoju. Moglo bi se reći: čudni su putevi trgovački.
U ovom trenutku - ljeti, nema velike potrebe za energentima, osim za strujom. No, na jesen će se ta potreba ponovno pojaviti, a to će onda dovesti i do rasta cijena energenata, što opet utječe i na inflaciju.
EURACTIV: Mislite li da je "energetski razvod" Europe i Rusije održiv?
ŠTERN: Nije održiv na dugi rok. Čim se smiri sukob oko Ukrajine, a i u NATO-u očekuju da bi se to moglo dogoditi do kraja godine, ponovno će se uspostaviti suradnja Europe i Rusije u energetici jer Europa teško može održati konkurentnost bez ruske energije. Svako daljnje zaoštravanje situacije dovelo bi do rasta inflacije u Europi i do pada njene konkurentnosti na svjetskom tržištu.