Pretpostavlja se da ruska nafta na zapadna tržišta dolazi preko kompanija registriranih u Hong Kongu i Dubaiju, a u službenim statistikama knjiži se kao nafta iz Kine, Indije ili neke druge zemlje koja uvozi rusku naftu

Kako je nedavno objavio CNN, "tankeri u sjeni", nepoznatog porijekla, svakodnevno prevoze ogromne količine ruske nafte diljem svijeta. 

Pretpostavlja se da svaki deseti tanker u svijetu prevozi rusku naftu

Izgledno je da ruska nafta tako stiže i na tržišta Europske unije, SAD-a i ostalih zapadnih zemalja. 

Prema tvrdnjama CNN-a, riječ je o čak 600 tankera ili 10 posto ukupnog broja tankera u svijetu koji prevoze rusku naftu. Ne zna se u čijem je vlasništvu tako velika tankerska flota, kao ni tko njome upravlja. Ipak, pretpostavlja se da kompanije koje stoje iza njih – ili, barem, dio njih - sjedište ima u Hong Kongu i Dubaiju. Također, pretpostavlja se da formalno prevoze naftu iz Kine, Indije i Turske, zemalja koje su postale veliki kupci ruske nafte.

Više nije moguće ni utvrditi odakle stvarno stiže nafta

Euractiv je nedavno pisao o tome da se ruska nafta, unatoč sankcijama, i dalje prodaje na zapadnim tržištima, pa tako vjerojatno i u Hrvatskoj i EU. No, kako službene statistike kao zemlju porijekla navode onu državu iz koje je nafta stigla, a to je u znatnom broju slučaja postala Indija ili neka druga azijska zemlja, a ne uzima se u obzir odakle stvarno dolazi nafta, u službenim se podacima Rusija više uglavnom ni ne spominje. Učinak toga je da je službeno prestao uvoz ruske nafte, no ona i dalje stiže, samo što se u papirima vodi kao indijska ili nafta iz neke druge zemlje.

Stručnjaci s kojima smo razgovarali kažu da nisu iznenađeni tvrdnjama o zaobilaznom uvozu ruske nafte. Ističu da je svjetsko energetsko tržište posljednjih desetljeća postalo u toj mjeri globalizirano da više zapravo nije ni moguće utvrditi odakle nafta koja se uvozi stvarno dolazi. 

"Naftom i naftnim derivatima već se godinama trguje preko globalnih informatičkih platformi, a isto je i s plinom. Čim nafta na terminalu uđe u tanker, više joj se zapravo ni ne može ući u trag jer se ona prevozi od luke do luke i prekrcava iz jednog tankera u drugi. To i nije nikakav 'sivi biznis', već legalno poslovanje", objašnjava za Euractiv energetski stručnjak i dugogodišnji profesor na zagrebačkom Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu, Igor Dekanić. 

Način zaobilaženja sankcija

Sličnog je stava i stručnjak za energetiku Davor Štern. Naš sugovornik ističe kako ruska nafta, kao i plin, i dalje stižu na svjetsko tržište, ali zaobilaznim putem. 

"Ovo je samo način da se zaobiđu sankcije. Uostalom, velik broj zemalja nije ni uveo sankcije Rusiji", napominje Štern za Euractiv. 

Nakon što su Iran i Saudijska Arabija počeli normalizirati odnose, upozorava Štern, ne bismo se trebali začuditi ni ako iranska nafta na isti način kao ruska počne dolaziti na svjetsko tržište. 

I Iran je, inače, pod sankcijama, i to zbog razvoja nuklearnog programa. U sklopu kaznenih mjera koje su mu uvele zapadne zemlje Iranu je dopušten izvoz manjih količina "crnoga zlata". 

Ruska nafta može stizati i preko Emirata, kao i SAD-a 

NI Dekanić ni Štern nisu željeli nagađati kojim kanalima ruska nafta stiže na zapadna tržišta. Slažu se jedino s tvrdnjama da bi rusko "crno zlato" moglo dolaziti preko Kine i Indije, velikih zemalja koje su u posljednjim godinu dana, otkako je počela ruska invazija na Ukrajinu, uvezle velike količine ruske nafte.

No, ne isključuju ni da se ruska nafta na zapadnim tržištima pojavljuje i preko drugih, zapadnih zemalja, odnosno naftnih kompanija, koje su s Rusijom prije rata u Ukrajini imale snažne veze i razvijenu suradnju i poslovne odnose.

"Ne iznenađuje da su, primjerice, Ujedinjeni Arapski Emirati u zadnje vrijeme tako uspješni", ističe Štern.

Dekanić, pak, podsjeća da su uoči rata u Ukrajini i američke naftne kompanije imale jaku suradnju s ruskim energetskim sektorom te da su se ruske naftne kompanije po uspješnosti poslovanja uspjele približiti zapadnim kompanijama.

Rosnjeft u prvih 9 mjeseci 2022. poslovao bolje nego u istom razdoblju godinu ranije 

Rezultati poslovanja Rosnjefta, ruskog naftnog diva u većinskom državnom vlasništvu, za prvih devet mjeseci prošle godine pokazuju dobit prije oporezivanja, kamata i amortizacije (EBITDA) u iznosu od 28,5 milijardi američkih dolara. U istom razdoblju godinu ranije, Rosnjeft je ostvario EBITDA-u od 22,4 milijarde dolara.  

I ostali poslovni rezultati Rosnjefta, poput prihoda i kapitalnih ulaganja, u prvih su devet mjeseci 2022. godine bili bolji nego u istom razdoblju godinu ranije, i to unatoč sankcijama, pokazuju podaci koje je objavila ta naftna kompanija.

Kako su objavili svjetski mediji, Rosnjeft je, na temelju takvih podataka, odlučio isplatiti svojim dioničarima dividendu za prvih devet mjeseci 2022. godine. Među dioničarima je svakako na prvom mjestu ruska država. Za isplatu dividende u Rosnjeftu su, prema pisanju Reutersa, odlučili izdvojiti 3,6 milijardi dolara. 

Naravno, Rosnjeft je ovakve rezultate ostvario u uvjetima dok sankcije EU i G7 još nisu u potpunosti zaživjele. Među njima su ključne one o zabrani uvoza ruske nafte u EU morskim putem (ali ne i putem naftovoda u pojedine članice Unije!), kao i odluka da se ograniči cijena ruske nafte na svjetskom tržištu. Ipak, nema sumnje da je izvoz ruske nafte na zapadna tržišta nastavljen i nakon što se oko Rusije stegnuo zapadni energetski sankcijski obruč, o čemu, uostalom, govore i podaci svjetskih medija.

Može li svijet bez ruskih energenata?

Štern kaže kako i to pokazuje da svijet zapravo ne može bez ruskih energenata, odnosno nafte i plina.

Dekanić, pak, ocjenjuje kako svijet ne može bez značajnog dijela nafte, a dobar dio nafte proizvodi se upravo u Rusiji.

"No, politički vođe koji su donosili odluku o sankcijama o tome očito nisu vodili računa. Razmišljali su o šteti koju će sankcije nanijeti drugima, ali ne i njima", upozorava Dekanić.

To, naravno, ne znači da sankcije Rusiji ne nanose štetu, napominje Dekanić. Već i ograničenje cijena njene nafte na svjetskom tržištu značajan je udarac kako ruskim naftnim kompanijama, tako i proračunu Rusije. 

Ruske nafte kompanije mogle bi u budućnosti postati plijen zapadnih kompanija 

No, sankcije, u načelu, imaju dugoročan učinak i tek nakon nekog vremena daju rezultate. U slučaju ruskih energetskih kompanija, kaže Dekanić, jedna od najvažnijih posljedica sankcija vjerojatno će biti tehnološko zaostajanje za zapadnim kompanijama, što će, u konačnici, kada se situacija jednog dana bude normalizirala, dovesti i do pada vrijednosti ruskih kompanija na tržištu kapitala.

"Ruske naftne kompanije bi stoga u budućnosti mogle postati predmetom preuzimanja od strane zapadnih kompanija s kojima su prije rata surađivale, vjerojatno američkih. Jednostavno, imat će manju vrijednost i zato će ih biti lakše kupiti. To će biti stvarni efekt sankcija", zaključuje Dekanić.