Dok se njemački cilj za postizanje neutralnosti emisija CO2 za 2045. sve više približava, Berlin pokreće višemilijunski program poticaja kako bi se pospješile investicije za prelazak na čiste tehnologije
Njemačka želi potpuno dekarbonizirati svoju proizvođačku industriju do 2045. godine, no dok se trenutno cijena ugljika u EU kreće oko 100 eura po toni, ulaganja u čišće proizvodne procese još uvijek nisu konkurentna.
Stoga je njemačka vlada predstavila program nazvan Carbon Contracts for Difference (CCfD).
Slična mjera uvedena jedino u Nizozemskoj
"Ovim modernim instrumentom financiranja postavljamo međunarodne standarde i istovremeno osiguravamo da sredstva idu tamo gdje su potrebna za transformaciju industrije i za najveću korist", rekao je njemački ministar za gospodarstvo i klimatske promjene Robert Habeck, prilikom javnog predstavljanja tog programa u Berlinu 5. lipnja.
"To je sasvim novi instrument", rekao je Habeck, dodavši da je slična mjera dosad uvedena samo u Nizozemskoj.
Velike državne potpore
Tvrtke koje se žele prijaviti za taj program moraju priložiti fiktivnu cijenu CO2 za koju vjeruju da bi im omogućila razvoj čiste proizvodnje a da istovremeno budu konkurentne u odnosu na tvrtke koje koriste fosilna goriva.
Primjerice, čeličana koja želi prijeći na "zeleni hidrogen" može projicirati da joj treba cijena CO2 emisija od 300 eura po toni kako bi ostala konkurentna, što znači da bi joj bila potrebna državna subvencija od 200 eura po toni, za plaćanje ušteđene količine CO2.
Počevši od 8. lipnja otvorene su prijave za program, za industrijske sektore poput proizvodnje cementa, čelika, kemikalija, stakla i papira. Vlada se nada da će se ugovori moći dovršiti i dodijeliti tvrtkama prije kraja tekuće godine.
Program potpora i za male i srednje poduzetnike
"Tu se radi ne samo o velikim njemačkim industrijskim divovima, već i o najširoj mogućoj participaciji malih i srednjih poduzeća. A preduvjet za sudjelovanje jest da se cijela proizvodnja odvija na klimatski neutralan način", rekao je Habeck.
"Klimatski neutralno" u ovom slučaju znači da se za proizvodnju koristi isključivo električna energija iz obnovljivih izvora, kao i hidrogen koji je uvršten u kategoriju Europske unije za tzv. zeleno financiranje.
To znači da će program podržavati i korištenje hidrogena koji se dobiva korištenjem prirodnog plina, uz naknadno hvatanje i skladištenje ugljičnih emisija (CCS). Taj uvjet je navodno nametnuo Christian Lindner, liberalni ministar financija.
Međutim, vlada navodi da će "zeleni hidrogen", proizveden isključivo korištenjem električne energije iz obnovljivih izvora, imati pravo na veće subvencije.
Očekuje se da će tijekom trajanja ovog 15-godišnjeg programa uštedjeti oko 350 milijuna tona CO2, što predstavlja trećinu količine za koju bi njemačka industrija trebala srezati emisije da bi postigla klimatsku neutralnost.
50 milijardi eura tijekom 15 godina
Ugovori za CCfD dodjeljivat će se za 15-godišnje razdoblje i stajat će državu oko 50 milijardi eura. U teoriji, očekuje se da će se javni novac potrošen za taj program vratiti nazad poreznim obveznicima kada cijena ugljičnih emisija dosegne onu koju su subvencionirane tvrtke same predložile, jer bi se razlika u cijeni onda vraćala u državnu blagajnu.
Međutim, stručnjaci su izrazili sumnju u sposobnost njemačke vlade da odoli lobiranju industrije uime konkurentnosti, u trenutku kad se postigne željena cijena. Ovakav instrument instrument nije isproban u praksi i prvi je put je predložen 2017. godine.
Dok Berlin sad čeka da program dobije zeleno svjetlo tijela Europske komisije koje razmatra državne potpore, Habeck je izrazio optimizam da će sve proći po planu.
"Stalno smo u kontaktu i ne bismo ni javno predstavili program da već nema načelnog odobrenja", rekao je Habeck.
Pokrivaju i operativne troškove
Još jedna posebnost jest da, za razliku od tradicionalnih programa potpore industriji koji potičnu investicije, njemački CCfD je zamišljen tako da pokriva operativne troškove (OPEX).
Državno financiranje operativnih troškova - osim u slučajevima akutnih kriznih situacija - novost je za Europu, jer je strah od zloupotreba ili gušenja inovacija doveo do toga da je Bruxelles potpuno zabranio takve oblike financiranja. Europski programi potpore obično podržavaju samo inicijalne investicije (CAPEX), poput primjerice europskih programa IPCEI za potporu inovacija.
No, američki Zakon o smanjenju inflacije (IRA), "težak" 300 milijardi dolara i namijenjen za potporu industriji, promijenio je tu paradigmu.
"Ovaj instrument ne vezuje se samo za zaštitu klime, već služi i kao odgovor na američki Zakon o smanjenju inflacije," rekao je Habeck.
(Preveo David Spaić-Kovačić. Originalan članak pročitajte ovdje: Berlin launches €50 billion ‘climate contracts’ for industry)