Podaci Agencije za ugljikovodike pokazuju da je Hrvatska u prvih 10 mjeseci prošle godine uvezla više nafte iz Rusije nego u cijeloj 2021. godini.

Prema podacima koje je Euractiv dobio od Agencije za ugljikovodike, Hrvatska je u prvih deset mjeseci prošle godine, što su posljednji dostupni podaci, čak i povećala uvoz nafte iz Rusije. To se događa u uvjetima kada je Bruxelles "crno zlato" iz Rusije visoko pozicionirao na sankcijskoj listi koju je, zbog ruske agresije na Ukrajinu, isporučio Moskvi.

S druge strane, uvoz ruskoga plina, koji nije pod sankcijama EU, lani je, (i) u hrvatskom slučaju, sveden na minimum.

Udio ruske nafte u ukupnoj potrošnji lani porastao s devet na 16 posto

Podaci Agencije za ugljikovodike pokazuju da je Hrvatska u prvih deset mjeseci prošle godine iz Rusije uvezla ukupno 343.693 tona sirove nafte i ostalih rafinerijskih proizvoda, među kojima je i vakuumsko plinsko ulje (VGO) koje je potrebno za rad riječke Rafinerije. Te su količine uvezene ruske nafte veće od onih koje smo nabavili u cijeloj 2021. godini, kada smo iz Rusije uvezli ukupno 216.538 tona sirove nafte i ostalih rafinerijskih proizvoda.

Shodno tome, u prvih je deset mjeseci prošle godine porastao i udio ruske nafte u ukupnoj potrošnji "crnoga zlata" u Hrvatskoj. Naime, dok je na razini cijele 2021. godine ruska nafta imala udio od samo devet posto, u prvih deset mjeseci prošle godine taj je udio skočio na 16 posto, pokazuju podaci Agencije za ugljikovodike.

Stručnjaci smatraju da je ruska nafta zastupljenija na hrvatskom tržištu nego što to pokazuju podaci

Ipak, stručnjaci za energetiku upozoravaju da je to samo dio priče. Naime, u uvjetima liberaliziranog tržišta nafte i ostalih energenata, ističu, jako je teško kazati odakle točno u neku zemlju dolazi nafta.

Rusija je, primjerice, lani znatno povećala izvoz nafte u Indiju, kojoj je prodaje, kako su objavili svjetski mediji, uz diskont od 30 posto. Naftu kupuju indijske kompanije. Dio se, naravno, plasira na domaće, indijsko tržište, no dio se i dalje preprodaje, odnosno izvozi. Među kupcima su i kompanije sa Zapada.

U tom slučaju, nafta se registrira kao indijska, iako je zapravo ruska. Stoga je realno pretpostaviti, ocjenjuje sveučilišni profesor i stručnjak za energetiku Igor Dekanić, da je stvarni udio ruske nafte u Hrvatskoj, kao i u drugim zemljama, veći od onog kojeg iskazuju službene statistike.

"Službena statistika bilježi naftu koja dolazi iz zemlje koja je njen zadnji isporučitelj, no je li ta nafta iz te zemlje ili iz Rusije ili neke druge države, jako je teško reći. Tržište nafte danas je liberalizirano, a sama nafta može se, za razliku od plina, isporučivati na brojne načine. Zbog svega toga jako je teško identificirati stvarno porijeklo nafte koja se uvozi", objašnjava Dekanić za Euractiv.

Ina kupuje vakumsko plinsko ulje ruskoga porijekla, iako ga ne nabavlja u samoj Rusiji

Na taj zaključak upućuje i odgovor koji smo dobili od Ine. U toj naftnoj kompaniji naglašavaju da gotove proizvode i sirovine kupuju na mediteranskom tržištu i da oni nisu ruskoga porijekla, što je u skladu sa sankcijama koje je EU uvela Rusiji. No, kažu i da kupuju VGO ruskoga porijekla, iako ga ne nabavljaju izravno od ruskih kompanija, nego preko renomiranih svjetskih kuća.

"VGO je izuzet iz sankcija na razini EU, što je potvrđeno šestim paketom gospodarskih i pojedinačnih sankcija protiv Rusije i Bjelorusije. VGO se koristi kao sirovina za hidrokreking postrojenje u Rafineriji nafte Rijeka koje, kao finalni proizvod, daje dizel, a Inina rafinerija će ga upotrebljavati u svom proizvodnom ciklusu isključivo do završetka izgradnje postrojenja za obradu teških ostataka. Kontinuirana i sigurna nabava iz drugih, neruskih izvora trenutačno ne postoji, a ona je nužna za rad hidrokreking postrojenja“, kažu u Ini za Euractiv. 

Dodaju kako nakon završetka obnove i nadogradnje riječke Rafinerije, projekta vrijednog više od 530 milijuna eura, Ina više neće imati potrebu za tim proizvodom. 

Sankcije na rusku naftu zaživjele tek krajem prošle godine

U cijeloj priči o nafti valja reći i kako su sankcije na uvoz ruske nafte zaživjele tek početkom prosinca, odnosno krajem prošle godine. To su, prema pisanju svjetskih medija, iskoristile i druge europske zemlje, koje su se na vrijeme opskrbile ruskom naftom.

Zbog takvog tajminga, i pravi učinci naftnih sankcija uvedenih Rusiji trebali bi se, tvrde stručnjaci, vidjeti tek u ovoj godini. Tim više što je i na razini G7, skupine sedam najrazvijenijih zemalja svijeta, kojima se pridružila i EU, tek krajem prošle godine ograničena cijena ruske nafte na 60 američkih dolara po barelu.

Plin nije pod sankcijama, ali njegov uvoz iz Rusije se smanjio

Za razliku od nafte, ruski plin do sada nije došao pod udar europskih sankcija. To, međutim, ne znači da i trgovina tim energentom nije kolateralna žrtva novog zatezanja odnosa Zapada i Rusije.

Ovdje je dovoljno podsjetiti da je ruski predsjednik Vladimir Putin još krajem ožujka prošle godine potpisao ukaz kojim od "neprijateljskih zemalja", kako u Kremlju zovu zemlje koje su Rusiji uvele sankcije, traži plaćanje isporuka ruskoga plina u rubljima, umjesto u eurima, dolarima ili nekoj drugoj, ranije ugovorenoj konvertibilnoj valuti. Kako su pojedine europske zemlje odbile postupiti po nalogu Moskve, Rusija im je jednostavno zavrnula plinsku pipu.

Nadalje, krajem ljeta održavan je redovni remont plinovoda Sjeverni tok 1, koji ispod Baltika povezuje Rusiju i Njemačku. Već u to vrijeme znatno su smanjene isporuke ruskoga plina zapadnoj Europi.

Ipak, pravo finale je uslijedio krajem rujna, kada su snažne i dosad nerazjašnjene eksplozije potresle Sjeverni tok 1 i time ga izbacile iz upotrebe. Eksplozije su se dogodile i na Sjevernom toku 2, plinovodu koji također ispod Baltika povezuje Rusiju i Njemačku, no koji nikada nije pušten u promet jer je ruska invazija na Ukrajinu zaustavila izdavanje za to potrebnih dozvola.

Sve je to u velikoj mjeri smanjilo isporuku ruskoga plina zapadnoj Europi. U Bruxellesu su ocijenili kako je Rusija nepouzdan partner koji se ne drži potpisanih ugovora te su najavili potpuno kidanje energetskih veza s tom zemljom i okretanje drugim partnerima, prvenstveno Norveškoj, Kataru, Alžiru, SAD-u i Kanadi, kao i Egiptu i Izraelu. 

Hrvatska lani uvezla znatno manje ruskoga plina nego u 2021. godini

Smanjenje opskrbe ruskim plinom u prošloj godini pokazuju i dostupni hrvatski podaci. Ipak, valja naglasiti kako je Hrvatska znatno manje od niza zemalja u okruženju ovisna o opskrbi plinom iz Rusije. 

Tako je, prema podacima Vlade, EU u 2021. godini 43 posto svojih potreba za plinom namirivala uvozom iz Rusije. Naravno, podaci i unutar Unije variraju od zemlje do zemlje, a među članicama koje su jako ovisne o uvozu ruskoga plina lani su bile Mađarska, Njemačka i Austrija te Italija. 

S druge strane, Hrvatska je u 2021. godini iz Rusije uvezla 22 posto plina koji joj je bio potreban za potrošnju u tvrtkama i kućanstvima. Tako nizak udio u odnosu na druge zemlje najvećim je dijelom zasluga puštanja u promet LNG terminala u Omišlju na Krku, preko kojeg smo i prije izbijanja rata u Ukrajini osiguravali 57 posto svojih potreba za plinom. Taj energent uvozimo iz raznih dijelova svijeta. 

Uz to, Hrvatska ima i vlastitu proizvodnju plina koja nam je u 2021. godini osiguravala 21 posto ukupnih potreba za tim energentom, stoji u Vladinim materijalima o paketu mjera za ublažavanje divljanja cijena energenata iz veljače prošle godine. 

Preciznih podataka za prošlu godinu još nema. Ipak, podaci državne statistike za prvih deset mjeseci 2022. godine pokazuju da je uvoz stavki vezanih uz plin iz Rusije u prošloj godini bio znatno manji nego godinu ranije. 

Tako je, prema podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS), uvoz prirodnog plina i ostalih proizvoda vezanih uz plin iz Rusije u 2021. godini iznosio oko 74,3 milijuna eura, dok je uvoz tih stavki iz Rusije u prvih deset mjeseci prošle godine pao na manje od 1,4 milijuna eura. 

I podaci Agencije za ugljikovodike upućuju na veliko smanjenje uvoza plina iz Rusije u prošloj godini. U toj agenciji nam kažu da ne raspolažu točnim podacima o porijeklu uvezenog plina, budući da njih imaju distributeri. 

Ipak, ističu kako je količina uvezenog plina na interkonekciji Dravaszerdahely u Mađarskoj, preko koje se uvozi ruski plin u Hrvatsku, iznosila 493,74 milijuna kubika, što je predstavljalo 22,06 posto ukupnog uvoza plina u toj godini i 16,87 posto ukupne potrošnje. No, u prvih deset mjeseci prošle godine količina uvezenog plina na spomenutoj interkonekciji iznosila je 42,67 milijuna kubika, što je predstavljalo samo 1,78 posto ukupnog uvoza plina i samo 2,1 posto ukupne potrošnje tog energenta u razdoblju od početka godine pa do kraja listopada. 

Od toga, u razdoblju od travnja do rujna, kada se uobičajeno obnavljaju zalihe plina, a koje je obilježio najžešći rat u Ukrajini, preko Dravaszerdahely uvezeno je samo oko 6,9 milijuna kubika plina, što predstavlja tek 0,54 posto ukupnog uvoza tog energenta, kažu nam u Agenciji za ugljikovodike. 

Za razliku od drugih u okruženju, Hrvatska 'umjereno ovisna' o ruskim energentima

Informacije o uvozu ruskoga plina u prošloj godini tražili smo i od Prvog plinarskog društva (PPD) iz Vukovara, glavnog uvoznika ruskoga plina u Hrvatsku, no odgovore do zaključenja članka nismo dobili.

Hrvatska kao članica EU i NATO-a, kažu stručnjaci, ni nema puno izbora nego slijediti politiku blokova kojima pripada. To se odnosi i na energetsku politiku.

U cijeloj priči, ističe Dekanić, dobro je što Hrvatska ni ranije nije bila u energetskom smislu toliko vezana uz Rusiju kao ostale zemlje u okruženju. Njena bi se pozicija prije mogla opisati kao "umjerena ovisnost" o ruskim energentima. Dio zasluga za to pripada Janafovim skladištima nafte u Omišlju, što je omogućilo uvoz i skladištenje tog energenta iz cijeloga svijeta, dok dio zasluga pripada prije nekoliko godina izgrađenom LNG terminal za uvoz ukapljenog plina, također u Omišlju.

Uz to, Hrvatska se proteklih desetljeća naftovodima i plinovodima povezivala i sa zapadnim susjedstvom. Sve joj je to uvelike olakšalo poziciju u novim geopolitičkim okolnostima do kojih je doveo napad Rusije na Ukrajinu 24. veljače prošle godine.

Unatoč tome, Hrvatska će u budućnosti, smatra naš sugovornik, morati poraditi na daljnjoj diverzifikaciji opskrbe energentima. Također, morat će pojačati korištenje obnovljivih izvora energije. Time će se, napominje Dekanić, osigurati i energetska stabilnost zemlje.

Stručnjaci ne vjeruju da će Europa u potpunosti pokidati energetske veze s Rusijom

Ipak, čini se da ni analitičari ne računaju na potpuno kidanje energetskih veza s Rusijom u budućnosti. Dekanić, primjerice, kaže da bi početak pregovora o završetku rata u Ukrajini vjerojatno donio i postupno labavljenje sankcija uvedenih Moskvi, posebno u energetici.

"Sankcije u energetici imaju dva velika upitnika: ne djeluju odmah, nego s određenom zadrškom, i ne djeluju samo protiv zemlje kojoj se uvode, nego i na zemlje koje ih uvode", ističe Dekanić.

I energetski stručnjak Davor Štern smatra da sankcije u sektoru energetike nisu dale rezultate kakvi su se očekivali. S jedne strane, kaže, energetski razvod EU i Rusije na duge je staze teško ostvariv jer Europa previše ovisi o ruskim energentima, dok je s druge strane i sama EU u svojim paketima sankcija ostavila previše izuzetaka koji omogućuju zaobilaženje kaznenih mjera.

Tako su se Mađarska, Slovačka i Češka u šestom paketu sankcija izborile za izuzetak od zabrane uvoza ruske nafte, uz izgovor da ovise o uvozu nafte iz Rusije putem naftovoda i da nemaju izlaz na more. Iako je tu riječ o razmjerno malim količinama ruske nafte koja i dalje može dolaziti na europsko tržište, nitko ne može sa sigurnošću tvrditi kuda će se i kako ona dalje kretati na jedinstvenom europskom tržištu.

Drugim riječima, ruska nafta i dalje stiže na europsko tržište, iako zaobilaznim putevima, u koje spada i uvoz preko trećih zemalja, poput već spomenutog primjera uvoza ruske nafte iz Indije. Uz to, podsjeća Štern, iskustva drugih zemalja koje su bile pod sankcijama pokazuje da uvijek ima pojedinaca i tvrtki koji znaju kako ih zaobići.

Čeka se ishod rata u Ukrajini

Zbog svega toga, i Štern vjeruje da bi smirivanje rata u Ukrajini dovelo do labavljenja sankcijske politike Unije prema Rusiji. 

"Smirivanje stanja u Ukrajini moglo bi dovesti do preispitivanja dosadašnje politike sankcija Rusiji, posebno u energetici", zaključuje Štern za Euractiv.

Pritom podsjeća da su količine nafte i plina na svjetskom tržištu ograničene, što i samoj EU otežava i poskupljuje prebacivanje na naftu i plin s drugih tržišta.

Ipak, u ovom je trenutku nemoguće reći kada bi oružje na istoku Europe moglo utihnuti. Jasno je jedino da se i ruska i ukrajinska strana nalaze se na dijametralno suprotnim pozicijama: Moskva inzistira na zadržavanju ukrajinskih područja koja je okupirala i anektirala, dok Kijev traži potpuno povlačenje ruskih snaga s ukrajinskog teritorija.

Kako prezimiti sljedeću zimu?

To, naravno, ne znači da sankcije koje je Zapad uveo Rusiji nisu dale određenih rezultata. O tome najbolje govori to da je ruska ekonomija potonula u recesiju, kao i da se Rusija suočava s visokom inflacijom, iako nju u tamošnjem slučaju ne generiraju visoke cijene energenata, već ponajprije nestašice do kojih je dovelo povlačenje zapadnih kompanija s ruskog tržišta.

No, posljedice osjeća i Zapad, posebno EU, čije gospodarstvo pleše na rubu recesije, a inflacija obara rekorde.

S obzirom na to da se za ovu zimu Europa dobro pripremila i osigurala energente, sigurnost opskrbe Staroga kontinenta naftom i plinom ne bi trebala doći u pitanje. Međutim, otvorenim ostaje pitanje kako prezimiti sljedeću zimu, a na to sve češće upozoravaju i međunarodne institucije.

Odgovor na to pitanje mogao bi se pokazati i ključnim za ekonomsku budućnost kako Hrvatske, tako i EU u cjelini, kao i same Rusije koja još jako puno mora poraditi na prebacivanju svog izvoza energenata u Kinu, Indiju i ostale zemlje u razvoju, budući da joj za to nedostaje infrastruktura. Osim toga, upitno je i u kojoj mjeri ta tržišta Moskvi mogu nadomjestiti veliko i bogato europsko tržište prema kojem je mreža naftovoda i plinovoda davno izgrađena.