Iako nije popularna među europskim telekom regulatorima, ideja Europske komisije da natjera velike tehnološke tvrtke da plate dio troška razvoja mrežne infrastrukture ipak je pronašla saveznika s druge strane Atlantika
Prošle veljače, Europska komisija predstavila je svoj Connectivity Package, niz mjera vezanih za područje telekomunikacija, kojima je glavna svrha ubrzati izgradnju i šire korištenje mrežne infrastrukture visoke brzine.
U sklopu tog paketa predviđeno je javno savjetovanje o sender-pays načelu, po kojemu bi servisi na čije usluge otpada velika količina prometa trebali sudjelovati u plaćanju troškova razvoja infrastrukture.
Hladan doček europskih regulatora
Najava je naišla na hladan doček kod europskih regulatora, a Tijelo europskih regulatora za elektroničke komunikacije (BEREC) u listopadu je izdalo o tome prilično kritičko priopćenje, navodeći da ne vide nikakvu potrebu za takvim potezima.
No, s time se ne slaže Brendan Carr iz američke Federalne komisije za komunikacije (FCC).
"Na tržištu u Europi mora doći do određene korekcije...Svi koji tvrde da trenutno stanje dobro funkcionira očito nemaju podatke - o stvarima u kojima je Europa u pravu, u usporedbi sa stvarima u kojima je ipak ostatak svijeta u pravu", rekao je Carr u razgovoru za Euractiv.
Investicijski jaz
Carr kaže da je pred regulatorima u SAD-u i u Europskoj uniji isti izazov, koji se sastoji od zadaće pronalaženja ogromnih sredstava za financiranje nove internetske infrastrukture velike brzine. Letvica koju je pritom sebi postavila Europa vrlo je visoka jer je željeni cilj da svaka osoba na kontinentu ima pristup 5G mreži do 2030. godine.
Carr kaže kako je po trenutnim procjenama potrebno dodatno uložiti 300 do 400 milijardi eura kako bi se to ostvarilo. S druge strane, američki telekom operateri u razvoj mreže ulažu otprilike dvostruko više po pojedinom korisniku u usporedbi s njihovim europskim kolegama.
Za FCC, postoji nekoliko razloga zbog kojih Europa zaostaje u smislu investicija u infrastrukturu. Neki od njih su veće regulativno opterećenje u odnosu na SAD, kao i fragmentirana tržišna struktura u Europi.
Carr kaže da je zamjetno da se performanse sve više počinju razlikovati na suprotnim stranama Atlantika. Po najnovijim brojkama, SAD će uskoro imati 93 posto 5G mreže na svojem teritoriju, dok će u Europi taj postotak iznositi 62 posto.
Europa ima četiri mogućnosti
Prema Carru, postoji četiri načina na koje bi Europa mogla pokušati smanjiti taj investicijski jaz.
Prva mogućnost uključuje da jednostavno državne vlasti osiguraju više novca za razvoj mreže. Tako, primjerice, američko Ministarstvo trgovine izdvaja 40 milijardi dolara za financiranje projekata za širokopojasni pristup internetu. Međutim, trenutno nije izgledno povećanje proračuna EU.
Druga mogućnost bila bi omogućiti konsolidaciju telekomunikacijskih tvrtki. Iako postoji određena otvorenost za prekograničnu konsolidaciju takvih kompanija, sadašnja doktrina tržišnog natjecanja sprečava da se broj glavnih operatera na nacionalnim tržištima smanjuje sa četiri na samo tri. Međutim, presedanski slučaj u Španjolskoj oko spajanja mobilnih operatera Orange i MasMovil mogao bi možda signalizirati da se u tom pogledu mijenjaju stavovi Europske komisije.
Treća mogućnost, prema Carru, bio bi poticanje europskih telekomunikacijskih operatera da značajno povećaju veleprodajne troškove prometa, kako bi se time privukao kapital potreban za ulaganja u razvoj mreže. Međutim, budući da su zbog inflacije troškovi života već značajno porasli, nema političke volja u Europi da se ide na dodatno povećanje cijena.
Četvrta i posljednja mogućnost bila bi da kompanije koje pružaju servise na koje otpada veliki dio internetskog prometa počnu financirati investicije u razvoj mreže. Carr uopće ne skriva da je to njegova omiljena opcija.
"Mi to zovemo pravedan dio. Vrlo pažljivo razmatramo tu opciju u SAD-u i vjerujemo da ona nudi ogromne prednosti", kaže Carr.
Prednosti i mane sender-pays sustava
Budući da mnoge tehnološke tvrtke koje bi mogle biti obuhvaćene potencijalnim sustavom u kojem pošiljatelj podataka plaća za njihov prijenos (sender-pays) dolaze iz SAD-a, takve ideje se obično optužuje da se samo svode na europski protekcionizam.
No, Carr odbacuje takve kritike i smatra da je to "pametan način" za poticanje investicija.
"U SAD-u imamo sustav kojeg zovemo univerzalna usluga, gdje procjenjujemo prihode telekomunikacijskih tvrtki i onda [iz njihovih naknada] financiramo izgradnju telekomunikacijske mreže u ruralnim područjima i drugim mjestima gdje su troškovi za to visoki. No, prihodi telekomunikacijskih tvrtki trenutno opadaju. A istovremeno, velike tehnološke tvrtke koje pružaju sadržaj imaju velike koristi od tih brzih mreža", dodaje Carr.
FCC sad razmatra tu opciju kako bi se osigurala univerzalnu usluga brzog interneta - no za to im je potrebna podrška američkog Kongresa, koje zasad još nema.
Međutim, s obzirom da u Europi potrebno hitno djelovati, Carr smatra da bi još brži način za zatvaranje investicijskog jaza između Amerike i Europe bilo uvođenje izravnog plaćanja, u kojem bi tehnološke tvrtke mogle direktno pregovarati s telekomunikacijskim operaterima.
Prema njegovom mišljenju, takvim sistemom ne bi se kršilo načelu neutralnosti interneta, jer smisao te ideje nije da se usporava brzina pružateljima sadržaja koji se ne uspiju dogovoriti oko cijene s operaterima, već da se takvi potencijalni sporovi prebace na sudove.
Tržišno natjecanje
Što se tiče tržišnog natjecanja i zabrinutosti da bi onda samo najveći operatori mogli postići povoljne dogovore s velikim tehnološkim tvrtkama, Carr je rekao da bi se mogla razmotriti i neka dodatna pravila kojima bi se to spriječilo, ali i da privatne tvrtke u konačnici imaju pravo da pregovorima traže bolji položaj za sebe.
Carr je također odgovorio i na argument da će telekomunikacijske tvrtke pokušavati dvaput naplatiti istu uslugu od korisnika, budući da potrošači već plaćaju za internetsku vezu. Jedna od ideja koje se razmatraju jest i da se traži od tehnoloških tvrtki da plaćaju naknade na temelju prihoda kojeg ostvaruju od oglašavanja, jer tu se očito ne radi o usluzi u korist potrošača.
"Model dvostranog tržišta svakako ima smisla", zaključuje Carr.
(Preveo David Spaić-Kovačić. Originalan članak pročitajte ovdje: US telecom regulator throws his weight behind EU senders-pay initiative)