Europska komisija već više od deset godina provodi projekt pod sloganom „Enjoy, it’s from Europe“, vrijedan oko 200 milijuna eura, a u tom projektu Hrvatska do sada nije napravili ništa, upozorava analitičar Miroslav Kuskunović
Hrvatska do sada ima 39 poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda čiji je naziv registriran u Europskoj uniji kao zaštićena oznaka izvornosti ili zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla, a o uspjehu registracije naših autohtonih proizvoda često se govori i piše u superlativima. No, na žalost nemamo nikakvu ekonomsku valorizaciju koji oni značaj imaju za hrvatsku proizvodnju (uglavnom se radi o lokalnim proizvodima sa malom proizvodnjom) ili što je još važnije, kakav je njihov značaj za izvoz i prepoznatljivost na tržištima izvan Hrvatske. Iako se radi o kvalitetnim proizvodima, za koje često čak ni domaći potrošači ne znaju gdje se mogu kupiti, poput primjerice nedavno registriranog „Goranskog meduna“ - meda kojeg na području Gorskog kotara i Ogulinsko-plaščanske udoline proizvode pčele autohtone pasmine sive pčele (Apis mellifera carnica) od medne rose, volimo se pohvaliti sa tim, navodno velikim uspjehom, na EU razini.
S druge strane pored nas prolaze natječaji sa ogromnim budžetom, koji nude ogromne novce za promociju poljoprivrednih proizvoda na tržištima trećih zemalja, izvan EU, ali i na samom tržištu EU, za koji hrvatska poljoprivredna udruženja ili organizacije, do sada nisu povukla niti jedan euro, kroz sve ove godine od kada smo članica EU. Tako Europska komisija već više od deset godina provodi projekt pod sloganom „Enjoy, it’s from Europe“, vrijedan oko 200 milijuna eura, a pogodit ćete – u tom projektu Hrvatska do sada nije napravili ništa, odnosno nije uspjela imati niti jedan kvalitetan projekt i dobiti novce za promociju bilo kojeg proizvoda iz naše poljoprivrede.
I Bugarska bolja od Hrvatske u promociji autohtonih proizvoda
Bilo je, doduše, nekoliko pokušaja prijava promotivnih kampanja (mandarine i meso) koje su pale jer nisu ispunile tražene osnovne kriterije, a hrvatska administracija vrlo stidljivo o tome govori, tek se na stranicama Ministarstva poljoprivrede objavi informacija da se taj natječaj provodi. No, nitko se u državi pretjerano ne zabrinjava što smo po pitanju ovakvih kampanje, sa izdašnim sredstvima, kojima se možemo promovirati, najgori u EU. Čak je i Bugarska, s kojom nas se često uspoređuje, kao jednom od država EU koja se kao i mi baš ne snalazi u EU i slabo koriste EU novce, imala kampanju promocije svog ovčjeg mesa. I to među ostalim i u Hrvatskoj (prije nekoliko godina po Zagrebu su bili jumbo plakati koji su promovirali bugarsko ovčje meso. Naši poduzetni susjedi Slovenci uspješno provode već nekoliko ovakvih promotivnih kampanja – među ostalim su do sada provodili kampanju promocije svinjskog mesa i to zamislite i Srbiji - zemlji poznatoj po svinjogojstvu, ali su i kod nas promovirali svoje povrće.
Kako nas je početkom veljače izvijestilo Ministarstvo poljoprivrede, EK ovih dana zaprima prijedloge za sufinanciranje programa promocije poljoprivredno-prehrambenih proizvoda za 2023. godinu. Za sufinanciranje promocije poljoprivredno-prehrambenih proizvoda Europske unije u 2023. predviđeno je čak 185,9 milijuna eura, a prijedlozi se zaprimaju od 2. veljače do 20. travnja 2023. putem namjenskog portala, a pristigle ponude ocijenit će povjerenstvo Europske komisije tijekom jeseni.
Zainteresirani podnositelji prijava mogu dobiti potporu za programe koji su u skladu s političkim prioritetima Europske komisije za razdoblje 2019. – 2024., posebno strategije „Od polja do stola", a predložene promotivne kampanje bi trebale istaknuti i dati prednost proizvodima koji doprinose ciljevima kao što su održivost poljoprivrede EU-a, unapređenje dobrobiti životinja i promicanje potrošnje svježeg voća i povrća te zdrave i održive prehrane. Dostupna sredstva su namijenjena za kampanje usmjerene na unutarnje tržište EU-a, s 83,3 milijuna eura, i za kampanje usmjerene na treće zemlje, s 83,1 milijun eura. Prioritetna tržišta su ona s visokim potencijalom rasta, kao što su Kina, Japan, Južna Koreja, Singapur, Sjeverna Amerika, Novi Zeland i Australija, i za koja Europska komisija procjenjuje da mogu predstavljati nove tržišne prilike za europske izvoznike. Očekuje se da će programi promocije povećati potrošnju i konkurentnost poljoprivredno-prehrambenih proizvoda EU-a povećanjem tržišta u ciljanim zemljama.
Sve odabrane kampanje trebaju informirati potrošače o različitim sustavima kvalitete i oznakama EU-a kao što su oznake zemljopisnog podrijetla ili ekološki proizvodi. Za ekološke proizvode predviđena su sredstava u iznosu od 28 milijuna eura na razini Europske unije. Dodatnih 36 milijuna eura bit će namijenjeno promicanju održivih poljoprivrednih praksi korisnih za klimu, okoliš i dobrobit životinja. Kako bi se potaknula zdravija i uravnoteženija prehrana, više od 19 milijuna eura Europska komisija je namijenila promicanju svježeg voća i povrća. Što se tiče promotivnih aktivnosti usmjerenih na potrošače na unutarnjem tržištu, Europska komisija navodi da bi se one trebale odnositi na prehrambene smjernice ciljanih država članica i biti u skladu s njima.
Proizvođači zainteresirani, ali nisu udruženi
Kada s malo uđe u kriterije vidi se kako su podnositelji prijave trebaju biti trgovinske ili međutrgovinske organizacije koje su reprezentativne za određeni sektor ili sektore. Posebno se to odnosi na sektorske organizacije i skupine, odnosno svako udruženje, bez obzira na njihov pravni oblik, sastavljeno uglavnom od proizvođača ili prerađivača istog proizvoda, pod uvjetom da su reprezentativne za naziv koji je zaštićen sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode i koji je obuhvaćen tim programom, priznate proizvođačke organizacije ili udruženja proizvođačkih organizacija, tijela poljoprivredno-prehrambenog sektora čiji su cilj i aktivnosti usmjereni ka pružanju informacija o poljoprivrednim proizvodima i njihovoj promociji i kojima je povjerena zadaća pružanja javnih usluga u tom području.
Načelno su hrvatski proizvođači zainteresirani za ovaj projekt, koji je osnažen nakon covida i zbog rata u Ukrajini, no čini se da i dalje nemamo dovoljno kapaciteta da jednu jaku promotivnu kampanju istjeramo do kraja, iako postoje potencijali u sektoru voća (npr. mandarine), suhomesnatih proizvoda ili mesa i mliječnih proizvoda. Najveći je problem to što proizvođači nisu udruženi, nemaju dovoljan i traženi udjel na tržištu (od 20 posto naviše), te ono što je najproblematičnije ne mogu sudjelovati u sufinanciranju ovakvih kampanja. Ili jednostavno rečeno proizvođači nemaju ili ne žele dati svoje novce za ovakve kampanje, da bi potom kasnije povukli EU novce. Ono što je vrlo očito je da je za ovakve kampanje ključno da proizvođači budu udruženi i imaju volje izaći izvan granica Hrvatske i pokazati što to proizvode i prodaju –po čemu smo to mi poznati. No, kada se malo dublje uđe u rezultate naše proizvodnje, onda se vrlo jasno pokazuje da mi u gotovo svim proizvodnjama (osim ratarstva), imamo nedostatak količina i za vlastito tržište, a kamo li za izvoz. Pa čemu onda promocija izvan Hrvatske, kad i dalje uživamo u našim monopolima na domaćem tržištu gdje sve možemo prodati.
Hoće li se probuditi državna administracija?
Kako će vjerojatno i ovogodišnji „Enjoy, it’s from Europe“ proći bez nas, što nam nikako ne služi na čast jer se često hvalimo da smo proizvođači kvalitetne hrane, bolje, kako volimo reći, nego što je imaju drugi, ne bi bilo loše da i državna administracija shvati kako ovakav projekt od nacionalnog značaja ne može proći bez njihove podrške – odnosno da moraju proizvođače voditi kroz njega (možda čak i natjerati) ili pronaći novac barem za financiranje prve promotivne kampanje koju bi dobili i provodili.
Za kraj jedna zanimljivost. Austrijski, poljski, slovenski i talijanski poljoprivrednici godišnje iz svojih prihoda odvajaju dio novca za promotivne i marketinške kampanje i tako svi zajedno sudjeluju i snažnijem izvozu. Većina hrvatskih poljoprivrednika danas neće platiti niti članarinu Hrvatskoj poljoprivrednoj komori, krovnoj organizaciji hrvatskih poljoprivrednika, koja zamislite godišnje iznosi 9,60 eura. Ili 0,8 eura mjesečno. Kad znamo koliko novca za poticaje dobivaju poljoprivrednici, ovo samo dokazuje da je samoživost i neefikasnost u poljoprivredi ogromna. I to nam ne služi na čast.
(Autor analize, Miroslav Kuskunović, poljoprivredni analitičar iz konzultantske kuće Kombinat 1969, vanjski je suradnik portala Euractiv.hr. Stavovi izneseni u komentarima i analizama vanjskih suradnika su osobni stavovi i nisu nužno stav redakcije.)