PESTICIDI ODLAZE U PROŠLOST, ALI...Hoće li EU agrar preživjeti ili će imati „muzejsku proizvodnju“ skupe eko hrane?

Globalna kriza koja je započela s pandemijom koronavirusa, a potom i prekidima u lancu opskrbe te ogromnim poremećajima na tržištu hrane, što je još dodatno produbio i rat u Ukrajini, poljuljala je europski Zeleni plan i strategiju Od polja do stola. Osim što cijene hrane divljaju, a prijetile su nam i ogromne nestašice, EU je od početka godine ušla u novo razdoblje Zajedničke poljoprivredne politike, koja je unijela veliku nervozu i strah kod poljoprivrednika. Hoće li EU poljoprivreda zbog novih, strogih ekoloških zahtjeva u proizvodnji postati „muzejska poljoprivreda“ (kako ju podrugljivo kvalificiraju pojedini američki stručnjaci) ili će EU postići ambiciozne idealističke ciljeve u zaštiti okoliša i očuvanja planete, a pritom i dalje proizvoditi dovoljne količine kvalitetne hrane ili će tržište EU postati poligon za uvoz jeftine, loše hrane iz cijelog svijeta (poput Hrvatske koja je to postigla ulaskom u EU), ostaje da se vidi. Jer još uvijek nema ni pojedinačnih niti kumulativnih procjena učinaka ovih strategija na proizvodnju. Kako će se proizvoditi uz manje zaštitnih sredstava i tko će proizvoditi daleko skuplju ekološku hranu, koja zahtjeva puno više rada i znanja, dok su poljoprivrednici u EU sve stariji, a ruralni prostori ispražnjeni od mladih ljudi – dilema je to i sve jača borba onih koji hranu proizvode i ekoloških zelenih udruga, koje svoje politike sve agresivnije nameću cijeloj EU i onima koji nas hrane. S primjenom nove ZPP predviđeno je, naime, drastično smanjenje uporabe zaštitnih sredstava na europskim poljoprivrednim površinama, mineralnih gnojiva za 20%, pesticida za čak 50%. Cilj je i da udio krajobraznih obilježja visoke raznolikosti dosegne najmanje 10%, a ekološkog uzgoja u poljoprivredi od najmanje 25% do 2030.

Zeleni uvjeti proizvodnje sve stroži

I dok se poljoprivrednici tek navikavaju na ove nove „zelene“ stroge uvjete proizvodnje, iz EU stižu nove najave još većih ograničenja upotrebe pesticida. Europska komisija je tijekom ljeta 2022. predstavila svoj prijedlog izmjena europske legislative o održivoj upotrebi pesticida, u sklopu mjera kojima je cilj prepoloviti upotrebu štetnih pesticida i rizika koje oni predstavljaju, do 2030. godine. Kako je ovih dana portal euractiv.hr prvi objavio, izvješće Europskog parlamenta od 5. veljače ove godine, kojeg potpisuje vodeća zastupnica za tu temu, Sarah Wiener iz redova Zelenih, uključuje i prijedlog da se ljestvica koju je zadala Europska komisija povisi s 50 posto na čak 80 posto smanjenja do 2030., za sve slučajeve upotrebe "opasnijih proizvoda za zaštitu bilja." Pod time se misli na npr. proizvode za koje se smatra da su kancerogeni, neurotoksični, ili kod kojih je sam proces proizvodnje toksičan. Nacrt predviđa i strože kriterije koji bi se trebali koristiti za mjerenje relativne redukcije pesticida do 2030. u svakoj pojedinoj državi EU. Umjesto da se po postojećem prijedlogu upotreba pesticida smanji u odnosu na količine korištene u razdoblju od 2015. do 2017., u dokumentu se traži da se za mjerilo koristi razdoblje od 2018. do 2020. Takva naizgled tehnička izmjena je vrlo sporna tema za države EU, koje naglašavaju da zemlje koje su u prošlosti već puno napravila za smanjenje pesticida ne smiju zbog tako postavljenih kriterija biti kažnjavane. Takvo pomicanje referentnog razdoblja značilo bi da zemlje koje su već bile srezale potrošnju pesticida između 2015. i 2018. sad moraju ići u dodatno smanjivanje do 2030.

Gdje je Hrvatska i što misle poljoprivrednici?

Hrvatska je na polovici uporabe pesticida u odnosu na prosjek EU i poljoprivrednici s pravom strahuju da bi jednaka razina smanjenja za sve dovela do jako male uporabe sredstava za zaštitu bilja u Hrvatskoj što bi moglo dovesti i do značajnog smanjenja proizvodnje. Zbog zabrane pojedinih zaštitnih sredstava, poljoprivrednici su već počeli smanjivati zasijane površine primjerice uljanom repicom ili šećernom repom, jer više nemaju odgovor da bi usjeve zaštitili od štetnika. Zato se nadaju da će se ove najavljene zabrane u budućnosti sagledati i da će startne pozicije za države koje već jako malo koriste sredstava za zaštitu bilja biti drugačije.
Neovisna analiza nizozemskog sveučilišta Wageningen University&Research (a koju su financirale jake kemijske korporacije) pokazala je da će nove EU politike značajno utjecati na prihode poljoprivrednika, prinose i dalji rast cijena hrane. Procjene govore i o 10-30% manje prinosa, a za neke kulture i puno više. Studija nije uzela u obzir stočarstvo, no obzirom da je ono označeno kao jedan od najvećih proizvođača štetne emisije EU će postati i sve veći uvoznik mesa i mlijeka. Nedostatak adekvatnih sredstava za zaštitu bilja najviše će se osjetiti na voću i povrću.
Da je sve manje djelatnih tvari koje štite usjeve od štetnika sve veći problem, nedavno je upozorio jedan od najvećih proizvođača povrća u Hrvatskoj Marijo Puškarić, koji je rekao kako je on od nekih kultura morao i odustati jer nema adekvatnih sredstava na tržištu. Za razliku od velikih poljoprivrednika ima i onih u Hrvatskoj koji zastupaju drugačije stavove - bliže zelenim zahtjevima. Tako primjerice Robert Hadžić, ekološki aktivista, tvrdi da on već godinama u svojim voćnjacima primjenjuje isključivo ekološka sredstva i ne vjeruje u studije koje tvrde da će se proizvodi manje hrane. Sve mjere EU on već sada smatra zakašnjelima jer europska procjena eksternog troška poljoprivrede, koja nije u cijeni hrane, iznosi od 1,2 do 1,5 milijardi eura. To konkretno znači negativni utjecaj sustava na troškove, degradaciju prirodnog kapitala, bioraznolikost, zdravlje ljudi. Samo u Velikoj Britaniji potrošnja hrane je u 2015. iznosila 120 mlrd. funti, a istovremeno i ono što mi kao potrošači plaćamo zbog prevelike upotrebe pesticida, zagađivanja i slično, također 120 mlrd, od čega je samo na zdravstvo zbog posljedica uporabe pesticida otišlo 45 milijardi, tvrdi Hadžić. Ekološki aktivisti nas uvjeravaju kako je neodrživo na sadašnji način proizvoditi hranu i potrebno je u najkraćem roku iznaći kako proizvoditi održivije jer ekološka proizvodnja uz primjenu dobrih praksi, kako tvrde, ne znači i manje prinose.
Da će se rovovska bitka između ekoloških aktivista s jedne, te kemijske industrije i poljoprivrednika s druge strane samo produbljivati pokazuje i podatak da je EU tržište zaštitnih sredstava ogromno i vrijedi čak 53 milijarde eura. Iako industrija tvrdi da podržava tranziciju ka "zelenom" i da se novim zelenim politika prilagođavaju već 10-15 godina, odnosno rade i na ekološki djelatnim tvarima, proizvodnju, koja bi na nekim drugim kontinentima bila daleko isplativija i dalje održavaju u Europi. Teško je procijeniti što će se događati u budućnosti, no dođe li do pada prihoda industrije, bit će manja i ulaganja u istraživanja i razvoj, a moguće je seljenje ili gašenje proizvodnje. Jer da bi se dobila samo jedna nova djelatna tvar, ulaganja su jako velika, veća od 280 milijuna dolara. To je jako velika investicija i ulaganje, a EU sustav je i postao nesiguran – jer se može dogoditi i da EK uvede opet nove kriterije, što potvrđuje i najava koju je objavio Euractiv.hr.
Većina poljoprivrednika, posebice u ratarstvu u cijeloj EU reći će kako oni ne vide logiku u zabranjivanju pesticida, koji su dobrim praksama u kulturama svedene na minimum dopuštenih granica, te tvrde kako bi više efekta donijela trajna zabrana proizvodnje onima koji ih zlorabe, odnosno da se provode stroge kontrole korištenja. Svaki poljoprivrednik koji mukotrpno radi i proizvodi hranu uvjeren je kako se bez pesticida danas ne može prehraniti čovječanstvo, koje se drastično povećava.

Hrvatska koristi 50 posto manje pesticida od EU prosjeka

Europska unija ima i jedan od najstrožih sustava za odobravanje i kontrolu pesticida na svijetu, a samim time i Hrvatska. Hrvatska koristi upola manje pesticida po hektaru, točnije 1,04 kg/ha, dok prosjek Europske unije iznosi 2,05 kg/ha. Godišnji prosjek korištenja pesticida u Hrvatskoj je između 50 i 55 milijuna eura. Brojni stručnjaci koji se bore za veću i konkurentnu proizvodnju hrane tvrde kako cilj uredbe o zaštiti bilja nije povećanje primarne proizvodnje nego zaštita zdravlja i okoliša, te da EU sa novim zelenim politikama ide ka tome da će određena skupina ljudi imati privilegiju konzumirati ekološku hranu, koja je skupa i iziskuje puno veće troškove. Pritom zemlje koje već sad ispunjavanju ciljeve EU po pitanju udjela u proizvodnji eko hrane, poput Austrije, imaju problem sa prodajom jer je takva hrana skuplja i teže se proizvodi i prodaje. A što će tek biti kada dođe do hiperprodukcije eko hrane u EU, ako svi budu došli do cilja od najmanje 25 posto - za sad nije poznato.

(Autor analize, Miroslav Kuskunović, poljoprivredni analitičar iz konzultantske kuće Kombinat 1969, vanjski je suradnik portala Euractiv.hr. Stavovi izneseni u komentarima i analizama vanjskih suradnika su osobni stavovi i nisu nužno stav redakcije.)