ZELENA JAVNA NABAVA: Djeca u Zagrebu jest će uvozne ekološke proizvode jer domaćih nema

U 31 osnovnoj školi u Zagrebu (njih 30 posto) vladajuća stranka Možemo nedavno je pokrenula pilot projekt zelene javne nabave, čime bi Zagreb trebao postati prvi grad u Hrvatskoj koji uvodi sustav nabave ekološki i lokalno proizvedene hrane u javne ustanove.

Projektom će, prema najavi, u startu biti obuhvaćeno oko 15.000 učenika i učenica, a s vremenom bi se trebao uvoditi u još više škola, ali i u druge ustanove poput domova za starije i zdravstvenih ustanova.

Prioritet proizvođačima sa zagrebačkog područja

Kako su najavili iz Grada Zagreba, ciljevi projekta su zdrava hrana za učenike, stvaranje tržišta za lokalne poljoprivrednike, zaštita okoliša i borba protiv klimatskih promjena, stvaranjem održivog sustava prehrane (skraćivanjem transporta i smanjenjem ambalaže) i drugo.

Uz voće, povrće, jaja, kruh i pekarske proizvode iz ekološke proizvodnje, školama bi trebalo osigurati i druge namirnice i proizvode, poput orašastih plodova, namaza, griza i meda. Nabavljat će se proizvodi iz cijele Hrvatske, ali prioritet će u sustavu bodovanja imati proizvođači iz zagrebačkog prstena.

Dobro zapakirana PR priča

Ova dobro zapakirana PR priča daleko je od stvarnosti i realnih mogućnosti hrvatske poljoprivrede, posebice ekološke poljoprivrede, ali za medije i javnost jako lijepo zvuči i nitko još nije propitivao gdje će se takva hrana nabavljati jer je u Hrvatskoj naprosto nema.

Bilo bi dobro znati koliko će se količine i kojih proizvoda nabavljati na godišnjoj razni, pa da vidimo što od toga Hrvatska ima i proizvodi (posebice tijekom cijele godine), a koliko će se tih roba morati nabavljati iz uvoza kako bi zagrebački osnovnoškolci dobili zdrav obrok.

Ključno pitanje je želi li Možemo kroz svoj projekt dati podršku uvozu eko hrane ili planiraju potaknuti veću domaću proizvodnju, no trebali bi znati da interesa za eko proizvodnjom baš i nema, jer nam uglavnom rastu površine pod pašnjacima i livadama (čitaj: odlični poticaji koje daje EU kroz Zajedničku poljoprivrednu politiku), a stvarnih proizvoda ima u zanemarivim količinama.

Zagreb bi parirao Kopenhagenu i Milanu 

U cijeloj PR priči oko zelene javne nabave, kojom Zagreb želi parirati Kopenhagenu, Milanu ili neki slovenskim gradovima, nema ključnih i bitnih informacija, a to je kakvu Hrvatska ima ekološku proizvodnju, što to mi iz ekološkog uzgoja možemo ponuditi i jesu li domaći poljoprivrednici uopće spremni opskrbljivati škole tijekom cijele godine, posebno ako znamo da imamo izuzetno sezonalnu proizvodnju. Pa, recimo, u jesen i zimu gotovo da nemamo dovoljno voća i povrća niti iz konvencionalnog uzgoja za vlastitu potrošnju i sve uglavnom uvozimo.

Iz Grada Zagreba i stranke Možemo trebali su se malo više informirati o tome što Hrvatska proizvodi i što mogu dobiti na domaćem tržištu prije negoli su se krenuli takmičiti s Danskom koja već ima plan da do 2030. godine postane glavni eko proizvođač u svijetu, a već danas imaju preko 30 posto proizvodnje koja je u eko uzgoju.

Širenje na cijelu Hrvatsku

Iz stranke Možemo su javnosti poručili kako sve to rade kako bi djeca u školama jela kvalitetnu i zdravu hranu te kako bi se poljoprivrednicima osigurao plasman proizvoda na tržište. Projekt zelene javne nabave, kako ističu, jedan je od projekata koji ih najviše veseli i ponosni su što su prvi koji su ga uveli u Hrvatskoj. Dodatno, zelenu javnu nabavu nakon izbora planiraju uvesti na razini cijele Hrvatske, uz uvjete da pobijede na izborima.

Politiku uvođenja zelene javne nabave predstavila je članica Možemo, međunarodna konzultantica za agroekološku politiku i predsjednica Radne skupine gradonačelnika Zagreba za urbanu prehranu i zelenu javnu nabavu, Sonja Karoglan Todorović. Ona je izjavila kako je Grad Zagreb zadnjih godinu dana, uz razmjenu iskustava s gradovima koji uspješno provode nabavu eko hrane poput Kopenhagena, Milana i nekoliko slovenskih gradova, temeljito analizirao potrebe škola i kapacitete eko proizvođača s područja Grada Zagreba i okolice.

Kako tvrdi, zelena javna nabava će proizvođačima dati jasan signal da postoji tržište za njihove proizvode i potaknuti ih da promisle o započinjanju, odnosno širenju eko proizvodnje.

Zelena javna nabava je prema mišljenju Možemo, jasna alternativa HDZ-ovom ortačkom modelu poljoprivrede, odnosno pokazni projekt kako je moguće razmontirati 30 godina star model monopolizacije ekonomske i političke moći u poljoprivredi, proizvodnji hrane i trgovini koji je HDZ prvo gradio s Ivicom Todorićem, pa s ruskim fondovima i na kraju sada s Pavlom Vujnovcem. Proizvođači hrane sada, eto, u Zagrebu mogu dugoročno računati na siguran plasman svojih proizvoda u vrtićima, školama, bolnicama i drugim javnim ustanovama na razini cijele Hrvatske!

Eko proizvodnja u Hrvatskoj bilježi pad

Dok Europa teži održivoj i ekološkoj poljoprivredi, u Hrvatskoj su ambicije, čini se, značajno manje, ovih su dana upozorili iz Hrvatskog saveza udruga ekoloških proizvođača (HSEP).

Nakon dugog niza godina, ističu, trendovi u toj proizvodnji pokazuju stagnaciju i lagani pad, a prema podacima dostupnim na Agronetu u 2023. za nju je korišteno 1046 hektara manje nego u 2022. godini. Ističu kako je to rezultat smanjenja poticaja ekološkoj proizvodnji u novom programskom razdoblju, ali i pada standarda građana kao i ekstremnih vremenskih prilika.

Na njihovoj skupštini 28. siječnja ove godine, proizvođači su izrazili nezadovoljstvo sustavom u kojem je, prema njihovom mišljenju, puno lakše zadovoljiti formu i ostvariti pravo na potpore nego proizvesti konkretni proizvod, plasirati ga na tržište i živjeti od vlastite proizvodnje. Stalna podrške kupaca jedina je garancija proizvođačima, a bez revizije sustava potpora povećanje eko proizvodnje bit će nemoguće.

Zato, kako su poručili, rast proizvodnje u 2023. bilježe jedino krški pašnjaci, livade i maslinarstvo, dok je sva ostala proizvodnja smanjena. U komunikaciji s Ministarstvom poljoprivrede, proizvođači su već ranije iznijeli stav da izračuni potpora nisu modelirani prema stvarnom stanju na terenu, niti su uzeli u obzir inflaciju. Kompenzacijske mjere koje je ministarstvo predložilo nisu imale stvarni efekt na održavanje trenda rasta eko proizvodnje, a ni rast kao cilj nije bio ambiciozno postavljen.

Postavljeni cilj

Iako je Europa postavila cilj od 25 posto površina u toj proizvodnji do 2030. godine, u Hrvatskoj je cilj Strategije poljoprivrede do 2030. povećanje na 140.000 hektara, što je oko 12,5 posto površina, a trenutno ona zauzima 11 posto.

Sve veći problem predstavlja im preopterećenost vođenjem potrebne administracije, na što se žale i europski kolege iz svih sektora proizvodnje. Dok je prije nekoliko godina bilo dovoljno izdvojiti sat do dva tjedno na vođenje administracije, danas je isto toliko vremena potrebno na dnevnoj bazi. Mjeri se gotovo sve što je mjerljivo, a nema vidljive poveznice između prikupljenih statističkih podataka i stvarne planske podrške proizvodnji, pa je sve manji interes za eko proizvodnjom.

U ovoj Udruzi ističu kako su više entuzijazma u podržavanju eko proizvođača pokazali Grad Zagreb i Zagrebačka županija osmišljavanjem inicijativa ulaska eko hrane u škole putem modela zelene javne nabave, planiranjem pokretanja eko tržnica i organizacije proizvođača putem distributivnog centra za voće i povrće, ali proizvođača koji su ključni za uspjeh ovih inicijativa značajno nedostaje. Tako se, primjerice, ekološko povrće proizvodi na svega 487,72 hektara, što je za 164,71 hektara manje nego prethodne godine i svakako nedovoljno.

Zdrava i održivo proizvedena hrana trebala bi biti dostupna svima. No, kako bi ovakve inicijative bile moguće, potrebno je plansko razvijanje ekološke proizvodnje, određena garancija proizvođaču za plasman i podrška u udruživanju.

Raste broj proizvođača, proizvodnja mizerna

Hrvatska iz godine u godinu bilježi rast ekološke proizvodnje. U razdoblju od 2017. do 2022. godine povećane su površine pod ekološkom proizvodnjom za 32.756 hektara.

Prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS), u Hrvatskoj je u 2022. godini evidentirano ukupno 6512 subjekata u ekološkoj poljoprivredi, od čega je 6132 ekoloških poljoprivrednih proizvođača i 380 poljoprivrednih prerađivača. Od 2017. godine broj subjekata u ekološkoj poljoprivredi povećan je za 49 posto.

Zadnjih desetak godina izražen je rast udjela površina pod ekološkom proizvodnjom. Ukupna evidentirana površina pod ekološkom proizvodnjom u 2022 godini bila je 129.400 hektara, što čini devet posto ukupno korištenih poljoprivrednih površina.

Prema strukturi biljne proizvodnje, u ekološkoj proizvodnji najzastupljeniji su trajni travnjaci sa 62.590 hektara (48,4 posto). Slijede oranice s površinom od 49.069 hektara (37,9 posto) te trajni nasadi sa 17.715 hektara (13,7 posto).

U ukupnoj površini ekoloških oraničnih usjeva najzastupljenije su zelena krma s oranica (17.757 hektara), meka pšenica i pir (7193 hektara), aromatsko i ljekovito bilje (4407 hektara) te suncokret (4211 hektara). U ukupnoj površini ekoloških trajnih nasada od 17.714 hektara, najzastupljeniji su voćnjaci s 14.380 hektara, zatim maslinici s 2220 hektara te vinogradi s 1080 hektara.

Rast površina ne prati i rast proizvodnje

No, kada se analitički malo dublje uđe u problematiku proizvodnje, vidljivo je da zapravo ovaj rast površina i proizvođača ne prati i proizvodnja, odnosno ono što bi trebalo ući u škole gotovo je zanemarivo.

Tako proizvodimo nešto malo više od 1000 tona povrća i tek 4000 tona voća. Kada bismo djeci u školama htjeli ponuditi eko jabuke, pitanje je gdje bismo ih nabavili jer je u Hrvatskoj ta proizvodnja tek 1329 tona, a primjerice, eko nektarina smo imali tri tone, a citrusa tek 59 tona. Kod mesa i mlijeka količine su još poraznije.

Na našoj djeci će zarađivati EU poljoprivrednici 

Iako tržište eko hrane u svijetu i EU raste, a pozitivni su trendovi i kod nas, jer sve više trgovaca ima police s eko proizvodima, razina proizvodnje konkretnih proizvoda, posebice mlijeka, mesa, voća i povrća, u Hrvatskoj je takva da je teško obećati da će djeca u školama moći jesti domaću ekološku hranu.

Ako je smisao da se jede zdravo, bez obzira na to odakle hrana dolazi, onda ćemo imati povećanje uvoza i na našoj djeci će zarađivati EU poljoprivrednici. No, to očito nikome nije važno jer priča o zelenoj javnoj nabavi lijepo zvuči bez obzira što je riječ vjerojatno o čistoj demagogiji i projektu koji sigurno neće zaživjeti s domaćom izuzetno malo proizvodnjom.

(Autor analize, Miroslav Kuskunović, poljoprivredni analitičar iz konzultantske kuće Kombinat 1969, vanjski je suradnik portala Euractiv.hr. Stavovi izneseni u komentarima i analizama vanjskih suradnika su osobni stavovi i nisu nužno stav redakcije.)