Hrvatska je po udjelu navodnjavanih površina od oko 2,4 posto daleko ispod prosjeka EU koji iznosi devet posto, a još dalje od mediteranskih zemalja koje imaju prosječno 12,5 posto navodnjavanih površina
Ogromne klimatske promjene, koje nas već dugi niz godina upozoravaju kako se tehnologije u poljoprivredi brzo razvijaju, a pristup drugačijoj proizvodnji mora radikalnije mijenjati, upozoravaju kako bi jedna ozbiljna država trebala imati jasan i snažan akcijski plan prilagodbe.
Taj bi plan trebao uključivati i izgradnju velikih sustava navodnjavanja, educiranje poljoprivrednika kako da drugačije proizvode te da uzgajaju biljke i životinje koje su otpornije na promjene, a potrebne su i nove metode zaštite tla od isušivanja.
Poljoprivrednicima nedostaje novaca
Očekuje se kako bi do sredine ovog stoljeća mogle nastupiti promjene u broju dana aktivne vegetacije u nizinskim dijelovima, što može rezultirati pomacima u uzgoju, promjenom rotacije usjeva i promjenama pogodnih površina za voćnjake, vinograde i maslinike.
Povišene temperature, zajedno s mogućnošću navodnjavanja mogu dovesti do povećanja prinosa, posebno za ozime usjeve ako zime budu blage i sušne, a ljeta, kao što je vidljivo, postaju sve duža i sve sušnija. Iako se o navodnjavanju u Hrvatskoj govori dugi niz godina i stalno imamo neke nove Strategije i načelno pričamo o tome i odvajamo ozbiljne novce, pomaka nema, nisu vidljivi.
Najveća je tragedija što poljoprivrednici nemaju ni novca, ali što je još tragičnije niti volje da se priključe, na ono malo sustava za navodnjavanje koje je država izgradila. Skupi državni sustavi navodnjavanja izgrađeni novcem poreznih obveznika, diljem Hrvatske tako sve više propadaju jer se poljoprivrednici ne žele spajati na njih. A proizvodnja nam je sve manja. I ovo je tek jedan od niza apsurda hrvatske poljoprivrede posljednjih desetljeća.
Država ne zna koliko se površina navodnjava
Državni ured za reviziju otkrio je u nedavno objavljenoj analizi učinkovitost upravljanja sustavima za navodnjavanje u Hrvatskoj brojne slabe točke u tim sustavima te istaknuo da država nema pouzdane i objedinjene podatke o površinama koje su pokrivene sustavima za navodnjavanje. Revizijom, koju je prva objavila državna novinska agencija Hina, utvrđeno je i da se dio izgrađenih sustava ne koristi ili se ne koristi u punom kapacitetu, a da Ministarstvo poljoprivrede o tome nema cjelovite podatke i ne poduzima odgovarajuće aktivnosti.
Državni ured upozorio je i da nisu donesene odluke o visini i obvezi plaćanja naknade za navodnjavanje te da nije obračunavana i naplaćivana naknada za sustave koji su započeli s radom. Utvrdio je i da je tek s oko 50 posto ostvaren cilj iz Nacionalnog projekta navodnjavanja od 2006. do 2020. godine o izgradnji sustava za navodnjavanje na 65.000 hektara.
Bez državnog optimizma
Optimističnim im se ne čini ni nadolazeće vrijeme. Državni ured za reviziju utvrdio je, naime, da nisu doneseni planski dokumenti potrebni da se ostvari cilj iz Strategije poljoprivrede do 2030. o nastavku izgradnje sustava za navodnjavanje na dodatnih 25.000 hektara, pa će, s obzirom na razdoblje provedbe i osigurana sredstva, taj cilj biti teško ostvariv.
Državna revizija u svom izvješću navodi da su sve županije, osim Krapinsko-zagorske, donijele planove navodnjavanja i da su sve, osim Varaždinske, to učinile do 2010., dakle prije više od 10 godina, a da do konca 2022., čak deset županija i Grad Zagreb, nisu izgradili nijedan sustav javnog navodnjavanja.
Kada je o županijama riječ, Državni ured je utvrdio da su one ulagale u 96 građevina javnog navodnjavanja, od čega je izgrađena 21 s obuhvatom oko 7600 hektara. Navodnjavati se, međutim, može oko 2200 hektara, a ostalih 5400 hektara ne, jer korisnici nemaju opremu za to. Još je porazniji podatak da je tijekom 2022. navodnjavano tek nešto više od 1300 hektara poljoprivrednog zemljišta.
Navodnjavalo ih je 105 korisnika od njih 127 koji su u 2022. imali opremu za priključenje na sustave navodnjavanja.
U navodnjavanje uloženo gotovo milijardu kuna
Iznos koji su do konca 2022. godine županije uložile u sustave javnog navodnjavanja dosegnuo je 967 milijuna kuna, navodi se u izvješću. Najviše se ulagalo u Vukovarsko-srijemskoj (235 milijuna kuna), Istarskoj (208 milijuna) i Virovitičko-podravskoj (175 milijuna) županiji.
U prvoj od tih županija ulagalo se u sustave Opatovac, poljoprivredno dobro Poljoprivredno šumarske škole Vinkovci, Sopot, Blata - Cerna, Lipovac i Ervenica, u Istarskoj u sustave Valtura i Červar Porat - Bašarinka te u projektnu i drugu dokumentaciju za druga tri sustava. Ulaganja u Virovitičko-podravskoj županiji odnose se na tri sustava (Kapinci - Vaška I. faza, Đolta I. faza i Novi Gradac - Detkovac), dok je za šest sustava ulagano u projektnu i drugu dokumentaciju.
Analizirajući više od šest mjeseci predmetnu materiju, od sredine svibnja do početka prosinca 2023. godine, Revizija je utvrdila i da županije koje upravljaju sustavima za navodnjavanje nemaju evidencije s podacima potrebnim za upravljanje sustavom, podatke o njegovu obuhvatu, ulaganjima, tehnologiji, vlasništvu nad zemljištem, kulturama koje se uzgajaju, navodnjavanoj površini. Nisu prikupljani ni podaci o prirodu kultura na navodnjavanom zemljištu kako bi se utvrdili učinci navodnjavanja.
Nema Katastra vodnih građevina
Iako su Hrvatske vode trebale do studenoga 2012. ustrojiti Katastar vodnih građevina, ni taj Katastar nije ustrojen. Hrvatske su vode djelomično odradile posao oko Registra korištenja voda za navodnjavanje, ustrojile su ga, ali u njemu nema podataka o obuhvatu sustava, režimu navodnjavanja, korisnicima i slično.
Ured je utvrdio i da Ministarstvo poljoprivrede ne sastavlja izvješće o provedbi Nacionalnog plana navodnjavanja u vezi s ciljevima poljoprivredne politike, a izvješća o stanju poljoprivrede ne sadrže istovjetne i u potpunosti usporedive podatke.
Da bi se stvari dovele u red, a sustav profunkcionirao na pravi način, Državni ured za reviziju u Objedinjenom izvješću o obavljenoj reviziji učinkovitosti dao je 119 naloga i preporuka. Izvješće je objavio na svojim službenim internetskim stranicama.
Klimatske promjene tjeraju na promjenu
Iako su klimatske promjene zadnjih godina pokazale svu svoju snagu, suše koje nam godinama uništavaju usjeve u poljoprivredi očito nisu natjerali niti državu, ali ni poljoprivrednike da se ozbiljno bace na ovaj posao. Iako se ulažu ogromni novci u izgradnju sustava za navodnjava i o tome se stalno priča, velik dio onih koji su napravljeni nisu iskorišteni, neki su već zapušteni ili su gotovo propali, a poljoprivrednici evidentno nemaju novca niti interesa da se spajaju, na do sada izgrađene sustave.
Navodnjavanje u Hrvatskoj očito nikako da krene ozbiljnijim tempom. Na posljednji državni natječaj za sufinanciranje navodnjavanja krajem pretprošle godine javilo se 112 poljoprivrednih gospodarstava s kontinenta i 20 s područja jadranske obale, objavilo je nedavno Ministarstvo poljoprivrede.
Prije toga, ukupno je do lipnja 2022. godine isplaćeno 14,8 milijuna eura za 463 projekta. Tu je i 18 projekata javnih sustava navodnjavanja iz ruralnog razvoja od 2014.-2020. u iznosu od 93 milijuna eura, sve u Slavoniji, osim jednog u Dalmaciji.
Nisu to baš osobito velike brojke, iako nam globalno zatopljenje nudi već sad i neke prednosti, blage zime i topla ljeta, pa bi poljoprivredna proizvodnja mogla rasti. Na pitanje zašto je interes poljoprivrednika malen, koje su im prepreke na putu i zašto se ne uključuju, u Ministarstvu poljoprivrede nisu baš spremni dati konkretne odgovor odnosno nitko ne zna zašto sustav ne funkcionira.
Što je krenulo krivo?
Očito, nešto ne štima u hrvatskoj priči o navodnjavanju. Jer, država ipak nešto radi na gradnji sustava navodnjavanja, iako ne u mjeri u kojoj je to planirano, ali poljoprivrednici se ne i dalje ne priključuju na njih.
Stručnjaci tvrde kako nisu sigurni da je napravljena dobra analiza koji su uzroci nekorištenja ovih sustava, niti su utvrđeni stvarni efekti navodnjavanja na proizvodnju. I osobno sam više puta pisao i radio analize navodnjavanja, a uvjeren sam kako postoje različiti načini smanjivanja troškova priključenja.
Budući da se izdvajaju značajna sredstava i za potpore poljoprivredi, trebalo bi osmisliti mjere kojima bi se potaknulo poljoprivrednike na promjenu razmišljanja i korištenja navodnjavanja u proizvodnji - posebice u proizvodnji povrća, voća, ali i drugih kultura jer su klimatske promjene i dugotrajne suše sve učestalije.
Hrvatski poljoprivrednici očito nisu razvili svijest da je zbog klimatskih promjena navodnjavanje ključno, čak i za održavanje sadašnje proizvodnje. Jedan od razloga slabog interesa mogu biti i rokovi zakupa državnog zemljišta, ako su kraći od traženih i ne daju dovoljnu sigurnost.
Po medijima se često vrte različite procjene kako se trenutno navodnjava oko 40.000 hektara, kako je već spremna infrastruktura za dodatnih 10.000, te kako je cilj doći do 100.000, što bi stvarno bio velik pomak za hrvatsku poljoprivredu.
Moguće je i da je prethodni trošak jedan od razloga slabog interesa za navodnjavanje. Jer, ako se želio prijaviti na natječaj, poljoprivrednik morao računati na priličan trošak - sama prijava uz pomoć konzultanta, stajala ga je najčešće između 7000 i 10.000 tisuća kuna. Uz to je morao uložiti i u ostalu potrebnu dokumentaciju, glavni projekt i tehnološki projekt.
Daleko ispod prosjeka EU
Hrvatska je po udjelu navodnjavanih površina od oko 2,4 posto daleko ispod prosjeka EU koji iznosi devet posto, a još dalje od mediteranskih zemalja koje imaju prosječno 12,5 posto navodnjavanih površina.
U navodnjavanju prednjači Malta s 31,4 posto površina, a Španjolska, iz koje nam stižu velike količine voća i povrća, navodnjava 13,2 posto površina. Puno navodnjavaju i Italija, Cipar i Grčka.
U Izraelu se gotovo polovina obradivih površina navodnjava
Najbolji je primjer Izraela, gdje se 46 posto obradivih površina navodnjava, poljoprivredna proizvodnja je u zadnjih nekoliko desetljeća povećana 12 puta, a izvoz donosi 1,6 milijardi dolara.
Mnogi su hrvatski ministri poljoprivrede sa svojim stručnjacima posjećivali Izrael, oduševljavali se i slali nam poruke kako je to dobar primjer kako se radi, ali bi ubrzo sve zaboravili i naše navodnjavanje ostajalo tamo gdje je i bilo.
Novi slučaj apsurda u Međimurju
Ovih dana me je kontaktiralo i nekoliko poljoprivrednika iz Međimurja. Kažu kako je na području mjesta Kuršanca izgrađen sustav navodnjavanja koji je izvan funkcije - nema korisnika jer ne radi.
Ističu kako je sustav radio samo prve dvije godine kad je bio u probnom radu i to sa samo tri korisnika - odnosno s oko 10 hektara, iako je kapacitet čak 300 hektara. Ali, to ne sprječava županiju da zadužuje poljoprivrednike koji su u dosegu spomenutog sustava, i to s 400 kuna po hektaru ( što je oko 120.000 kuna). Iako sustav ne funkcionira svim poljoprivrednicima s područja Kuršanca su blokirane potpore od strane Međimurske županije.
Ovo je slučaj koji će svoj epilog vrlo vjerojatno uskoro dobiti u prosvjedima poljoprivrednika, a pokazuje svu apsurdnost državnih neusklađenih projekata. Gradimo sustave koji propadaju, a želimo naplatiti poljoprivrednicima korištenje istog iako ga ne koriste. Pritom se pitamo zašto su nam proizvodnje sve manje, a hrana sve skuplja.
(Autor analize, Miroslav Kuskunović, poljoprivredni analitičar iz konzultantske kuće Kombinat 1969, vanjski je suradnik portala Euractiv.hr. Stavovi izneseni u komentarima i analizama vanjskih suradnika su osobni stavovi i nisu nužno stav redakcije.)