Broj zasijanih površina šećerne repe u posljednjih 15 godina više je nego prepolovljen, a proizvodnja šećera u Hrvatskoj sve je manja
Gotovo da nema tjedna a da se ne pojavi neka loša vijest iz hrvatskog poljoprivrednog sektora, što je sada već "epidemija loših agro vijesti“ i poprilično zabrinjavajuće te pokazuje kako jedan po jedan padaju sektori proizvodnje, a što dovodi u pitanje efikasnost EU poljoprivredne politike, ali i naše sposobnosti i organiziranosti da opstanemo na tržištu i budemo konkurentni.
Dok Slavonci mjesecima vode bitku s afričkom svinjskom kugom, koja sada već prijeti uništenju kompletnog fonda svinja u istočnim regijama, iz istog kraja, Vukovarsko-srijemske županije - točnije iz Županje - stiže još jedna upozoravajuća vijest.
Ostala nam samo jedna šećerana
Kako se čini, malo pomalo na izdisaju je i hrvatska proizvodnja nekada najjačeg izvoznog brenda šećera. A vijest iz Županje glasi - broj zasijanih površina šećerne repe u posljednjih 15 godina više je nego prepolovljen, a zbog trule repe, uslijed vremenskih prilika i sve manje zaštitnih sredstava koje poljoprivrednici smiju koristiti zbog nove Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) EU, šećerana u Županji je čak stala na jedan dan, što se ne pamti.
Prerada šećerne repe i proizvodnja šećera obavlja se samo još u jednoj preostaloj šećerani, u Županji. Promjenjive vremenske prilike, a ovu su godinu obilježile i suše i poplave, te u samom finišu nezapamćene temperature, izazvale su gljivice ispod površine tla, deformaciju korijenja i pad šećera, što će drastično srezati i rezultate u ovoj godini.
Ogromne štete od vremenskih neprilika
Na početku kampanje, prije mjesec dana, predsjednik Uprave Hrvatske industrije šećera (HIŠ) Željko Zadro, prilikom posjete ministrice poljoprivrede Marije Vučković, na svečanosti početka kampanje, izrazio je očekivanje kako će ove godine biti proizvedeno 600.000 tona repe, od čega će se proizvesti 85.000 tona šećera. Sada su te njegove procjene dovedene u pitanje.
Naime, nakon 50 dana kampanje razmjeri i intenzitet štete na šećernoj repi su takvi da bi problem trebalo označiti kao prirodnu nepogodu. Već sada HIŠ procjenjuje da će pad proizvodnje biti najmanje 25 do 30 posto u odnosu na prvotne projekcije.
Događaj bez presedana
Zbog ogromnog udjela trule repe na jedan dan je čak zaustavljen pogon u šećerani. Događaj je to, kako kažu u županjskoj šećerani, bez presedana, da se zbog ovog razloga obustavlja rad pogona, što nije zabilježeno ni u jednoj našoj šećerani u zadnja dva desetljeća. Krajnji je učinak taj da će Hrvatska na kraju kampanje imati najnižu razinu proizvodnje šećera iz repe u zadnjih 20 godina.
Iz šećerane su ovih dana objavili kako im zaustavljanje proizvodnje podrazumijeva i ogroman trošak, a u pojedinim danima zabilježili su da su proizvodili više melase, koja je nusproizvod, nego šećera.
Problem s truljenjem šećerne repe zabilježen je i na jugoistoku Mađarske i sjeverozapadu Rumunjske, no najviše je pogodio Vojvodinu u Srbiji i istočni dio Hrvatske. Iako su vremenske prilike glavni faktor za ovaj proizvodni fijasko, treba reći kako već nekoliko godina proizvođači, zbog strogih "zelenih“ EU pravila, ne smiju koristiti pojedina zaštitna sredstva, što je natjeralo i brojne proizvođače repe u, primjerice, Francuskoj da odustanu od ove proizvodnje.
Proizvođačima šećerne repe hitno treba pomoć
Ako se proizvođačima repe u Hrvatskoj ne pomogne izdašnijim novcima, to će sigurno desetkovati proizvodnju u idućoj godini jer će se ratari okrenuti profitabilnijim kulturama.
A sve to vodi, korak po korak, gašenju domaće proizvodnje šećerne repe, a onda i proizvodnje šećera.
Od izvoznog rekordera do uvoznika
Proizvodnja šećera suočena je posljednjih godina s brojnim izazovima diljem svijeta, posebno u Europskoj uniji. Promjene na tržištu ratarskih proizvoda i nafte, klimatske promjene, te oscilacije cijena šećera, kao i ukidanje proizvodnih kvota u EU, glavni su razlozi koji su utjecali na poslovanje industrije šećera, a to se još snažnije odrazilo u Hrvatskoj.
Iako Hrvatska ima veliku tradiciju u proizvodnji šećerne repe, a nekadašnje tri šećerane uložile su velike napore u edukaciju proizvođača, organizaciju proizvodnje i osuvremenjivanje proizvodnih pogona, ukidanje šećernih kvota na razni EU imalo je velike posljedice na proizvodnju repe i šećera i dovelo je do gašenja proizvodnje u dvije šećerane.
Prema podacima koje je pred Vladom prošlog tjedna iznijela ministrica poljoprivrede Marija Vučković, lani je na 8900 hektara proizvedeno 572.000 tona šećerne repe. Godinu ranije pod repom je bilo 10.000 hektara i proizvedeno je 700.000 tona repe. Procjene su da je negativan trend nastavljen i da je u 2023. u odnosu na lani zasađeno 11 posto manje površine.
Proizvodnja šećerne repe u ukupnoj vrijednosti poljoprivredne proizvodnje do prije par godina činila je oko dva posto. U proizvodnji šećerne repe bili smo samodostatni između 80 i 88 posto, ovisno o godini, a proizvodnjom se prije ulaska u EU bavilo preko 1200 proizvođača, dok je danas taj broj znatno pao.
U Hrvatskoj se repa sadila na površinama između 14 i 22 tisuće hektara. Najveća proizvodnja je bila 2007. - čak na 34.000 hektara. Nakon 2014., površine pod repom kreću se od 22.000 hektara u 2014., da bi zadnjih godina pale na 14.000 (2018. godine), a potom na tek 13.000 hektara, a sada je to palo već na spomenutih 8900 hektara lani.
Sukladno padu površina, pada i proizvodnja repe, pa je 2007. godine zabilježena najveća proizvodnja od 1,58 milijuna tona. Još 2014. zabilježena je proizvodnja od 1,39 milijuna tona, koja se zadnjih godina smanjila na tek nešto više od 700.000 tona.
Proizvodnja šećerne repe gotovo prepolovljena od ulaska u EU
Sve ovo ukazuje da je proizvodnja šećerne repe gotovo prepolovljena od ulaska u EU, odnosno ostvaren je ogroman pad od čak 47,3 posto. I očito padu proizvodnje nema kraja.
Tradicija proizvodnje šećera iz repe u Hrvatskoj duga je više od 100 godina i bila je najprofitabilnija poljoprivredno-prehrambena proizvodnja, a šećer glavni izvozni proizvod u ukupnom izvozu hrane.
Duga tradicija u proizvodnji šećera
Preradom šećera bavile su se kompanije koje su investirale u tehnologiju, razvoj poslovanja, odnose s kooperantima te suradnju sa znanstvenim institucijama, kako bi proizvodnju učinile konkurentnijom na europskom tržištu. Zato je ovaj sektor bio primjer dobre vertikalne integracije i suradnje primarnog i sektora prerade.
U proizvodnji šećera postizali smo uglavnom vrlo visoku samodostatnost koja je 2017. godine dosegnula čak 135 posto. No, zbog pada proizvodnje šećerne repe, došlo je i do pada proizvodnje šećera.
Proizvodnja šećera do ulaska u EU prosječno je bila oko 222.500 tona. Nakon ulaska, Hrvatska je imala proizvodnu kvotu u količini od 192.877 tona.
S obzirom na to da proizvodnja šećera pokazuje izrazito velike oscilacije na koje utječu proizvodnja repe i cijena na svjetskom tržištu pa do zaliha i mogućnosti šećerana da osiguraju dovoljne količine repe, proizvodnja se kretala od 111.000 tona u 2015. do 229.000 tona 2017. godine.
Šećer je prilikom ulaska u EU bio najznačajniji hrvatski izvozni proizvod. Količine i vrijednost izvoza šećera su 2014. godine značajno narasle te smo tada imali izvoz od 91,64 milijuna eura.
Tijekom 2015. i 2016. godine vrijednost izvoza je rasla, pa je, primjerice, 2016. ostvaren izvoz od 148,2 milijuna eura. No, od 2017. izvoz pada. Tako je 2017. pao na 98 milijuna eura, potom na 72 milijuna eura, da bismo godinu kasnije došli tek na 53,59 milijuna eura. Tako je šećer na listi izvoznih proizvoda pao na trinaesto mjesto.
Slamka spasa
Kako bi spasili što se spasiti da, Vlada je prošlog tjedna usvojila program potpora za očuvanje proizvodnje šećerne repe za razdoblje od 2023. do 2027., kojim će u tom vremenu proizvođačima biti osigurano 6,5 milijuna eura bespovratnih sredstava.
Po godini, raspodjeljivat će se najviše 1,3 milijuna eura, i to svim proizvođačima za prvih 40 hektara površine pod repom po 530 eura po hektaru, a oni koji imaju od 40 do 200 hektara moći će dobiti 330 eura, dok će potpora za one s površinom iznad 200 hektara iznositi 130 eura po hektaru.
Procjena je Vlade da će mjeru koristiti između 400 i 500 proizvođača. Računaju da će ovim petogodišnjim programom zaustaviti sada već alarmantan pada interesa proizvođača i površina pod šećernom repom, koju se nekad nazivalo kraljicom ratarskih kultura. No, hoće li to biti dovoljno da se zaustavi bijeg primarnih proizvođača od "kraljice ratarskih kultura“ u neke bolje kulture vidjet ćemo u godinama pred nama.
Država već dugi niz godina pomaže ovu proizvodnju, a prije dvije godine pokušalo se osigurati i program dodatne potpore proizvođačima, no prijedlog nije dobio zeleno svjetlo Bruxellesa. Taj se program odnosio na korištenje sredstava iz Privremenog kriznog okvira za ublažavanje posljedica pandemije Covida, ali je za proizvođače šećerne repe Ministarstvo poljoprivrede osiguralo potporu u programu donesenom iz drugog kriznog okvira, koji je rezultat porasta troškova energenata u 2022. Uvršteni su kao jedna od osam proizvodnji u poljoprivredi te im je osigurano 1,32 milijuna eura koji će biti isplaćeni ove godine, i to 400 eura po hektaru za prvih 50 hektara zasijanih pod šećernom repom u 2022.
Novi strateški partner
U HIŠ-u i dalje ne gube nadu te još uvijek vjeruju u očuvanje ove proizvodnje u Hrvatskoj. A upravo bi im potpora, koju za proizvodnju dobivaju proizvođači šećerne repe, trebala osiguravati sirovinu.
Izlaz iz ove teške situacije vlasnici županjske šećerane Viro pokušavaju pronaći u novom strateškom partneru koji se, kako je ljetos otkrio vlasnik Željko Zadro, krije među šest od deset najvećih europskih proizvođača šećera, koji drže 92 posto europskog tržišta.
"Šest od deset najvećih kompanija u europskoj proizvodnji šećera obavlja dubinsko snimanje poslovanja Vira nakon čega će oni dati svoje ponude, a mi ćemo izabrati s kime ćemo nastaviti pregovore", rekao je Zadro te najavio kako prije rujna neće biti nikakvih konkretnijih odluka u smjeru vlasničkih promjena.
Novog potencijalnog strateškog partnera za 25 posto udjela u Viru, koji bi donio svježi kapital, treba tražiti među tri njemačke, dvije francuske, dvije talijanske, te po jedne austrijske, nizozemske i poljske kompanije.
Rekordne cijene
Europske cijene šećera dosegnule su ove godine rekordne razine, znatno iznad onih na globalnim tržištima, zbog deficita ove robe u EU, a što je vezano uz pad proizvodnje u Francuskoj jer njihovi poljoprivrednici odustaju od proizvodnje šećerne repe, zbog lošeg uroda na što je utjecala zabrana korištenja određenih pesticida.
Europskim šećerom trgovalo se po cijeni od 915 eura po toni u srpnju 2023., što je 57 posto više u odnosu na prethodnu godinu i dvostruko više od cijene zabilježene u srpnju 2021.
Problem uvoza šećera iz Ukrajine
No, rat u Ukrajini donio je novi šok na tržištu i uzrokovao uvoz značajnih količina šećera na tržište EU, što je izazvalo strah od viška, kao što je bilo 2017. nakon što je EU ukinula proizvodne kvote, a to je dovelo do kolapsa cijena.
Uvoz šećera iz Ukrajine u EU porastao je na 390.000 tona između listopada 2022. i srpnja 2023., u odnosu na 25.000 tona u istom razdoblju prethodne sezone.
Najveći proizvođači šećera u EU ističu kako ukrajinski šećer remeti tržište EU. Francuski proizvođači šećera strahuju da bi povećanje površina, u kombinaciji s jeftinim šećerom iz Ukrajine, moglo dovesti do pada cijena u EU, čak za 30 posto.
Danas se šećer u EU proizvodi u 19 članica i 107 šećerana
Na razini EU čak je 147 šećerana zatvoreno nakon 2000. godine, a još 80 šećerana nakon 2006. godine. Danas se šećer u EU proizvodi u 19 država članica i 107 tvornica šećera, a unatoč tome što je sektor konsolidiran i što se postižu vrhunski rezultati u produktivnosti i kvaliteti šećera, te je značajno povećana konkurentnost, niske cijene dugoročno bi mogle negativno utjecati na cijeli sektor.
Kako će se u tome snaći hrvatska industrija i proizvodnja ostaje da se vidi. Ali sve upućuje da bismo, nažalost, uskoro mogli ostati i bez ove proizvodnje.
(Autor analize, Miroslav Kuskunović, poljoprivredni analitičar iz konzultantske kuće Kombinat 1969, vanjski je suradnik portala Euractiv.hr. Stavovi izneseni u komentarima i analizama vanjskih suradnika su osobni stavovi i nisu nužno stav redakcije.)