Poljoprivrednici ukazuju na to da je postojeći Zakon o poljoprivrednom zemljištu loš, stvara probleme u provedbi i otežava napredak hrvatske poljoprivrede
Trenutni Zakon o poljoprivrednom zemljištu nije dobar, što pokazuju brojni primjeri primjene na terenu, te se pod hitno treba izmijeniti.
Sve što je Hrvatska poljoprivredna komora (HPK) predložila išlo je u dobrom smjeru, a isto nije prihvaćeno od strane Ministarstva poljoprivrede.
Traže ocjenu ustavnosti zakona
Zato je ovih dana Upravni odbor HPK zatražio hitnu izmjenu Zakona, ako je potrebno i uredbom, te da se njegova primjena odmah zaustavi. U dopisu koji su uputili resornom ministarstvu i Vladi zatražili su obustavu svih natječaja, dok se Zakon o poljoprivrednom zemljištu ne promijeni.
Najavili su i da će ići na provjeru ustavnosti ovoga Zakona, a kao i puno puta do sada i hitan sastanak s predsjednikom Vlade i ministrima koji iste probleme mogu riješiti, te očekuju i žurno očitovanje Ministarstva poljoprivrede.
Predstavnici HPK objasnili su kako je potpuno neprihvatljivo da jedna jedinica lokalne samouprave ima maksimu od 12 hektara, a neka druga 1000 ili 2000 hektara. Na takav način nije moguće postići ciljeve Strateškog plana, a i izuzetno loše utječe na razvoj pojedinih jedinica lokalne samouprave i njihovih poljoprivrednih gospodarstava, pri čemu se sve više "gase" mnoga stabilna gospodarstva, a stvaraju nova koja zemlju žele samo zbog poticaja.
Koliko smo dosad imali Zakona o poljoprivrednom zemljištu?
U Hrvatskoj je od samostalnosti do danas teško pobrojati koliko smo donijeli Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Neki tvrde 16 do čak 18, a većina njih je doživjela svoje brojne izmjene i dopune. Politički konsenzus nikada nije donesen i nikada nismo, kao ozbiljna država i društvo, uspjeli doći do jedinstvenog rješenja kako da se državno poljoprivredno zemljište (koje je oduzeto kombinatima) stavi u funkciju proizvodnje i podijeli onim koji se stvarno bave poljoprivredom, a ne podobnima.
Zemlja se umjesto okrupnjavanja samo sve više usitnjavala na manje parcele koje je teško obrađivati i u koje je teško ozbiljno ulagati. Ovaj posljednji Zakon, koji je sad u funkciji, prijeti da u pojedinim općinama dovede do pravog rata među poljoprivrednicima. Jer, samovolja načelnika općina, otišla je toliko daleko da se onima koji su zemlju dugi niz godina obrađivali sada prijeti da ostanu bez nje, a sve više je nekih drugih, novih, "poljoprivrednika" koji se zemlje žele dokopati s nekim ambicioznim, novim gospodarskim programima, koji na papiru djeluju profitabilno, ali je pitanje kako će se i da li će se ostvariti.
Opsadno stanje u slavonskim općinama
U pojedinim općinama, posebice u Slavoniji, pravo je opsadno stanje koje bi uskoro moglo eskalirati. Svi spremno čekaju natječaje i svi smatraju kako zemlja treba pripasti upravo njima. Tipično razmišljanje za prosječnog Hrvata - svi imaju prava, a nitko nema obvezu. Primjerice, ako mu država već i da zemlju u dugogodišnji zakup, da je onda i obrađuje, ulaže i proizvodi više, a ne sve manje.
Rezultate promašenih poljoprivrednih politika svakodnevno vidimo na proizvodnji koja je sve lošija. Imaju li poljoprivrednici obavezu, ako im već dajemo državnu zemlju i ogromne poticaje, da proizvode dovoljno hrane za domaće potrebe ili da iz godine u godinu kukaju kako su u problemima te stalno traže neku dodanu pomoć? To je u Hrvatskoj poljoprivredi postalo pravo metafizičko pitanje kao ono što je bilo prvo kokoš ili jaje.
Revolt poljoprivrednika
Zakon o poljoprivrednom zemljištu usvojen je prije nekoliko godina i Vlada je tada obećavala kako će konačno državna zemlja doći u prave ruke. HDZ je srušio SDP-ov koncept da podjela zemlje i natječaji idu preko Agencije za poljoprivredno zemljište (koju su ukinuli), te natječaje ponovo vratili na lokalnu razinu, iako je svima bilo jasno da načelnici općina nemaju znanje niti kompetencije da proces provedu pravedno i do kraja.
Neki bi rekli kako je i to jedan od način da se vladajuća stranka održi i dalje na vlasti u sredinama gdje je i inače najviše njihovih glasača - na selima i u Slavoniji, dakle tamo gdje se zemlja dijeli. Iako ovaj posljednji Zakon svoje izmjene doživio u svibnju prošle godine, trebalo je proći više od godinu dana, da se poljoprivrednici koji su inače sudjelovali u svim raspravama zbroje da bi se sve opet vratili na početnu točku. Poljoprivrednici ga sada žele srušiti na Ustavnom sudu.
Revolt poljoprivrednika, koji tvrde kako je i ovaj Zakon loš i treba ga ponovno rušiti, vjerojatno će eskalirati ove jeseni. HPK je ovih dana javno pozvala i one koji dobro znaju ustavno pravo, da im se jave i pomognu im u rušenju Zakona na Ustavnom sudu. Poljoprivredni proizvođači su jednoglasni u tome (što su posebno istaknuli i čelnici HPK) da će ovaj Zakon utjecati na daljnje smanjenje poljoprivredne proizvodnje, pad zaposlenosti u poljoprivredi, a u konačnici bi mogao dovesti i do novog iseljavanja.
Neusklađeni kriteriji
Neusklađeni kriteriji u provođenju Zakona, na način kako to žele i po zakonu mogu raditi jedinice lokalne samouprave, negativno će se odraziti na poljoprivredu, zbog čega je, kako tvrde, hitno potrebno mijenjati Zakon.
Poljoprivrednim proizvođačima, kojima ističu ili su istekli ugovori o privremenom posjedu državnog zemljišta, prijeti zastoj i smanjenje poljoprivrednih površina, a to će ih dovesti do velikih problema u poslovanju. Posebno se to odnosi na obveze vraćanja uzetih kredita za razvoj poslovanja temeljem postojeće proizvodnje (na tim površinama), kao i sredstava koje su dobili kroz različite mjere Programa ruralnog razvoja.
Ovo je velik izazov poslovanju u sektoru i može dovesti do intenzivnijeg urušavanja proizvodnje.
Hrvatskoj poljoprivredi treba komasacija, a ne daljnje usitnjavanje
Hrvatskoj poljoprivredi treba komasacija, odnosno okrupnjavanje poljoprivrednih posjeda, a ne daljnje usitnjavanje. Poljoprivrednici sada ističu kako je potrebno promijeniti pogled na poljoprivredu, ne treba je gledati kao socijalnu već ekonomsku granu poljoprivrede.
Nitko od poljoprivrednih proizvođača ne osporava potrebu uvođenja novih, mladih ili drugih poljoprivrednika u proizvodnju, ali Hrvatska nema više vremena i ne smije dozvoliti da poljoprivredna proizvodnja iz godine u godinu pada ili stagnira, a davanja za poljoprivredu rastu. Šalju poruku kako je potrebno krenuti sa snažnim zaokretom u smjeru jačanja proizvodnje, okrupnjivanja posjeda, povećanja površina poljoprivrednog zemljišta, uređenja zemljišta, navodnjavanja i odvodnje te regionalizacije proizvodnje.
Mogući sukob interesa na lokalnoj razini
Ugledni hrvatski pravnik, bivši ministar pravosuđa i bivši predsjednik Vrhovnog suda Ivica Crnić analizirao je ovaj posljednji Zakon još prije nekoliko godina kada je usvojen te je još tada izrazio svoj stav kako su njime povrijeđene temeljne odredbe vladavine prava i to kroz niz odredbi.
Ako dođe do pokretanja postupka utvrđivanja ustavnosti Zakona, velika je vjerojatnost da bi zakon mogao pasti na Ustavnom sudu, potvrdio je Crnić na jednom okruglom stolu o ovom Zakonu, čime je još jednom dokazano da ni ovaj, 16. ili koji po redu Zakon o poljoprivrednom zemljištu, nije dobro napravljen i samo je dio političke odluke koja nije uvažila sve realne aspekte gospodarskog učinka Zakona.
Crnić je dakle još prije četiri godine objasnio da je Zakon na jedinice lokalne samouprave prenio odlučivanje o raspolaganju zemljištem što je legitimno, no nije se smjelo prenijeti i samovolju u odlučivanju bez objektivnih i jasnih te jedinstvenih kriterija u određivanju zemljišnog maksimuma.
Zakonskim rješenjem jedinice lokalne samouprave dobile su diskrecijsko pravo na neograničenu moć, što je suprotno zahtjevima Ustavnog suda i Europskog suda za ljudska prava.
Crnić je na istom okruglom stolu rekao kako je nedopustivo diskrecijsko pravo u određivanju površina bez ikakvog kriterija, jer se na taj način ugrožava ukupna poljoprivredna proizvodnja i sve dosadašnje investicije u proizvodnju. Velika prijetnja i opasnost je i mogući sukob interesa, budući da su dio načelnika općina te brojni članovi općinskih vijeća i sami poljoprivredni proizvođači, čime se itekako dovodi u pitanje legalnost zakona i donošenje odluka jedinica lokalne samouprave.
Osim što je upozorio na moguću neustavnost pojedinih odredbi Zakona, Crnić je upozorio i na brojne nezakonitosti Pravilnika o određivanju visine zakupnine poljoprivrednog zemljišta.
Dakle, ono što je ovaj poznavatelj ustavnog prava rekao prije nekoliko godina, sada je opet aktualno i opet ćemo, po svemu sudeći, imati pravnu trakavicu i rušenje Zakona.
Stranci masovno kupuju zemlju u Slavoniji i Baranji
U međuvremenu strancima je omogućeno da kupuju poljoprivredno zemljište u Hrvatskoj. Stranci (posebno Mađari), počeli su masovno kupovati imanja i zemlju po Slavoniji i Baranji, ali ne samo to nego i uspješne poljoprivredne tvrtke (nedavno najveću plantažu jabuka tvrtku Rabo), a možda uskoro i Belje i Vupik, kako se najavljuje.
Proizvodnja nam je sve manja, uvozimo sve više, a mi se i dalje vrtimo u začaranom krugu kako državnu zemlju podijeliti i tko je onaj kao ima pravo prvenstva da je dobije.
Kao najveću boljku naše poljoprivredne politike i politike poljoprivrednog zemljišta stručnjaci navode to što godinama nismo uspjeli riješiti komasaciju, odnosno okrupnjavanje poljoprivrednih parcela.
Poljoprivredni proizvođači, koji i raspolažu većim ukupnim površinama poljoprivrednog zemljišta, suočavaju se s problemom da je njihovo zemljište još uvijek uglavnom rascjepkano i nalazi se na više različitih mjesta, a takvo neobjedinjeno poljoprivredno zemljište nije toliko interesantno i atraktivno.
Država i dalje najveći pojedinačni vlasnik poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj
Prema javno dostupnim podacima, ukupna površina poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj iznosi 2,7 milijuna hektara, od čega je u vlasništvu države 890,2 tisuće hektara ili 33 posto, dok se u privatnom vlasništvu nalazi 1,8 milijuna hektara ili 67 posto. Znači, većina poljoprivrednog zemljišta u privatnom je vlasništvu pa se postavlja pitanje što rade zemljoposjednici kako bi unaprijedili poljoprivrednu proizvodnju?
Tržište poljoprivrednog zemljišta se, za razliku od drugih država Europske unije, u Hrvatskoj nije pravilno razvijalo upravo zbog toga što je država i dalje najveći pojedinačni vlasnik poljoprivrednog zemljišta, dok su druge države kroz tranziciju svoje zemljište prodale svojim poljoprivrednim proizvođačima. Očito je da kroz sve ove godine državne površine nisu došle u najvećoj mjeri u ruke pravih proizvođača, a kao što je vidljivo i nakon 30 godina taj proces nikad nije završen i uvijek izaziva kontroverze.
'Rat u selima'
Brojni natječaji za dodjelu državne poljoprivredne zemlje koji se sada raspisuju ili su u pripremi ‘izazvat će rat u selima‘, jer svi je žele - neki zato što im je potrebna zbog proizvodnje, a jako puno njih zato što se na poljoprivrednu zemlju dobivaju poticaji.
Očito je da sve dok je država gospodar zemljišta neće biti niti pravog tržišta i cijena budući da je država vlasnik velikih površina nekadašnjih kombinata koji su desetljećima ulagali u nju i danas je upravo na tim površinama i najbolja poljoprivredna proizvodnja.
Brojni paradoksi u hrvatskoj poljoprivredi
Svakodnevno smo postali svjedoci brojnih paradoksa u hrvatskoj poljoprivredi, nekako smo na njih već navikli. Nažalost, nismo proveli komasaciju (iako se stalno najavljuje), niti smo tržište poljoprivredne zemlje sredili tako da smo odredili koliko je realno aktivnih poljoprivrednika kojima je zemlja trebala biti prodana ili dana u zakup.
Isto tako cijelo vrijeme se želi državnu zemlju uzeti od ono malo poljoprivrednih tvrtki koje inače imaju najveći produktivnost i čine preko 60 posto vrijednosti proizvodnje, a drže manje od 10 posto zemlje.
Zato će i ova najava provjere ustavnost Zakona još jednom pokazati svu nesposobnost vlasti i neorganiziranosti hrvatskog društva. U međuvremenu ćemo imati sve veći uvoz i skuplju hranu.
(Autor analize, Miroslav Kuskunović, poljoprivredni analitičar iz konzultantske kuće Kombinat 1969, vanjski je suradnik portala Euractiv.hr. Stavovi izneseni u komentarima i analizama vanjskih suradnika su osobni stavovi i nisu nužno stav redakcije.)