Nijedna hrvatska Vlada nije uspjela pokrenuti Slavoniju, a to nije učinio ni ulazak u EU, pa Slavoncima ne preostaje drugo nego da iskoriste svoj inat i energiju i usmjere ih u rad, proizvodnju i razvoj.

Danima su stanovnici sela u Vukovarsko-srijemskoj županiji, koja su najviše nastradala, po društvenim mrežama slali apele i očajne vapaje za pomoć, postavljali slike razrušenih kuća i gospodarskih objekata, ukazivali da je stanje zaista katastrofalno, dok su mediji uglavnom izvještavali o posljedicama nevremena u Zagrebu i Istri. Tek slijedeći dan u medijima je došla na red i ta Slavonija - regija koja polako nestaje.

Kazna za glasače

Vlast je reagirala tek nakon par dana i još jednom pokazala svoj stvarni odnos prema Slavoniji i da je se sjeti samo kada su neke važne obljetnice iz Domovinskog rata. Kada se skupljaju politički bodovi ili kada su izbori, jer je to najveća izborna baza HDZ-a, pa znaju da će svakojakim obećanjima i dodatnim socijalnim davanjima, dobiti ponovo ljude na svoju stranu.

HDZ vlada desetljećima slavonskim županijama, ali je u danu kada je orkanska oluja poharala sela, premijer Andrej Plenković bio u Vinkovcima na otvaranju nove knjižnice (i na roštilju) te obišao neke od svojih HDZ utvrda (mjesto Otok), dok nije otišao na desetak kilometara udaljenu Cernu ili Gradište, sela koja su inače najviše nastradala, a doslovno su mu bila na putu za Zagreb. Dakle mogao je proći i simbolično pokazati nekakvu empatiju i prema njima. Premijer nije "navratio" možda i zato što u tim mjestima ne vlada HDZ, nego neka druga koalicija, pa im je to na neki način možda bila i kazna te poruka što su nakon 30 godina (mjesto Cerna), izabrali neku drugu vlast i "izdali" HDZ. Da je premijer namjerno zaobišao ova dva sela, nije moje zapažanje, nego stanovnika spomenutih mjesta, a slučajnost je da sam i ja, autor ovog komentara, upravo iz tog mjesta, pa sam tako direktno uključen i znam sve što se događa i što ljudi danas pričaju i kako se osjećaju.

Tako ovih dana pričaju mještani Cerne - osjećali su se odbačeno, napušteno, zapostavljeno, kao da nisu dio Hrvatske. Kao da ih je netko kaznio i prepustio da se snalaze sami. I, kako kažu, to nije prvi put - sve više vjeruju da postoji neka skrivena urota, neki tajni plan da se ovu regiju potpuno uništi i isprazni od stanovnika te prepusti tko zna kome i čemu. 

Višemilijunske štete 

Slavonci iz ovih sela još uvijek popravljaju svoje kuće, gospodarske objekte, bacaju hranu iz frižidera koja se pokvarila, nekako se snalaze, ali još uvijek nisu počeli zbrajati štete koja je napravljena u poljoprivredi. A ona će biti mjerena u desetinama, pa čak i stotinama milijuna eura, kada se podvuče crta i utvrdi koliko je nastradao kukuruz (poljoprivrednici već šalju slike potpuno uništenog kukuruza), voće i povrće, suncokret, soja.

Izvor: Damir Spehar/PIXSELL/PIXSELL

Tek u petak je ministrica poljoprivrede Marija Vučković sa svojom ekipom, u kasnim popodnevnim satima, otišla u Vinkovce da bi održala sastanak sa županom i načelnicima općina te poslala umirujuće poruke, kako će Vlada pokrenuti mjere, staviti u javnu raspravu brojne odluke o dodijeli novca za saniranje šteta. Sve neke socijalne mjere, a nikakve snažne državničke poruke i nada da je Vlada uistinu odlučna konačno nešto promijeniti u svom odnosu prema ovoj tako lijepoj, nekada bogatoj, a danas gotovo uništenoj i sve praznijoj regiji, odakle mladi masovno bježe glavom bez obzira.

Nekada bogata i razvijena regija postoji još samo u sjećanjima 

Na nekada gotovo najrazvijeniju regiju Hrvatske i bivše Jugoslavije ostalo je samo sjećanje i pokoji bećarac te legende o tome kako bi Slavonija mogla hraniti pola Europe i slične, danas potpune demagoške floskule.

Izvor: Alen Gurovic / Alamy / Alamy / Profimedia

Pisati danas o Slavonije je teško, a da se ne izbjegne patetika, jer ono što se događa s istočnom hrvatskom regijom teško je opisati bez emocija. Posebice jer sveopću propast nekadašnje hraniteljice i drugih bivših jugoslavenskih republika, rijetko tko da i spominje u realnim analizama o stanju društva u tom kraju, osim ako nije riječ o folkloru i gastronomiji. Uglavnom se pokušava prikazati kako se ulaže jako puno, kako je Slavonija ponosna, lijepa inatljiva i slično, ali u stvarnosti to nije tako.

Upropašteni prehrambeni kombinati, poljoprivreda na koljenima 

Danas je teško doći i do preciznih podataka što je sve nestalo, upropašteno i naoko nevidljivom rukom obrisano u posljednjih više od 30 godina od samostalnosti, Domovinskog rata i vladavine HDZ-a na tim prostorima. Tek što je nekada plodonosnu regiju poharao i dokrajčio rat, ni politika si nije dala truda da tu nepravdu bar dijelom ublaži. Uslijedilo je propadanje industrije, privatizirani su i nestali stoljetni snažni prehrambeni kombinati, koji su bili centri znanja i razvoja poljoprivrede, tekstilni brendovi i jake industrije.

Poljoprivreda je danas na koljenima i tako je, za razliku od ratnih vremena, u poratnom periodu Slavonija šaptom pala. Bez zabune, nije za to kriva samo aktualna Vlada nego i sve dosadašnje koje su se samo prigodno naslikavale po Vukovaru ili u dnevnopolitičke potrebe i drugim slavonskim mjestima, posebice uoči izbora.

Lokalni šerifi i odlazak mladih 

No, kako je riječ o području s većinom HDZ-ovim županijama, lako je danas županima upirati prstom u Zagreb i prenositi nezadovoljstvo svojih stanovnika, ali gdje su bili prije, jer problemi su stalni i nisu rješavani desetljećima. Stanovnici Slavonije godinama su postali i, nažalost, 30 godina ostali "taoci" Domovinskog rata, stvorila se snažna socijalna ovisnost o državi, napravljene su brojne općine koje nepotistički zapošljavaju samo "svoje". Često se Slavonci žale i na prometnu nepovezanost ovog dijela s ostalim dijelovima Hrvatske (očiti primjer je vlak koji od Vinkovaca do Zagreba danas vozi četiri i pol sata, a nekada je vozio nešto više od dva sata).

Izvor: Neva Zganec/PIXSELL/PIXSELL

Spominju i snažnu centralizaciju države na štetu županija, svake godine i sve više imaju ogromne posljedice od elementarnih nepogoda, poplava i suša, ali i ukazuju i na izrazito zapostavljanje ovih županija u snažnim investicijama i donacijama države. A sve je to, nažalost, točno i traje već godinama.

'Izvana gladac, iznutra jadac'

Iako Vlada godinama medijski promovira i širi propagandu o uspješnom projektu Slavonija i Baranja te se hvali ogromnim ulaganjima, ona očito nisu donijela razvoj i novu energiju i danas se u stvarnom životu ne vide i ne osjete, stanje je sve gore, a projekt u koje se ulaže promašen.

Zapravo, možda se vidi u sve uređenijima selima, grade se vrtići (iako je sve manje ljudi), teniski tereni, kojekakve šetnice, knjižnice, neka sela već imaju i zoološke vrtove, adrenalin parkove, pokušava se brendirati Slavoniju kao neku novu tek otkrivenu gastro destinaciju i razvijati ruralni turizam, organiziraju se različite manifestacije, kojima se želi pokazati kako, eto, Slavonija živi i kako je ponosna i razvija se, modernizira.

No, kad se desi ovakva katastrofa vidi se sva nemoć države i neorganiziranost i nedostatak znanja struke, a kada se podvuče crta i napravi realna ekonomska analiza onda se pokaže samo jedno - narodski rečeno "izvana gladac, iznutra jadac“.

Prometno slijepo crijevo 

Stanje u Slavoniji i Baranji, koja je nekada bila jedna od najbogatijih hrvatskih regija, mnogo je lošije nego u ostatku zemlje. Na djelu je raskućivanje, rasprodaja zemlje, kuća, osiromašenje i iseljavanje stanovništva. Razlog tome je očito državna politika koja nema smjer kojim treba ići. Političke elite koje se godinama izmjenjuju na vlasti, nesposobne su poduzeti bilo što.

Hrvatskoj su potrebni novi mladi ljudi, nove ideje, nova energija, investicije, a političke elite slavonsko su regiju svele na društvo korupcije i nepotizma, u kojem samo podobni zauzimaju važne funkcije, a institucije to ne sankcioniraju. Javna je tajna da u mnogim gradovima i općinama Slavonije postoje lokalni šerifi koji odlučuju o svemu. Oni pritom očito imaju potporu iz Zagreba jer na taj način svi oni zadržavaju svoje pozicije i privilegije. Iz Zagreba se oduvijek sve to dobro vidi, ali rijetko se nešto konkretno i poduzima.

Iz Slavonije je prvo krenuo egzodus mladih. Prvo su mladi Baranjci i Slavonci krenuli trbuhom za kruhom širom svijeta. Danas je taj trend na snazi u cijeloj državi.

Najnoviji podaci govore da se s istoka države masovno iseljava i u mjesta na obali, ili se odlazi u Irsku te brojne druge zemlje. Nekad bogata regija u koju su se mnogi naseljavali sada je na koljenima. Poljoprivredna proizvodnja pada i nestaje, trgovački centri postali su mjesto gdje se masovno kupuje uvozna hrana iako ljudi imaju plodnu zemlju, ali nemaju novac za život. A nestala je u kultura rada i proizvodnje za vlastite potrebe jer više nema kombinata koji su educirali ljude i širili znanje. Sela više nemaju stoke, svinje, mladi se ne žele baviti poljoprivredom, a propali su i svi značajniji industrijski gradovi.

Vinkovci koji su bili jedno od najvećih željezničkih čvorišta u Europi, danas su postali prometno slijepo crijevo Hrvatske, provincijska željeznička stanica.

Sve više teorija urote

Kako Slavonija propada gospodarski - a što je daleko opasnije i tužnije, mentalno - tako je i sve više teorija urote koje se šire Panonskom ravnicom.

Tako ovih dana kruže priče da se zbog afričke svinjske kuge usmrćuju svinje isključivo i samo u selima u kojima ne vlada HDZ. Jedna teorija je i da se namjerno eutanaziraju svinje i uzimaju od seljaka, te da jedna jaka domaća mesna industrija, bliska vlasti, uzima meso od tih svinja za svoje potrebe koje će preraditi u tko zna kakve proizvode, dok će se seljacima platiti neka sitna naknada.

Ima toga još. Primjerice, da su Srbija i Mađarska napravile investicijski fond vrijedan dvije milijarde eura, kojim žele pokupovati sve u Slavoniji i Baranji, jer se u svijetu očito miješaju geopolitičke karte, a Hrvatska to "ne kuži". Ovoj teoriji na ruku ide i najnovija vijest da je jedan od najvećih proizvođača i izvoznika jabuka, tvrtka Rabo iz Kneževih Vinograda prodana mađarskoj Mészáros Grupacije u vlasništvu tajkuna Lőrinca Mészárosa.

Izvor: Joerg Boethling / imago stock&people / Profimedia

Mađari grade stadion u Osijeku. Kupuju kuće po Baranji. Čeka se i prodaja Belja i Vupika, s ogromnih preko 30.000 hektara zemlje, za koje se već špekulira da će je također kupiti Mađari. 

'Salaš rezervati'

Teorije urote po Slavoniji idu tako daleko, da se govori i o ogromnim nalazištima nafte, plina, geotermalnih voda na kojima leži Slavonija, a koje neko želi jer je ogromno bogatstvo. Ali prvo se mora isprazniti Slavoniju. Ima i onih koji vjeruju kako će Slavonci - Šokci na kraju biti kao Indijanci u SAD, živjeti u nekakvim "salaš rezervatima" i biti pokazivani novi stanovnicima i turistima kao neki iskorijenjena, nestala etnička ponosna skupina narod koji je nekad tu živjela. 

Ni poljoprivredne politike koje se godinama provode nisu donijele značajan napredak Slavonije, a izdašne europske fondove koriste uglavnom jedni te isti veliki proizvođači, tajkuni bliski vlasti, dok mali proizvođači slabo investiraju, i to uglavnom u preskupe traktore, koje slabo koriste (jer nemaju dovoljno zemlje), a kasnije ih "preprodaju" u, primjerice, Bosnu i Hercegovinu, nakon što istekne rok za kontrole iz EU.

Poljoprivreda kao socijalna kategorija

Poljoprivreda je postala jedna velika socijalna kategorija, što se vidi po tome da se stalno traži nekakva pomoć. Nema dana da Ministarstvo poljoprivrede ne objavi neko priopćenje kako daje neku pomoć različitim skupinama proizvođača. Ovih dana ratari se bore s najnižom cijenom pšenice u cijeloj EU, te tvrde da su propali, a proizveli su između četiri i pet tona pšenice po hektaru, dok je u svijetu prosjek već preko 10 tona i više.

U voćarstvu smo još gori, prinosi su izuzetno mali, nema znanja, proizvodi se sve manje, a čupaju se nasadi voća, dok stočarstvo nestaje.

Afrička svinjska kuga, koju se moglo očekivati i spremiti se za nju, jer je prisutna u regiji već dvije godine, sada po Slavoniji uništava preostali svinjski fond, koji je ionako uništen drugim tržišnim okolnostima i nemarom države.

Izvor: Ivica Galovic/PIXSELL/PIXSELL

Iako se u poljoprivredu investiraju ogromni novci, to očito nema efekta na proizvodnju ili ima, ali tek malu simboličnu, ekonomski zanemarivu. Najveća rak rana poljoprivrede - državno poljoprivredno zemljište - nije se riješilo od rata, kada je zemlja nasilno oduzeta jakim kombinatima i podijeljena podobnima ili braniteljima, a jako malo stvarnim tadašnjim poljoprivrednicima. Doneseno je ukupno čak 18 Zakona o poljoprivrednom zemljištu, a nijedan nije riješio pitanje zemlje.

Ovaj zadnji, novi, koji je sada na snazi, vjerojatno će dovesti do rata i pokolja među seljacima tko će dobiti bolji komad i više hektara. Jer hektari donose poticaje, a jedan veliki broj bi na osnovi zemlje samo da uzima poticaje, ali da ne proizvodi.

Slavoniji treba nova energija

Slavoniji je danas potrebna nova energija. Snaga koja će je izvući iz sadašnje dominantne ratne patetike i okrenuti je končano budućnosti. Iako nijedna hrvatska Vlada nije uspjela pokrenuti Slavoniju - nije znala ili htjela, to nije učinio ni ulazak u EU i obećanja o velikim novcima iz EU fondova.

Izvor: Davor Javorovic/PIXSELL/PIXSELL

Možda je zato vrijeme da Slavonci samo shvate kako dalje ovako ne može i da moraju svoj inat (kojim se često hvale - "Inati se, Slavonijo!“), iskoristiti bolje i prestati biti patetični i rezignirani, te shvatiti da se ne može živjeti od socijale, vriskanja na kirbajima i manifestacijama, nego od rada, proizvodnje, ulaganja u znanje i razvoj.

Nedostaje znanja i educiranih sposobnih ljudi

Slavoniji najviše fali znanja i educiranih sposobnih ljudi. U poljoprivredi, industriji, a možda i u politici.

Primjerice, možda je vrijeme da shvate kako glasati samo i uvijek za iste (zbog nekih vlastitih sitnih privilegija ili političke ucjene), nije dobar put. Možda je potrebna radikalna smjena vlasti i promjena te životne paradigme koja Slavoniju uništava od rata na ovamo.

Možda će tu energiju donijeti novi stanovnici Slavonije - ovi novi koji dolaze iz Nepala i Indije, kojih je sve više po slavonskim njivama, kafićima, trgovačkim centrima. Kao što su novu energiju i snažan razvoj donijeli Dalmatinci, Ličani, Kordunaši, Hercegovci nakon Drugog svjetskog rata. 

(Autor analize, Miroslav Kuskunović, poljoprivredni analitičar iz konzultantske kuće Kombinat 1969, vanjski je suradnik portala Euractiv.hr. Stavovi izneseni u komentarima i analizama vanjskih suradnika su osobni stavovi i nisu nužno stav redakcije.)