Prije ulaska u EU imali smo preko 6000 hektara nasada jabuka, a sada smo na oko 3500 hektara, dok u intenzivnoj proizvodnji - dakle, onoj koja ima navodnjavanje i zaštitu od tuče - imamo svega oko 2000 hektara
U Hrvatskoj gotovo da nema proizvodnje koja nije u problemima i koja se ne suočava s padom i prijetnjom opstanku.
Ovih dana krenula je berba prvih ovogodišnjih jabuka, sorte gala, a proizvođači već šalju upozoravajuće apele kako neće opstati ukoliko cijena u otkupu bude manja od 0,60 eura za kilogram.
Najava izrazito niskih otkupnih cijena
Domaće voćarstvo ovogodišnju berbu jabuka, najprodavanijeg voća u hrvatskim trgovinama, dočekuje opterećeno najavom izrazito niskih otkupnih cijena što bi moglo dodatno učiniti proizvodnju jabuka nekonkurentnom.
Proizvođači diljem Europske unije, započinju berbu jabuka, nakon još jedne vrlo teške proizvodne godine, koja je obilježena vrlo nepovoljnim klimatskim i tržišnim uvjetima. Vremenske prilike su bile izuzetno loše i zahtjevne, a za postizanje prosječnih prinosa bilo je, kako tvrde, potrebno provoditi vrlo opsežne i skupe agrotehničke mjere, pri čemu su cijene svih ulaznih troškova proizvodnje značajno narasle.
Slaba proizvodnja i nikada veće cijene u trgovinama
Zato nas i ove godine očekuje lošija proizvodnja, ali vjerojatno i nikada veće cijene u trgovinama. Samo pogled na ponudu jabuka u trgovačkim centrima u Hrvatskoj koje nam se nude ovih dana pokazuje da se hrvatskim potrošačima nude sitne jabuke, većinom prošlogodišnjeg roda, a takve jabuke teško bi se mogle naći na policama u trgovina razvijenih europskih država jer spadaju vjerojatno u kategoriju industrijske, a ne jabuke prve ili druge klase.
No, dok osiromašeni potrošači kupuju takvu jabuku, za trgovce koji ubiru ogromne marže na lošoj kvaliteti i visokim cijenama nema brige.
Proizvodnja voća u Hrvatskoj godinama u padu
Branimir Markota, predsjednik Hrvatske voćarske zajednice, ovih je dana preko medija uputu apel vezan za niske otkupne cijene koje su im počeli nuditi otkupljivači i trgovci. Kako je rekao, ukupna hrvatska voćarska proizvodnja godinama je u padu, a ona je od 2018. do 2022. godine pala sa 180.000 na 120.000 tona.
Naročito je prisutan pad u proizvodnji jabuka gdje smo u najboljim proizvodnim godinama proizvodili i preko 100.000 tona (uglavnom oko 90.000 tona) da bi zadnjih godina proizvodnja pala ispod 50.000 tona. Tako da nam je samodostatnost u proizvodnji jabuka za konzumnu potrošnju pala na razini od 70 posto i po svemu sudeći će nastaviti padati.
Nesklad između priča i stanja na terenu
Iako se država i Vlada trude da nas uvjere kako se u poljoprivredu ulaže i kako se osjete pozitivni pomaci koje mi ne želimo vidjeti, očito u realnom životu to nije tako, jer jabuka smo nekada imali viška, bili smo izvoznik, a nekada smo imali i svjetski poznatu plantažu Borinci koja je sa preko 200 hektara u nekim boljim vremenima bila jedna od najvećih plantaža u Europi.
Malo pomalo i ova proizvodnja gubi utrku sa stranom konkurencijom i očitom nedostatkom znanja i primjene novih tehnologija koje su u svijetu postale normalne, ali kod nas se ne uvode, zbog čega imamo nisku produktivnosti, a onda i konkurentnost. Jesu li za to krivi država ili sami proizvođači nije na nama da sudimo, ali nam je kao potrošačima sve jasnije da ćemo i to jedno od rijetkog voća koje smo imali u budućnosti morati sve više kupovati i uvoziti iz drugih država.
Apeli i kuknjave proizvođača
Nažalost, ono što nam trgovci nude često se ne bi moglo nazvati niti industrijskom jabukom, onom koja je primjerice u Njemačkoj namijenjena za preradu. Inspekcije na to ne reagiraju jer se uglavnom bave zdravstveno ispravnošću, ali ne i kvalitetom jabuka koje nam se prodaju.
Ovih dana možemo očekivati i apel ili kuknjavu naših proizvođača kako ih država treba i mora zaštiti. Jer, svake godine unatrag 20-tak godina, kad krene berba, uglavnom slušamo kako veliki proizvođači, poput Poljske ili Austrije, prazne svoja skladišta te nama u Hrvatsku šalju jabuke iz lanjske berbe, lošije kvalitete, dok domaće na može do police i propada.
U Hrvatskoj prevladavaju mali voćnjaci
Prema prognozi Hrvatske voćarske zajednice, ove se godine očekuje nešto iznad 60.000 tona uroda jabuka, od čega oko 30 posto može zadovoljiti uvjete kvalitete za preradu, a samo oko 45.000 tona za konzumnu potrošnju. To je količina koja se pojavljuje na tržištu unazad nekoliko godina i njome ne zadovoljavamo potrebe potrošnje u Hrvatskoj.
Ono što nas kao društvo i državu posebno treba zabrinuti je to što nam iz godine u godinu padaju i površine pod nasadima tog voća. Prije ulaska u EU imali smo preko 6000 hektara nasada jabuka, a sada smo na oko 3500 hektara, dok u intenzivnoj proizvodnji - dakle, onoj koja ima navodnjavanje i zaštitu od tuče - imamo svega oko 2000 hektara. U strukturi površina prevladavaju vrlo mali voćnjaci, pa je gotovo trećina njih manja od jednog hektara.
Proizvodnja voća sve zahtjevnija
Markota je ovih dana hrvatskim medijima objasnio kako zadnjih godina dolazi do primjetnog odustajanja proizvođača jabuka od proizvodnje te kreću u krčenje nasada. Kako kaže, posao proizvodnje voća, naročito jabuka, postaje sve zahtjevniji, rizici - naročito klimatski uvjeti - ubrzano se mijenjaju, a i uvjeti na tržištu nisu nimalo jednostavni.
Sve to pokazuje da stanje u domaćoj proizvodnji jabuka nije dobro. Pa zato nije čudo da proizvođači sada očekuju s nervozom kako će se formirati cijene od strane njihovih kupaca, a tu će ključnu ulogu odigrati najveći trgovački lanci i najveći otkupljivači.
Pritisak otkupljivača da otkupna cijena bude što niža prisutan je i ove godine, a tržišna snaga proizvođača jabuka je takva da su najčešće prisiljeni prodati svoj urod po cijeni ispod cijene troška proizvodnje, u slučaju da je nemaju gdje uskladištiti. S evidentnim porastom troškova proizvodnje, proizvođači više neće moći opstati ukoliko cijena neće biti na razini da im osigura bar pokriće troškova proizvodnje ili zaradu da im se isplati ostati u proizvodnji, izjavio je ovih dana Markota.
Skladišta nikad praznija
Voćare koji su udruženi u Hrvatsku voćarsku zajednicu zabrinjava što već na početku berbe otkupljivači nude neprimjereno niske otkupne cijene kako bi trgovci nudili potrošačima jabuku po akcijskim cijenama. Voćari smatraju kako bi za proizvođače to bila katastrofalna odluka, a s tržišnog aspekta uopće ne vide njezin smisao. Ulazak u ovogodišnju berbu, što se tiče zaliha, bit će jako dobar, jer skladišta su nikad praznija, a i pritisak uvoza iz južne hemisfere je oslabio, tako da tržište jedva čeka prvu domaću jabuku i spremno ju je platiti, rekao je Markota u razgovoru za Poslovni dnevnik.
Europski analitičari, koji se bave analizama proizvodnje jabuka, zaključili su da je cijena proizvodnje jednog kilograma tog voća prešla 0,60 eura i da bi ta cijena trebala biti minimalna s kojom bi se pokrili troškovi proizvodnje za lanjsku proizvodnu godinu. Zato u Hrvatskoj voćarskoj zajednici smatraju da bi se otkupne cijene konzumne jabuka u ovoj sezoni trebale kretati između 0,60 i 0,70 eura po kilogramu, ovisno o sortimentu, i ta bi cijena donekle omogućila voćarima opstanak proizvodnje.
Kako kaže Markota zaključci s ovogodišnje konferencije europskih proizvođača WAPA ukazuju da neminovno dolazi vrijeme kada će se jabuku u trgovinama morati tretirati s više poštovanja što će se vidjeti u prvom redu na cijenama jer je prodajna cijena jabuka najmanje rasla u odnosu na cijene drugih voćnih vrsta.
Pod utjecajem rasta cijena svog voća potrošači su počeli sve manje konzumirati voće, a jasno je da će veću cijenu moći ostvariti samo proizvodi koji će imati dobru kvalitetu i cijenu jer je pad u potrošnji sve izraženiji.
Proizvođače voća prepoznala i Vlada
Euractiv je nedavno u jednoj od svojih analiza pisao o tome kako je Hrvatska prepoznala da voćarima nedostaju skladišni kapaciteti, pa smo tako u našoj analizi objasnili moguće scenarije s tim skladištima - jednim već otvorenim u Osijeku i drugim, koje gradi PZ Jabuka, najveća proizvođačka organizacija proizvođača jabuka.
Bit će zanimljivo ove jeseni vidjeti koliko će se napuniti skladište u Osijeku, no stručnjaci već sada tvrde da će vjerojatno biti prazno i pokazati kako se radi o još jednoj promašenoj državnoj investiciji. Naša je teza bila da ćemo graditi skladišta za strane trgovačke lance i uvoznike, a ova se teza već i prije nego voće i povrće krene stizati u ovo skladište pokazuje točnom, jer smo svi ovih dana ostali "iznenađeni" kada je tvrtka Rabo d.o.o. iz Kneževih Vinograda, najveći hrvatski proizvođač i izvoznik svježe jabuke, prodan mađarskoj Mészáros Grupaciji u vlasništvu Lőrinca Mészárosa.
Mészáros Grupa je, uz ostale djelatnosti, jedan od najznačajnijih europskih poljoprivrednih proizvođača u sektorima stočarstva, ratarstva, mljekarstva, peradarstva te vinarstva, s više od 50.000 hektara proizvodnih površina, pa možemo očekivati da će oni najviše i koristiti ovo skladište koje gradim državnim novcem.
Ipak u Hrvatskoj voćarskoj zajednici hvale što je probleme proizvođača voća, posebno jabuka, prepoznala i Vlada jer je, kako kažu, u okviru programa NPOO donijela odluku o gradnju logističko-distributivnih centara za voće kojim bi trebali gospodariti proizvođači. Ali, nažalost, dok na tržištu ne bude bilo razumijevanja i odgovornosti od onih koji kreiraju tržišne cijene u otkupu i prodaji, proizvođači voća će biti u nezavidnoj situaciji.
Nedostaje samokritika
U cijeloj priči oko proizvodnje jabuke ipak fali jedan dio, a to je koja je i kolika odgovornost samih proizvođača. Jesu li i oni barem djelomično krivi za bilo što ili su za sve krivi drugi - država, tržišne okolnosti, klima. Nigdje samokritike.
Naime, ne treba ići daleko, dovoljni je otići u zemlje naše regije, koje nemaju izdašne poticaje kao mi, a često tvrdimo kako kasne u razvoju za nama jer nisu dio EU, no njihovi podaci o proizvodnji voća posebice jabuka pokazuju rast i sve bolje rezultate te snažan rast izvoza u cijeli svijet.
Zašto drugi mogu, a mi ne možemo?
Bilo bi dobro vidjeti zašto drugima ide, a nama ne? Jesmo li samo mi specifični ili tu postoji i nešto drugo o čemu ne želimo govoriti i što je tabu tema. Koji su razlozi da nam jedna po jedna proizvodnja propada?
Kada se pomnije analiziraju podaci o domaćoj proizvodnji jabuka, vidljivo je da smo 2000. godine bili na nešto iznad 4000 hektara i tada smo imali proizvodnju od oko 64.000 tona jabuka. Operativni programi koji su se provodili tih godina pod patronatom Vlade i davanjem ogromnih novaca za podizanje nasada voća, utjecali su na rast površina, pa smo 2010. godine došli do rekordnih 6600 hektara. Od tada površine padaju i prošle su godine pale na 3645 hektara.
Nedostaje primjena novih tehnologija i znanja
Ovisno o klimatskoj godini proizvodnja stalno oscilira što isto tako govori o problemima, kako u primjeni tehnologija, tako i u primjeni novih znanja. Rekordna je bila 2013. godina kada smo imali proizvodnju od gotovo 122.000 tona jabuka. Ipak zabrinjava činjenica da je prosječan prinos vrlo diskutabilan i kretao se u tom razdoblju od 4,6 tone po hektaru (2001 godine) do 19,1 tona, koliko je iznosio 2018. godine.
Hrvatski voćari se ljute kada im se predoče podaci da europski proizvođači imaju prinos po hektaru sada već i do 40 ili 50 tona, što samo pokazuje koliko je njihova snaga i produktivnost u odnosu na našu proizvodnju te koliko su daleko odmakli od nas.
Gotovo nestala proizvodnja u kućnim vrtovima
Ono što je isto tako zabrinjavajuće jest i to što je gotovo u potpunosti nestala ekstenzivna proizvodnja odnosno proizvodnja u kućnim vrtovima ili je možda statistika više ne evidentira. Službeni podaci kažu da smo 2000. godine imali preko 17.000 tona u tom vidu proizvodnje, a to je prošle godine palo na zanemarivih nešto više od 1000 tona.
Hoćemo li ove godine jesti skupe jabuke ovisi prije svega o tome kakva će biti cijena kod naših konkurenata, uglavnom jabuka iz Poljske koja je najveći proizvođač. Sigurno je jedno: kvaliteta jabuka koja će nam se nuditi u trgovinama i dalje će biti loša. A to ćete vidjeti i samo na policama, kada budete sitne, male, jabuke plaćali daleko više nego što je to bilo prethodnih godina.
(Autor analize, Miroslav Kuskunović, poljoprivredni analitičar iz konzultantske kuće Kombinat 1969, vanjski je suradnik portala Euractiv.hr. Stavovi izneseni u komentarima i analizama vanjskih suradnika su osobni stavovi i nisu nužno stav redakcije.)