Iako Hrvatska ima prirodne preduvjete za kvalitetnu proizvodnju raznolikih voćnih kultura, proizvodnja kontinuirano pada količinski i vrijednosno, dok u Srbiji raste
Hrvatsko voćarstvo iz godine u godinu bilježi sve lošije rezultate koji pokazuju da su nam površine pod voćem sve manje, a proizvodnja pada ili stagnira. Tek kod pojedinih voćnih vrsta imamo blagi rast proizvodnje, ali je on uglavnom uvjetovan dobrom sezonom.
No, kada se pogledaju površine i proizvodnja odmah se uočava kako zapravo imamo sve manje zasađenih voćnjaka.
Drastičan rast cijena voća
Ovih dana potrošači u Hrvatskoj suočeni su s visokim cijenama prvog domaćeg voća - jagoda i trešanja. Cijene su drastično narasle, a uvjetovane su, osim malom proizvodnjom, i poremećajima na europskom tržištu jer je klimatološki sezona ponovo loša. Kiše, poplave, mraz, grad, suša - sve su to razlozi da cijene voća ove sezone budu daleko veće nego prošle godine u cijeloj Europskoj uniji, a u Hrvatskoj još više jer smo ovisni o uvozu.
Domaća proizvodnja voća iz godine u godinu ima sve lošije rezultate. I dok tehnološki proizvodnja voća u svijetu napreduje i sve se više uvode nove tehnologije, znanje, sorte, pa čak i različite moderne marketinške alate kako bi se plasiralo na tržište, Hrvatska i dalje raspravlja o tome zašto se voćari ne udružuju i zašto nam je uvoz voća iz godine u godinu sve veći.
Mnogi su u proizvodnju ulazili samo zbog poticaja
Hrvatska je ranije uvijek bila dobra u proizvodnji jabuka i mandarina i hvalili smo se dovoljnom razinom samodostatnosti. No, stručnjaci sad upozoravaju kako nam se površine pod jabukama sve više krče, poljoprivrednici odustaju od proizvodnje, a prošle smo godine imali urod manji od 50.000 tona, dok je to nekada išlo i preko 10.000 tona. Površine su pale ispod 4000 hektara, dok, primjerice, oraha i lješnjaka imamo na oko 8000 hektara, ali nemamo baš uspješnu proizvodnju, što samo dokazuje da mnogi tzv. proizvođači u proizvodnju ulazi isključivo zbog poticaja, ali ne i zbog stvarne proizvodnje i da im voćarstvo bude glavni biznis.
I nisu problem samo jabuke. U Hrvatskoj je drastično pala proizvodnja gotovo svog voća. Uz jabuke, koje su pale samo prošle godine za 46 posto, proizvodnja višanja i trešanja pala je za 35 posto, breskvi i nektarina za 73 posto te šljiva za 67,5 posto.
Jeftinije uvoziti nego proizvoditi
Branimir Markota, predsjednik Hrvatske voćarske zajednice, nedavno je izjavio kako je voćarstvo, kao vrlo intenzivna grana proizvodnje, sve manje zanimljivo ljudima što pokazuje činjenica da se voćnjaci, pogotovo ovi tradicionalnih sorta jabuka pa čak i mandarina, krče jer mladi se ljudi više ne odlučuju više baviti proizvodnjom. Stoga je jeftinije uvoziti.
Tako smo prošle godine uvezli voća za čak 240 milijuna eura, a izvezli za svega 69 milijuna. Ne znamo iskoristiti čak ni ono što nam je priroda dala, a iako ulažemo ogromne novce u poljoprivredu pomaka na žalost nema.
Euractiv je nedavno pisao i o novim projektima u ulaganje u skladišta i hladnjače za voće i povrće u Osijeku i u okolici Zagreba. No, kada se pogledaju stvarni rezultati proizvodnje logično se postavlja pitanje da li će te investicije stvarno potaknuti proizvođače da krenu sa sadnjom novih voćnjaka i povećavaju proizvodnju. Ili će ostati ono vječno pitanje što je prije kokoš ili jaje? Jesmo li prvo trebali podići proizvodnju, pa tek onda graditi skladišta i hladnjače ili smo opet krenuli obrnutim putem pa će i ove investicije kroz koju godinu ili propasti ili će skladišta izgrađena EU novcima koristiti uvoznici voća posebice veliki trgovački lanci?
Zato svaki put iznenadi činjenica i podaci, da Hrvatska kao država članica EU tone u poljoprivredi, dok naši susjedi u regiji, iako imaju iste probleme (tržište, klima i drugo), uz daleko manje ili gotovo nikakve poticaje povećavaju proizvodnju i sve više se na svjetskoj karti voćarstva brendiraju kao veliki izvoznici.
Proizvodnja voća u Srbiji raste
Tako je primjerice, proizvodnja voća u Srbiji u stalno porastu. U 2021. godini Srbija je imala oko 600.000 tona voća, a sada je to već došlo na razinu od 1,4 do 1,5 milijuna tona, kazao je prije nekoliko dana profesor na Poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu Zoran Keserović na stručnom skupu posvećenom voćarstvu na poljoprivrednom sajmu u Novom Sadu.
"Napredak u povećanoj proizvodnji za kratko vrijeme postignut je zahvaljujući znanju i uvođenjem novih tehnologija koje su prilagođene klimatskim promjenama. Srbija ima dosta voćnjaka, posebno u Vojvodini i središnjoj Srbiji, s postavljenom protugradnom zaštitom", kazao je Keserović i naveo kako savjetuje da se protugradna zaštita ne podiže samo na plantažama jabuka, krušaka i trešanja, već i u voćnjacima gdje su šljive i marelice.
"Među deset izvoznih poljoprivredno-prehrambenih proizvoda nalaze se čak tri voćne vrste: malina, jabuka i višnja, a od 2021. godine je tu i kupina. Očekujem ubrzo i da borovnica bude među deset izvoznih proizvoda jer se proizvodnja brzo širi. I nasadi višanja su u porastu jer se u cijelom svijetu traži zamrznuta, što potiče one koji planiraju da se bave voćarstvom da dižu plantaže višanja. Možda smo među prvima počeli kalemiti stolne sorte višanja za svježu upotrebu na podlogama i na rastojanju da se sa zemlje može uraditi i rezidba i berba", istakao je Keserović.
Budućnost u zelenoj agendi
Čini se da srpsko voćarstvo ide u dobrom pravcu, a njihovi stručnjaci ističu kako proizvođači samo moraju raditi na podizanju kvaliteti i sve više voditi računa o izboru sortimenta kod svake voćne vrste.
"Budućnost je u kvaliteti i u zelenoj agendi. Imali smo problema oko plasmana jabuka prije dvije godine, ali je bilo proizvođača koji su uspijevali prodati urod do Nove godine i to zato što su imali kvalitetnu jabuku. Kvalitetan urod je preduvjet za dobar marketing, a u posljednje vrijeme sve više potrošača traži voće koje se manje prska i ta zelena agenda korištenja sorti koje su otpornije na uzročnike bolesti i štetnike bit će sve više prisutnija”, istaknuo je spomenuti srpski stručnjak.
Srbija voće najviše izvozi u Njemačku i Rusiju
Srbija je tijekom 2022. uvezla voće iz 83 zemlje u vrijednosti od 295.660.000 eura, najviše iz Turske, Grčke, Kolumbije, Ekvadora i Poljske. Istodobno je izvozila u 72 zemlje i za 420.675 tona voća ostvarili prihod od 851.063.000 eura.
Najveći izvoz ostvaren je u Njemačku, potom u Rusku Federaciju, Francusku, Belgiju i SAD. U ovoj robnoj razmjeni ostvaren je suficit od preko 555,4 milijuna eura.
Kada je riječ o 2023. godini, Srbija je od siječnja do kraja travnja izvezla voća u vrijednosti od 227.021.000 eura, a količinski je to gotovo 100.000 tona (99.572 tone). Najviše su se izvozile maline, ukupno 22.650 tona malina u vrijednosti od 107.825.000 eura.
Istodobno, uvezeno je 108.004 tona voća u vrijednosti od 114.720.000 eura. Ovdje se može primijetiti da država ima veću količinu uvoza od izvoza zbog sezonskog karaktera domaćeg izvoza i uvoza (u prvom kvartalu se izvozi manje svježeg voća, a uvozi više južnog voća).
Ovi podaci govore sami za sebe i očito je kako uspjeh srpskog voćarstva nije samo u činjenici da nisu članica EU i na otvorenom zajedničkom tržištu, kako se često u Hrvatskoj opravdava ogroman uvoz.
Iako Hrvatska ima dobre potencijale, proizvodnja pada
Domaći stručnjaci godinama ističu da Hrvatska u proizvodnji voća ima ogromne potencijale s obzirom na nisku razinu samodostatnosti proizvodnje te očekivani rast potrošnje u idućim godinama, kako kroz povećanje turističke potrošnje tako i kroz rast potrošnje po glavi stanovnika. Ogromni su potencijali i za izvoz.
Ono što je važno je prepoznati su kako se voli reći uska grla u funkcioniranju tržišta odnosno cijelog opskrbnog lanca od proizvodnje, preko otkupa, do prodaje i izvoza.
Iako Hrvatska ima prirodne preduvjete za kvalitetnu proizvodnju raznolikih voćnih kultura, proizvodnja kontinuirano pada količinski i vrijednosno. Ovu proizvodnju odlikuju vrlo niski prinosi po hektaru i to gotovo kod svih voćarskih kultura u usporedbi s referentnim zemljama. Vrlo mala površina voćnjaka je pod navodnjavanjem, zaštitom protiv tuče i mraza, a Hrvatska je po potrošnji voća po stanovniku ispod europskog prosjeka.
Zbog svega navedenog, proizvodnja voća zadovoljava samo 50 posto domaćih potreba. Vijesti o uspjehu srpskog voćarstva česta su tema u hrvatskim medijima, posebice iz razloga što su hrvatski stručnjaci u nekadašnjoj državi bili nositelji razvoja voćarstva u cijeloj bivšoj državi. Što se dogodilo u razdoblju od samostalnosti do danas u hrvatskom voćarstvu, ostaje i dalje velika enigma i postavlja se pitanje gdje griješimo i kako to promijeniti.
(Autor analize, Miroslav Kuskunović, poljoprivredni analitičar iz konzultantske kuće Kombinat 1969, vanjski je suradnik portala Euractiv.hr. Stavovi izneseni u komentarima i analizama vanjskih suradnika su osobni stavovi i nisu nužno stav redakcije.)