Iza hrvatske poljoprivrede je još jedna teška i zahtjevna godina, a primjetno je i da se bliže izbori
Kada se podvuče crta, iza hrvatske poljoprivrede i tržišta hrane je još jedna zahtjevna i teška godina.
Nju je obilježilo divljanje cijena hrane, uslijed svih globalnih poremećaja, rast troškova proizvodnje i ogromne klimatske promjene koje su i ove godine utjecale na uništenje usjeva, pad proizvodnje, a uslijed suše ili velikih nevremena koja su bile kroz cijelu godinu, za posljedicu smo imali ogroman rast cijena, posebno kod voća i povrća.
Na rast cijena utjecalo i uvođenje eura
Na veliki rast cijena utjecala je inflacija i uvođenje eura, kao i ovisnost hrvatske o uvozu hrane.
Iako su se cijene, na kraju godine polako počele smirivati, one su samo još jednom pokazale kako sve dosadašnje poljoprivredne politike ne uspijevaju pokrenuti veću proizvodnju, što bi barem donekle moglo stabilizirati cijene na domaćem tržištu. Posebno kada se dogode ogromni poremećaju s cijenama hrane u svijetu kao što je to bilo u posljednje tri godine.
Afrička svinjska kuga 'ukinula' kolinje
Ono što je najsnažnije obilježilo poljoprivrednu godinu je pojava bolesti afričke svinjske kuge (ASK) koja je zahvatila istočnu Slavoniju te zaprijetila uništenju ionako lošeg stočnog fondu svinja. Još gore je što je ova bolest kod svinja dovela u pitanje slavonsku tradiciju kolinja ili svinjokolje.
ASK i zabrana klanja svinja izvela je po prvi put unatrag deset godina i poljoprivrednike na ceste, a većih prosvjeda poljoprivrednika nije bilo još od 2013 godine. Ali, ti su prosvjedi pokazali i svu konfuziju i neorganiziranost hrvatskog sela i proizvođača, jer su ih na prosvjedima predvodili ljudi koji se ne bave poljoprivredom.
Svoje je prste umiješala i politika u godini prije izbora, što je poprilično naljutilo Vladu. Naime, strah od gubitka glasova u Slavoniji natjerao je Vladu da donosi konfuzne mjere te da se, umjesto rješavanja problema, bavi pitanjem tko koga predstavlja.
ASK za sada nije bitno ugrozila stočni fond, odnosno eutanazirano je oko tri posto populacije svinja u Hrvatskoj. No, situacija s ASK je pokazala kako je država vrlo neozbiljno shvatila ovu bolest koja hara Europom i svijetom još od 2018. godine.
Naime, umjesto da se spremimo za ovu bolest, mi smo dozvolili da se na crno uzgaja i proizvodi preko 150.000 komada svinja bez bilo kakve biosigurnosne kontrole i evidencije, koje su tek sada ušle u neki od registara.
S druge strane, konfuzne mjere su potpuno izludjele proizvođače, kako one veće, tako još više male koje svinje uzgajaju za svoje potrebe - kako bi imali mesa tijekom zime ili pravili slavonske delicije.
Politika ponovno pokazala da za sve mjere mora dobiti zeleno svjetlo Bruxellesa
Politika je još jednom pokazala kako za sve mjere mora dobiti odobrenje i privolu Bruxellesa, jer smo dio EU tržišta i Zajedničke poljoprivredne politike. A teško je to objasniti ljudima kojima je nekoliko svinja cijeli jedan život i način da prežive i prehrane se.
Ipak, ako uzimamo ogromne novce od EU, onda moramo poštivati i EU pravila. U konačnici, pred sam kraj godine Vlada se pohvalila da je moguće imati kolinja, ali pod određenim uvjetima.
No, iako smo "krizu“ ugasili i seljake s cesta vratili u njihova dvorišta, pitanje je jesmo li se riješili problema svinjske kuge, a to ćemo tek vidjeti. Za sada je kriza zaustavljena, ali najveća je prijetnja da se virus svinjske kuge probije na velike farme. Ako bi do toga došlo, hrvatsko bi svinjogojstvo sigurno bilo na koljenima. A cijene svinjskog mesa otišle bi u nebesa.
Tko predvodi prosvjede i zašto?
Zbog ASK, konfuznih mjera i zabrane klanja svinja, farmeri su izašli na ceste - prvi put od velike mljekarske krize 2013. godine. Prosvjede su predvodili dominantno likovi koji se ne bave poljoprivredom, ali imaju onaj X faktor - zanimljivi su medijima i mogu izvući ljude na ulicu.
I ovi prosvjedi, koliko god bili opravdani ili ne, pokazali su nisku razinu obrazovanja dobrog dijela hrvatskih poljoprivrednika koji očito i nakon 10 godina ne razumiju kako funkcionira EU i kako se zajedničke mjere donose i provode. Poput modernih "Matija Gubeca" ili "Čaruga“, vođe prosvjeda prijetili su nekim iracionalnim potezima, pri čemu smo mogli vidjeti traktore koje se rijetko viđa - njihova cijena kreće se od 150.000 do nekoliko stotina tisuća eura. A kupljeni su novcima upravo iz EU fondova. Ali, kada se trebaju poštivati pravila i mjere EU, onda bi naši poljoprivrednici da se ponašamo kao neovisna država i radimo ono što mislimo da treba i da nam odgovara.
Hrvatsko selo ne prati svjetske trendove
Nažalost, prosvjednici se ni nakon 20 godina nisu odmaknuli od istih zahtjeva - uglavnom traže još više novca.
S druge strane prosvjednici u EU brinu se zbog klimatskih promjena, traže jasna pravila terminskog ugovaranja otkupnih cijena na burzama, da im Vlade daju sigurnost kako bi proizvodili hranu po povoljnim cijenama i dalje, a da se ruralni prostori ne isprazne.
U Njemačkoj su ovih dana farmeri blokirali Berlin i pokazali svoj snagu. U Hrvatskoj koja ima 160.000 OPG-ova na prosvjedima je bilo jedva nekoliko desetina traktora na pojedinim prosvjednim punktovima.
Sve to i dalje pokazuje neorganiziranost hrvatskog sela koje očito ne prati trendove u svijetu te i dalje želi proizvoditi i raditi kao prije 50 godina. Zato i jesmo sve lošiji u poljoprivredi, što potvrđuju svi parametri.
Pad cijena žitarica
Tijekom 2023. godine urušilo se i tržište žitarica, jer su na hrvatsko tržište stigle nepoznate i neutvrđene količine jeftine pšenice i drugih poljoprivrednih roba iz Ukrajine, što je, uz pad cijena na svjetskim burzama, dovelo do drastičnog pada cijena otkupa, a to je posljedično dovelo u pitanje čak i novu sjetvu.
Nezadovoljni seljaci koji se bave ratarstvom ponovno traže dodatne subvencije, a pad cijena pšenice potrošači nisu osjetili kroz niže cijene kruha i pekarskih proizvoda. Dvije godine ranije, za vrijeme Covid krize i krize na tržištu hrane, cijene žitarica su divljale i dvije su godine ratari zarađivali ogromne novce i profite. U nadi i vjeri da će isto biti i u 2023., prevarili su se.
Tržište žitarica se urušilo i cijene su se vratile u višegodišnje okvire, a kako je stigla i ukrajinska pšenica, opet su došli u stanje ugroženosti. Nažalost, u ovoj proizvodnji, jedinoj u kojoj smo dobri, pokazalo se kako poljoprivrednici moraju biti biznismeni koji trebaju planirati svoje poslovanje. Jer, u dvije godine kada su imali ogromne zarade trebali su dio novca sačuvati za godine koje će biti loše.
I jedan primjer. Veliki dio ratara je krajem prošle godine kupovao repromaterijal (gnojivo, sjeme i drugo) po izuzetno visokim cijenama. Napravili su to jer su imali višak prihoda, odnosno ogromnu dobit, pa su im njihovi knjigovođe predložili da kupe repromaterijal kako bi prikazali što manju dobit, na koju se plaća porez. Dakle, to je bila njihova poslovna odluka.
Prosječan potrošač, koji i dalje kupuje skupi kruh i pekarske proizvode, s pravom se pita - zašto bi sada država njima ponovno davala dodatne novce kad su itekako sami donosili poslovne odluke i vodili se logikom kako da plate što manji porez na dobit u godini u kojoj imaju odličnu zaradu.
Cijene hrane u Hrvatskoj već na razini EU, mnogi proizvodi i skuplji
Razina maloprodajnih cijena u Hrvatskoj je bila krajem godine za 28 posto manja od prosječnih cijena u Europskoj uniji, pokazalo su podaci Eurostata.
Hrvatska je po razini cijena u 2022. godini bila među jeftinijim zemljama u EU, a cijene su u Hrvatskoj, općenito gledano, lani bile na 72 posto prosjeka Unije.
Nižu razinu cijena od nas imale su samo Mađarska, u kojoj su cijene u 2022. godini bile na 67 posto prosjeka EU, zatim Poljska, s razinom cijena na 62 posto prosjeka Unije, te Bugarska, u kojoj je razina cijena iznosila 59 posto prosjeka, kao i Rumunjska, s razinom cijena na malo od samo 58 posto prosjeka EU. U ostalim novim članicama EU, te u svim starim članicama, maloprodajne cijene osjetno su više nego u Hrvatskoj.
Ono što je ljudima najpotrebnije - hrana, u Hrvatskoj je, potvrđuju podaci Eurostata, već dostiglo prosječnu razinu u EU, a u nekim je proizvodima i nadmašilo. Tako su cijene hrane u Hrvatskoj lani iznosile 98 posto prosječnih cijena prehrambenih proizvoda u Uniji, što znači da su praktično bile izjednačene s europskim prosjekom.
Međutim, cijene kruha u Hrvatskoj za gotovo 11 posto nadmašuju prosječne cijene istog proizvoda u EU. Cijene mlijeka, sira i jaja za šest su posto veće od prosječnih u EU, dok su cijene bezalkoholnih pića u nas čak 28 posto veće od prosječnih u Uniji. I cijene ribe u Hrvatskoj vrlo su blizu prosječnih cijena u EU, odnosno samo su četiri posto niže od EU prosjeka.
Među vodećim prehrambenih proizvodima, nešto manje cijene od prosjeka EU u Hrvatskoj ima samo meso. Cijene mesa u Hrvatskoj lani su za oko 16 posto zaostajale za prosjekom Unije. S takvom razinom cijena prehrambenih proizvoda i plaćama koje su znatno manje od onih na zapadu, ne treba se čuditi da prosječno hrvatsko kućanstvo velik dio dohotka troši upravo na hranu.
Hrvati jedu skupu hranu, ali i dalje se ne bune
Iako građani na svom budžetu itekako osjete da je hrana skupa, nekoliko pokušaja Vlade da obuzda cijene svojim mjerama nisu donijeli bog zna kakve rezultate. Posljednje tri godine svi prebacuju krivicu jedni na druge - trgovci na proizvodnju, oni na seljake, a seljaci na sve druge.
Uglavnom, u cijelom lancu najviše su nastradali potrošači, koji kukaju, ali i dalje kupuju. Još nije napravljeno istraživanje koliko je pala prodaja i potrošnja osnovnih kategorija hrane, ali čini se da jedemo sve manje mesa, voća i povrća, a sve više jedemo uvoznu hranu sumnjive i loše kvalitete.
Zakon o poljoprivrednom zemljištu opet na početku
Iako je od neovisnosti do danas usvojeno, donijeto i srušeno već oko 18 Zakona o poljoprivrednom zemljištu, kraj 2023. godine hrvatska poljoprivreda dočekala je s novim zahtjevom da se sadašnji zakon mijenja. Jer, na terenu provedba ne ide, postoje sumnje da će zemlju dobiti politički podobni i oni koji se ne bave poljoprivredom (a htjeli bi poticaje), a da bi zemlju mogli izgubiti poljoprivrednici koji je sad obrađuju i uložili su ogromne novce u proizvodnju.
Dakle, ovaj zakon samo dokazuje da je državnu zemlju trebalo prodati, dati ili pokloniti poljoprivrednicima još prije 30 godina. Hrvatska danas ima usitnjena mala gospodarstva, ogromni poticaj se razbacuju na veliki broj ljudi i proizvodnji, a proizvodnje su nam sve manje. I sve više uvozimo.
Sve je više onih koji tvrde da se poljoprivredom ozbiljno bavi oko 30.000 do 40.000 OPG-ova, a svi ostali su ili amaterski proizvođači ili lovci na poticaje. Kako riješiti ovo pitanje teško je reći.
Strah od prodaje poljoprivrednog zemljišta Fortenove
Od 2023. godine zemlju mogu kupovati i stranci, a iako do sada nije bilo neke navale, možda ćemo u budućnosti u poljoprivredi imati sve više stranih poljoprivrednika. Ili po onoj narodnoj „Selo gori, a baba se češlja“ - Hrvatska ne donosi dugoročne odluke, nego stihijski poljoprivredu prepušta slučaju. Zato i jesu sela sve praznija.
Ono što farmere posebno plaši je prodaja poljoprivrede Fortenove grupe koja raspolaže ogromnim površinama u Slavoniji. Smatraju kako tu zemlju treba podijeliti malim proizvođačima. I to će biti top tema kada se državno poljoprivredno zemljište bude počelo rješavati.
(Autor analize, Miroslav Kuskunović, poljoprivredni analitičar iz konzultantske kuće Kombinat 1969, vanjski je suradnik portala Euractiv.hr. Stavovi izneseni u komentarima i analizama vanjskih suradnika su osobni stavovi i nisu nužno stav redakcije.)