Svaki mali poremećaj na tržištu ili vremenske nepogode negativno utječu na ratarsku proizvodnju, a osim vremenskih neprilika, tu su i problemi s ukrajinskim žitom i zelene politike EU

Uslijed ekstremnih vremenskih uvjeta koji su obilježili proljeće 2023. godine, pri čemu se posebno ističu poplavljena područja zbog prekomjernih oborina i pritiska štetnih tvari u tlima, prve procjene govore o smanjenju proizvodnje pšenice za čak 13 posto.

U Ministarstvu poljoprivrede kažu da je pad proizvodnje pšenice ipak manji 

Iz Ministarstva poljoprivrede nas pokušavaju utješiti pa kažu kako prve službene procjene ipak potvrđuju manji pad proizvodnje pšenice nego što se najavljivalo tijekom proljeća i ranog ljeta, a mogući razlozi su oporavak na pojedinim dijelovima i gotovo 10 posto više zasijanih hektara.

Slična je situacija i s ječmom kojeg je, također, zasijano više, no zbog značajno manjih prinosa, prve procjene Državnog zavoda za statistiku (DZS) govore o mogućih više od 20 posto pada.

U slučaju uljane repice, situacija je drukčija. Naime, površine pod uljanom repicom su se smanjile zbog prelaska na neke druge kulture, a prinos je povećan.

Ekstremne vremenske prilike

Hrvatska i mnoge druge zemlje već se drugu godinu zaredom suočavaju s ekstremnim vremenskim uvjetima koji su se prošle godine odrazili na proizvodnju kukuruza, najznačajnije jare kulture, uslijed ljetnih suša dok su se ove godine, zasad, prekomjerne oborine odrazile na ozime kulture. Otkupne cijene žitarica (pšenice, ječma i kukuruza) su ove godine niže od rekordno visokih koje su bile zabilježene prošle godine. Pad cijena žitarica bio je izraženiji ranije ove godine te su se stabilizirale krajem lipnja.

Za sada u državnim institucijama očekuju da opskrba domaćeg tržišta bude neometana i da će se nastaviti izvoz.

Strah od ukrajinske pšenice

Sumnjičavi hrvatski ratari ipak u to ne vjeruju jer je ovih dana krenuo izvoz ukrajinske pšenice preko hrvatskih luka, pa strahuju da bi dio te pšenice mogao završiti i na domaćem tržištu i napraviti dodatni poremećaj, dodatno srušiti cijenu za domaću pšenicu koja je slabo urodila, te napraviti potpuni kaos u ovoj, jedinoj proizvodnji u kojoj smo dobri i imamo kakve takve rezultate.

Naime, tijekom proljeća cijena pšenice je, zbog ogromnih količina koje su se pojavile na tržištu Europske unije, drastično pala, pšenicu nije bilo moguće prodati, a ratari su od države zatražili da im se da dodatnih 300 eura po hektaru kako bi kompenzirali svoje gubitke. Hrvatski ratari strahuju da bi izvoz ukrajinske pšenice preko talijanskih luka, što je također najavljeno, dodatno moglo utjecati na pad našeg izvoza, na to tržište na koje tradicionalno odlazi najveći dio hrvatskih viškova pšenice.

Hoće li hrvatski poljoprivrednici odustati od sadnje pšenice?   

Kao konačan rezultat, moglo bi dogoditi da ove jeseni poljoprivrednici masovno krenu odustajati od sadnje pšenice, a to bi posljedično moglo dovesti do još većeg pada proizvodnje jedne od rijetkih kultura u poljoprivredi koju proizvodimo više nego što nam je potrebno.

Naime, hrvatske su potrebe oko 450.000 tona, a domaće proizvodnja ide od 800.000 pa u nekim godinama i do milijun tona.

Iako se hrvatski i europski političari strašno trude da smire strahove poljoprivrednika i uvjere ih kako će te staze solidarnosti kojim će ići robe iz Ukrajine biti u funkciji izvoza na svjetsko tržište, a ne da bi došlo do poremećaja na tržištu EU, to u stvarnosti ipak nije tako.

Strah njemačkih ratara

Da situacija u cijeloj EU nije dobra i da nisu samo hrvatski ratari u strahu od viškova koje iz Ukrajine putuju prema svijetu, pa na tom putu razni trgovci, preprodavači i špekulanti dio pšenice ostave na EU tržištu s ciljem zarade i rušenja cijene, pokazuje i strah njemačkih ratara.

Naime, u Njemačkoj kruže glasine da se u Ukrajini pšenica prodaje za 70 eura po toni i da bi ona po toj cijeni mogla doći i na njemačko tržište. Da je to stvarno istina, bila bi to loša vijest za njemačke proizvođače žitarica. Jer tu je cijena na burzi trenutno oko 235 eura po toni krušnog žita. Uvezena jeftina pšenica mogla bi uništiti tržište, a time i farme u ovoj zemlji. Prema pisanju portala DW to je teorija, ali što je stvarnost?

Činjenica je da su mnogi njemački poljoprivrednici zabrinuti, ali kada ih se konkretno pita, sve ostaje nejasno. Mnogi su čuli da netko zna nekoga tko je rekao da je jeftino žito iz Ukrajine već mjesecima na njemačkom tržištu. Bojazan je da će trgovci i mlinovi kupovati jeftinu robu - bez obzira kakve kvalitete bila - i njemački bi farmer ostao sa svojom neprodanom kvalitetnom pšenicom.

Nije poznato koliko je ukrajinske pšenice stvarno stiglo u Njemačku

Nije poznato koliko je žitarica uistinu stiglo iz Ukrajine u Njemačku posljednjih godina i koliko trenutno dolazi. Glasnogovornica njemačkog ministarstva poljoprivrede za DW je izjavila kako ne znaju, jer nemaju točne brojke. Iz Ukrajine u Njemačku stiže žito, ali ne znamo koliko, ne vodimo statistiku, izjavila je. Kada žitarice iz Ukrajine stignu u Poljsku, one su unutar zajedničkog europskog tržišta, a tu se dalje ne bilježi kamo ta roba ide i kojim putovima.

Dakle, ako su u strahu njemački ratari, koji posluju i rade na uređenom i stabilnom tržištu, da bi im ukrajinska pšenica, ali i kukuruz, soja, ulje, šećer i druge prehrambene robe mogle ugroziti poziciju i stanje na tržištu, možemo samo zamisliti što bi se sve moglo događati u neuređenoj državi kakva je Hrvatska.

Vjerojatno ćemo ove jeseni, kad izvoz preko naših luka krene, vidjeti što je stvarnost, a što teorije urote, no činjenica je da ukrajinske robe ima na sve strane iako je ne bi smjelo biti. Jedan primjer su pojedini proizvođači kolača i konditorskih proizvoda koji su ovog proljeća nabavili ogromne količine jeftinog ukrajinskog šećera, koji je nekim putem došao do tvornica i tako ugrozio domaću proizvodnju. Naravno, naše inspekcije to rijetko provjeravaju ili nas samo loše informiraju o tome.

Pad kod većine uljarica

Kao što sam na početku rekao, DZS je objavio ovih dana podatke o ranim procjenama proizvodnje za najvažnije usjeve u 2023. godini.

Procijenjeno je da se proizvodnja uljane repice u ovoj godini smanjila za 24,1 posto u odnosu na prošlogodišnju. Prema ranoj procjeni, proizvodnja ječma smanjila se za 20,8, pšenice za 13,5 i zobi za 2,1 posto u istom tom razdoblju. Pšenica je bila zasijana na 164.000 hektara, očekivani prinosi su pet tona po hektaru, a proizvodnja od 820.000 tona.

Jari i ozimi ječam je posijan na 63.000 hektara, prosječni prinosi su četiri tone po hektaru, a iz DZS-a očekuju proizvodnju 252.000 tona.

Zob je zasijana na 15.000 hektara, prinos je 3,1 tonu po hektaru, a očekivanja u količinama su 47.000 tona.

Što se tiče uljane repice, ona je također zasijana na 15.000 hektara, prinos je 2,9 tona po hektaru, a očekivano je da će ratari proizvesti 44.000 tona.

Vremenske nepogode 'biblijskih razmjera'

S obzirom na vremenske nepogode "biblijskih razmjera" koje smo imali tijekom ljeta, upitno je kakve ćemo imati rezultate u proizvodnji kukuruza i svih drugih uljarica čija žetva uskoro kreće.

Za sada nema procjena, ali sudeći po ovim prvim procjenama za rane usjeve ovo bi mogla biti jedna izuzetno loša godina za hrvatsku poljoprivredu. Uz pad svih drugih proizvodnji, u voćarstvu, povrtlarstvu, pa stočarstvu, odnosno svinjogojstvu zbog pojave afričke svinjske kuge i tko zna kojih još poremećaja kod drugih proizvodnji, konačni rezultat hrvatskog agrara ove bi godine mogao biti tragičan.

Taman što smo se prošle godine pohvalili značajnim rastom vrijednosti domaće poljoprivrede (pri čemu nismo rekli je li to rezultat realnog rasta proizvodnje ili utjecaj inflacije i ogromnih cijena), ove bismo godine mogli ostvariti novi pad. A to opet otvara pitanje zašto smo loši i zašto nam jedna po jedna proizvodnja pada, stagnira, pomalo nestaje. I kako tome stati na kraj?

Ratarstvo - zlatna koka srebrnog sjaja

Posljednjih godina poljoprivredni stručnjaci često su isticali kako je ratarstvo jedina grana poljoprivredne proizvodnje u kojoj smo samodostatni. Čak štoviše, ratarska proizvodnja davala je jedan od vodećih izvoznih proizvoda Hrvatske, a to su žitarice i soja. Brojke o izvozu potvrđuju da je Hrvatska u proizvodnji pšenice, kukuruza, ječma, soje, suncokreta, pa i uljane repice konkurentna, što znači da su poljoprivredni proizvođači u stanju proizvesti kvalitetan proizvod po konkurentnim cijenama i ravnopravno se takmičiti na globalnom tržištu commodity roba.

No, kakva je zapravo situacija u ovoj proizvodnji? Ima li prostora za napredak? Odgovor je uvijek bio - da. Jer rezultati najboljih, onih koji već odavno proizvode uz primjenu vrhunskih tehnologija i znanja itekako potvrđuju činjenicu da i u ovoj proizvodnji postoje veliki neiskorišteni potencijali i prostor za povećanje proizvodnosti i konkurentnosti. A kada bismo još, kroz korištenje tako proizvedene sirovine (bilo uljarica, bilo žitarica) uspjeli u vertikalnom lancu vrijednosti (primarno kroz stočarstvo) povećati ukupno proizvedenu vrijednost, vrijednost ukupne hrvatske poljoprivrede vrlo brzo bi se multiplicirala. Posebno kada ne bismo izvozili sirovinu, nego gotove proizvode.

Kakvu ćemo poljoprivredu graditi u budućnosti? 

Ipak, ovakve godine, kao što je ova, pokazuju da i u ratarstvu dosta toga ne štima, a svaki mali poremećaj na tržištu ili vremenske nepogode negativno utječu na ovu proizvodnju, što je samo dokaz da se ozbiljno moramo zapitati kakvu ćemo poljoprivredu graditi u budućnosti. Posebice što nove politike EU, usmjerene na zelene agende, sve negativnije utječu upravo na ratarstvo u kojem smo mi u Hrvatskoj jedino dobri. Za sada.

Najbolji primjer je uljana repica koja je godinama bila top proizvod na kojem se super zarađivalo i izvozilo. Svi su sijali ovu kulturu traženu na svjetskom tržištu, cijena je bila odlična, ali su se stvari okrenule u par godina.

Tako je Hrvatska imala proizvodnju uljane repice, primjerice 2015. godine, na preko 21.000 hektara, pa je to drastično uvećano na gotovo 60.000 hektara u 2017. godini. Potom je krenuo pad i sad smo pali na lanjskih nešto manje od 23.000 hektara. Razlog su zelene politike koje su zabranile brojna zaštitna sredstva koja su pomagala poljoprivrednicima u suzbijanju bolesti i štetnika, a najava da će se zabrane još više pojačavati kao i politike smanjivanja korištenja umjetnih gnojiva nešto su što utječu na odustajanje od proizvodnje.

Kao što je objavila statistika, pad proizvodnje uljane repice ove je godine u odnosu na prošlu bio gotovo 25 posto, pa se postavlja pitanje kako ćemo ga zaustaviti u godinama pred nama i hoćemo li, nakon što smo uništili voćarstvo, stočarstvo i proizvodnju povrća, sada u novom ZPP uništiti i ono najbolje što imamo - hrvatsko ratarstvo.

(Autor analize, Miroslav Kuskunović, poljoprivredni analitičar iz konzultantske kuće Kombinat 1969, vanjski je suradnik portala Euractiv.hr. Stavovi izneseni u komentarima i analizama vanjskih suradnika su osobni stavovi i nisu nužno stav redakcije.)