KOMENTAR: Retrospektiva 2023., godine eura, Schengena i geopolitike

Godina je počela pompozno, kako i dolikuje novogodišnjoj noći. Točno u ponoć, s 31. prosinca 2022. na 1. siječnja 2023. godine, pale su granične kontrole na hrvatsko-slovenskoj i hrvatsko-mađarskoj granici.

Umjesto dotad uobičajenog zaustavljanja, vozila su se u novogodišnjoj noći počela kretati slobodno preko Bregane, Goričana i drugih bivših graničnih prijelaza sa Slovenijom i Mađarskom. Hrvatska je, naime, točno u ponoć 1. siječnja ušla u Schengen, postavši njegova 27. članica.

Kuna otišla u povijest

Ista nam je novogodišnja noć donijela još jednu veliku promjenu - uvođenje eura. Nakon višegodišnjih priprema, koje su se osobito intenzivirale u 2022. godini, Hrvatska je 1. siječnja ove godine postala 20. članica eurozone.

Euro je u ponoć, na vrhuncu novogodišnjeg slavlja, postao službena valuta, a kuna je, nakon 28 godina, otišla u povijest. Kunama smo, uz euro, mogli plaćati još tijekom prva dva tjedna 2023. godine, a od 15. siječnja koristimo samo euro.

Hrvatska u 2023. dovršila integraciju u EU, postala dio 'jezgre'

Malo je tko u novogodišnjoj noći, dok su se otvarale boce pjenušca, bio svjestan značenja ta dva događaja. Mnogima je vjerojatno tek u maglovitom sjećanju ostao dolazak predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen u Zagreb, koju je premijer Andrej Plenković 1. siječnja ujutro počastio kavom na središnjem trgu u metropoli, a koju su, naravno, platili u eurima. Ipak, oba su događaja za Hrvatsku bitna iz nekoliko razloga.

Prvi je simbolički. Hrvatska je u desetoj godini članstva u Uniji konačno završila svoju punu integraciju u nju.

Europska unija u svojoj novijoj povijesti nije bila, a nije ni danas, samo jedinstveno tržište, već puno više od toga. Među ostalim, bila je i ostala i zona jedinstvene europske valute - naravno, za one članice koje to žele i koje ispunjavaju kriterije. Također, bila je i ostala i zona slobode kretanja ne samo roba, usluga i kapitala, nego i ljudi. Opet, naravno, za one članice koje to žele i koje su ispunile tražene uvjete, kao i za članice "bratske“ EFTA-e.

Ulaskom u eurozonu i Schengen Hrvatska je zapravo pristupila samoj "jezgri“ EU, krugu zemalja koje su ekonomski, ali i politički, čvrsto povezane i među kojima nema barijera. Barem ne onih čvrstih, koje bi priječile razvitak dubokih međusobnih odnosa i suradnje.

Veća otpornost na krize i šokove

Druga posljedica članstva u eurozoni i Schengenu je puno opipljivija od one prve, simboličke. Eurozona je jedno od najvećih monetarnih područja u svijetu, zajednica 20 država koje dijele istu nacionalnu valutu, euro. Osim u njima, euro je službena valuta i u šest drugih europskih država - Andori, Monaku, San Marinu i Vatikanu, koje su ranije monetarne unije s okolnim velikim državama zamijenile istim takvim sporazumom s EU, kao i Crne Gore i Kosova, koje su jednostrano uvele euro.

Sudjelovanje u tako velikoj monetarnoj uniji nosi brojne prednosti. Prije svega, omogućuje plaćanje istim novcem od krajnjeg sjevera do krajnjeg juga Staroga kontinenta, čime se eliminiraju raniji troškovi konverzije valute prilikom dolaska u Hrvatsku. Rezultat toga je i dodatni poticaj turizmu, najvažnijoj grani hrvatskoga gospodarstva, ali i industriji, posebno onoj koja je izvozno orijentirana. Dijelom i zbog uvođenja eura, porasla je i potražnja za nekretninama u Hrvatskoj, rezultat čega je i dodatni rast njihovih cijena.

S makroekonomske točke gledišta, pristupanje Hrvatske europskoj Ekonomskoj i monetarnoj uniji (EMU) značilo je i svrstavanje pod veliki zaštitni kišobran Frankfurta i tamošnje Europske središnje banke (ECB). Članstvo u eurozoni, naime, znači i veću otpornost na krize i ostale vanjske šokove, kao i postojanje utočišta u slučaju potrebe zaštite od tih istih šokova.

Koliki je bio značaj pristupanja eurozoni možda najbolje govore reakcije rejting agencija, koje su uvođenje eura nagradile povećanjem hrvatskog kreditnog rejtinga.

Inflacija stanjila novčanike

Priča o euru, naravno, ima i svoje naličje. Ni Hrvatska, kao ni ostale zemlje koje su uvodile jedinstvenu europsku valutu, nije bila imuna na zaokruživanje cijena, odnosno lavinu poskupljenja.

U hrvatskom je slučaju taj problem bio još i veći jer je euro uvela u uvjetima visoke inflacije pa je vrlo teško razlučiti koje je poskupljenje posljedica zaokruživanja cijena zbog uvođenja eura, a koliki udio u tome ima rast cijena inputa, odnosno "prava“ inflacija.

U svakom slučaju, prosječnom je građaninu jasno da mu je život ulaskom u 2023. godinu postao skuplji i teži. Dio toga kompenzirao je kroz rast plaća, koji je u ovoj godini bio izražen, ali koji nije posljedica rasta produktivnosti, već nedostatka radnika. U takvim, inflatornim uvjetima, ne treba se čuditi žalopojkama da ljudi jedva krpaju kraj s krajem i da im jako malo ostaje za štednju, a mnogima ne ostaje ništa. To su jednostavno činjenice koje svaki hrvatski građanin osjeća na vlastitom džepu.

Gužve na granicama prema istoku, kolone na naplatnim kućicama u Hrvatskoj 

Slično je i sa Schengenom, mada je idila kod ulaska u najveće međudržavno područje u svijetu bez graničnih kontrola trajala nešto duže od one prilikom uvođenja eura.

Pad (i dotad mekih) granica na sjeveru i zapadu kompenziran je jačanjem graničnih kontrola na istoku i jugu - prema Srbiji, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori, budući da Hrvatska od 1. siječnja ove godine vrši i granični nadzor prema europskom jugoistoku za cijelo šengensko područje. Posljedice toga osjetili su brojni gastarbajteri iz tih zemalja koji su se nakon božićno-novogodišnjih blagdana koje su proveli u matičnim državama počeli vraćati u mjesta na zapadu Europe u kojima žive i rade. Njima je i osmosatno čekanje na Bajakovu, Staroj Gradiški ili nekom drugom graničnom prijelazu postalo nešto na što će ubuduće morati računati.

S gužvama i kolonama suočila se i sama Hrvatska, i to u ljetnoj sezoni. Naime, ukidanjem graničnih kontrola iz Slovenije i Mađarske nestale su i kolone koje su se ranije stvarale na graničnim prijelazima s tim zemljama, ali ne i kolone na naplatnim kućicama na autocestama. Za to nam, doduše, nije kriv Schengen, nego, kako su ocijenili prometni stručnjaci, nevoljkost Hrvatske da uvede vinjete, kakve imaju druge članice Schengena, pa tako i Slovenija i Mađarska. Kako god, činjenica je da su kolone kakve su ranije postojale na granicama sada zamijenile kolone na ulazima na autoceste.

Schengenu 'presudili' migrantska kriza i strah od terorizma

Schengenu je na kraju "presudila“ migrantska kriza i strah od terorizma. Zbog povećanog broja migranata, Slovenija je na jesen ponovno uvela granične kontrole prema Hrvatskoj (i Mađarskoj).

Ipak, valja reći da te kontrole nisu onakve kakve su bile do našeg pristupanja Schengenu, već znatno labavije.

Priprema za superizbornu 2024.

Retrospektivu 2023. godine ne možemo zaključiti, a da ne podsjetimo i na neke od glavnih događaja u unutarnjoj politici. Kao i prijašnjih godina, ni ova godina nije bila izuzetak po lavini afera kojima je obilježen javni život.

Najznačajnija među njima, "plin za cent“, čak je izazvala i sazivanje izvanredne sjednice Sabora usred ljeta. Retorika i ponašanje vladajućih i oporbe jasno su pokazivali da Hrvatska ulazi u superizbornu 2024. godinu, u kojoj nas čekaju čak tri izborna ciklusa - za Europski parlament, za Sabor i za predsjednika.

Hrvatska u 2023. imala veći gospodarski rast od najvećeg broja drugih članica EU

Ipak, kada se podvuče crta, može se reći da je 2023. za Hrvatsku bila uspješna godina. Gospodarski je rast, doduše, usporio u odnosu na 2022. godinu, kada nam je, prema podacima Hrvatske narodne banke (HNB), bruto domaći proizvod (BDP) porastao za 6,2 posto. No, sa stopom rasta BDP-a od 2,6 posto u 2023., koliko očekuju u središnjoj banci, odnosno od 2,8 posto, koliko očekuju u Vladi, Hrvatska i dalje jako odskače od najvećeg broja članica EU i eurozone.

Nedavne prognoze Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) pokazuju da bi BDP i zone eura i EU u cjelini u 2023. godini trebao porasti samo za 0,7 posto. Valja podsjetiti i da su pojedine članice EU i eurozone ove godine plesale na samom rubu recesije, a neke su i potonule u nju, iako ona nije bila tako duboka kako je dio analitičara još početkom godine očekivao.

Inflacija u Hrvatskoj među najvišima u EU i eurozoni

No, osim po razmjerno visokoj stopi rasta, Hrvatska, nažalost, prednjači i po dinamici rasta cijena u ovoj godini. Procjene HNB-a pokazuju da bi prosječna stopa inflacije u ovoj godini trebala iznositi 8,4 posto. To je manje nego u 2022., kada su cijene na malo u Hrvatskoj rasle po prosječnoj stopi od 10,8 posto, ali je više nego što se krajem prošle i početkom ove godine očekivalo.

Osim toga, Hrvatska ima jednu od najvećih stopa inflacije u eurozoni (ispred nje je jedino Slovačka) i EU (iza Češke, Mađarske, Slovačke, Rumunjske i Poljske, prema podacima za studeni).

Usporedbe radi, u HNB-u očekuju da će prosječna stopa inflacije na razini eurozone u ovoj godini iznositi 5,4 posto. Podaci Eurostata pokazuju da je eurozona u studenom imala godišnju stopu inflacije od samo 2,4 posto, dok je u Hrvatskoj ona iznosila 5,5 posto.

Mala nezaposlenost

Iako je broj nezaposlenih u Hrvatskoj trenutno, prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ), oko 115.000, riječ je o za hrvatske prilike razmjerno niskoj nezaposlenosti.

U prilog tome govori i podatak Državnog zavoda za statistiku (DZS) prema kojem je stopa registrirane nezaposlenosti u studenom iznosila 6,4 posto, dok je stopa anketne nezaposlenosti u trećem ovogodišnjem tromjesečju bila još i manja te je iznosila, prema podacima Eurostata, 5,5 posto, što je manje od prosjeka na razini EU koji je iznosio 5,9 posto.

Razmjerno niska nezaposlenost posljedica je masovnog iseljavanja hrvatske radne snage u bogatije članice EU, ali i nastavka snažne gospodarske aktivnosti u Hrvatskoj. To je dovelo do nedostatka radnika u zemlji pa sada već masovno uvozimo radnike iz udaljenih krajeva svijeta, posebno iz Indije, Nepala i Filipina.

Unatoč tome, nezaposlenost ostaje jedan od većih hrvatskih problema. To se posebno odnosi na dugotrajno nezaposlene, mnogi od kojih se teško snalaze na novom tržištu rada.

Velik broj ovršenih

Problem ostaje i velik broj ljudi pod ovrhama, za koje nijedna dosadašnja vlada nije uspjela naći rješenje.

Podaci Fine pokazuju da je krajem studenoga u blokadi bilo oko 215.000 građana, a njihov neotplaćeni dug s kamatama dosezao je vrtoglavih 3,7 milijardi eura.

Pojačano povlačenje novca iz fondova EU

U hrvatske uspjehe u ovoj godini svakako bismo trebali uvrstiti i pojačano povlačenje novca iz fondova EU. Tako u Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova EU kažu da će Hrvatska u ovoj godini iz Operativnog programa Konkurentnost i kohezija ovjeriti milijardu eura.

Novac iz blagajne EU i inače je jedna od najvećih i prosječnom oku najvidljivijih prednosti članstva u Uniji. Tim je novcem, uostalom, sufinancirana i izgradnja Pelješkoga mosta, što je i najveći infrastrukturni projekt u Hrvatskoj otkako je pristupila EU, a koji povezuje krajnji jug Hrvatske s ostatkom zemlje i EU.

Zastarjeli ekonomski model

Ipak, stručnjaci već godinama postavljaju pitanje što je s pravom preobrazbom hrvatskoga gospodarstva u ekonomiju primjerenu zahtjevima 21. stoljeća.

Dok druge zemlje krupnim koracima grabe prema posvemašnjoj digitalizaciji i inovacijama, hrvatski ekonomski model i dalje počiva na velikim infrastrukturnim ulaganjima, turizmu i rentijerstvu, s malo ili nimalo dodane vrijednosti i sa slabim rastom produktivnosti. To nas u perspektivi čini još slabijima u odnosu na druge u Uniji.

Susjedna BiH nije uspjela otvoriti pristupne pregovore

Među ovogodišnja razočaranja svakako bi valjalo ubrojiti i neuspjeh susjedne BiH da otvori pregovore o ulasku u EU, za što su se Hrvatska i okolne zemlje zdušno zalagale. Dok su ratom zahvaćena Ukrajina i Moldavija na summitu Europskog vijeća u prosincu dobile početak pregovora, a Gruzija je promovirana u kandidata, BiH je ostala kratkih rukava, s obećanjem da bi pregovori mogli početi u ožujku sljedeće godine, ako Sarajevo do tada ispuni uvjete.

Već i to pokazuje u kojoj je mjeri geopolitika postala ključna odrednica politike EU. Geopolitika je, doduše, i zamrlo pitanje proširenja vratila na dnevni red Unije, no jednako tako diktira i ključne odluke, među kojima su i one o tome koja zemlja zaslužuje otvoriti pristupne pregovore, a koja ne. BiH je, nažalost, svrstana u ovu drugu skupinu.