Čelnici Europske unije upozorili Azerbajdžan da poštuje teritorijalnu cjelovitost Armenije i da omogući povratak izbjeglim Armencima u Gorski Karabah
U Granadi su se u četvrtak okupili šefovi država i vlada europskih zemalja na još jednom, trećem po redu, summitu Europske političke zajednice.
Riječ je o forumu u okviru kojeg bi europske zemlje trebale raditi na jačanju mira, stabilnosti i suradnje na Starom kontinentu.
Alijev otkazao dolazak na summit
Članice Europske političke zajednice su sve države na europskom kontinentu, s izuzetkom Rusije i Bjelorusije te Vatikana.
Inicijativa je, naime, i pokrenuta nakon što je Rusija, uz podršku Bjelorusije, lani pokrenula invaziju na Ukrajinu, nakon čega su Moskva i Minsk ispali iz bilo kakve europske kombinatorike, barem ne dok se ne rasplete ukrajinski čvor i dok u Rusiji i Bjelorusiji ne dođe do temeljitih promjena.
No, iako su na summit u andaluzijskom gradu pozvani lideri svih 47 članica, dvojica se ovoga se puta nisu odazvala. Kako su, naime, objavili svjetski mediji, dolazak u Granadu otkazao je azerbajdžanski predsjednik Ilham Alijev, čije su snage proteklih dana uspostavile nadzor nad Gorskim Karabahom, ali nakon čega je uslijedio egzodus gotovo svih etničkih Armenaca iz te regije.
Armenski premijer Nikol Pašinjan optužio je nakon toga susjedni Azerbajdžan za etničko čišćenje Gorskog Karabaha. Azerbajdžanske su vlasti odbacile tvrdnje Erevana o etničkom čišćenju, ističući kako su pozvale Armence da ostanu u Gorskom Karabahu, što su oni odbili. Ipak, ostaje činjenica da danas na području Gorskog Karabaha više gotovo da i nema Armenaca, naroda koji je tamo živio tisućama godina, a da u Bakuu već govore kako tu za njih problematičnu regiju treba naseliti Azerbajdžancima.
Alijev i Pašinjan trebali su se sastati upravo na summitu u Granadi. Taj je susret bio dogovoren još prije akcije azerbajdžanskih snaga u Gorskom Karabahu. No, Alijev je u srijedu otkazao svoj dolazak na summit, optuživši Europu za "antiazerbajdžansku atmosferu".
Erdogan se solidarizirao s Alijevom
S njim se, prema pisanju svjetskih medija, solidarizirao i turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan, koji se "prehladio". Turska je, inače, vodeća saveznica Azerbajdžana.
Ankara, baš kao i Baku, nema diplomatske odnose s Erevanom. Po tvrdnjama stručnjaka, upravo je pomoć Turske Azerbajdžanu bila ključna za azerbajdžansko zauzimanje Gorskog Karabaha, nakon što više od tri desetljeća Baku nije imao nadzor nad tom regijom.
Sastanak Pašinjana s Michelom, Macronom i Scholzom
Za razliku od Alijeva i Erdogana, u Granadu je došao Pašinjan, čija zemlja sada mora skrbiti i o preko 100.000 izbjeglih Armenaca iz Gorskog Karabaha.
Europski je parlament u četvrtak izglasao rezoluciju o Azerbajdžanu u kojem se od Europske unije traži da preispita strateško partnerstvo s Bakuom.
Pašinjan se u četvrtak u Granadi sastao s predsjednikom Europskog vijeća Charlesom Michelom, kao i s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom i njemačkim kancelarom Olafom Scholzom.
U priopćenju iz Michelova ureda navodi se da su čelnici EU, Francuske i Njemačke naglasili važnost poštivanja neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti i suvereniteta Armenije te nepovredivost njenih međunarodno priznatih granica.
Nakon sloma Gorskog Karabaha, naime, u Erevanu, a i šire, zavladao je strah da bi Azerbajdžan mogao krenuti i na samu Armeniju i preko njenog teritorija probiti koridor do Nahičevana, azerbajdžanske enklave jugozapadno od Armenije koja ima kratku granicu s Turskom. U Bakuu su, doduše, poručili kako nemaju namjere napadati Armeniju, no činjenica je da još od 2020. godine traju sukobi duž armensko-azerbajdžanske granice jer se dvije zemlje ne mogu sporazumjeti oko toga kuda točno na terenu ide granična linija. Osim toga, u Bakuu povremeno postavljaju pitanje povezivanja Nahičevana s ostatkom azerbajdžanskog teritorija.
'Jačanje odnosa EU i Armenije, na temelju potreba Armenije'
U Erevanu tvrde da su Azerbajdžanci od 2020. već zauzeli i mali dio armenskog teritorija duž granice. Stoga i europski čelnici sada traže da se na terenu označi točna granična linija između Armenije i Azerbajdžana. Pritom sugeriraju da bi dvije strane trebale koristiti posljednje dostupne precizne zemljovide iz sovjetskih vremena.
Nadalje, Michel, Macron i Scholz zatražili su od Azerbajdžana da armenskim izbjeglicama iz Gorskog Karabaha bezuvjetno dopusti povratak svojim domovima, i to uz međunarodni nadzor.
Pozvali su i na normalizaciju odnosa Armenije s Azerbajdžanom, ali i s Turskom, kao i na otvaranje granica između Turske i Armenije i Armenije i Azerbajdžana. Traže i jačanje regionalne suradnje na području Kavkaza.
"Izrazili su i potporu jačanju odnosa između EU i Armenije u svim smjerovima, a na temelju potreba Armenije", ističe se u priopćenju sa sastanka.
Na 'meniju' i rat u Ukrajini i stanje na Kosovu
Pad Gorskog Karabaha i tragična sudbina njegovih armenskih stanovnika bacila je sjenu na ostala goruća pitanja na europskom kontinentu. No, i ona su se našla "na meniju" europskih lidera okupljenih u Granadi.
Riječ je, prije svega, o nastavku ruske agresije na Ukrajinu, što ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, koji je doputovao u Granadu, stavlja u fokus skupa.
Radi se i o pitanju Kosova, što u prvi plan baca srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića i kosovsku predsjednicu Vjosu Osmani. Stanje na Kosovu posebno brine europske čelnike, budući da je nedavno skoro izbio novi rat, kada je u selu Banjska na sjeveru Kosova došlo do sukoba kosovske policije i paravojne skupine kosovskih Srba.
Gužva u kandidatskom klubu
Konačno, europske lidere zanima i kakva će biti daljnja politika proširenja EU, budući da je među članicama Europske političke zajednice i velik broj kandidata za članstvo u Uniji.
Proces proširenja Unije već godinama tapka na mjestu. Na zamahu je ponovno počeo dobivati krajem ljeta, kada je Michel na Strateškom forumu na Bledu kazao kako je cilj da do 2030. godine i Unija i kandidati budu spremni za novo proširenje.
U ovom je trenutku u kandidatskom klubu osam zemalja - Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Srbija, Sjeverna Makedonija, Albanija i Turska te Moldavija i Ukrajina. Sve - osim BiH, Moldavije i Ukrajine - i pregovaraju o članstvu. U Sarajevu, Kišinjevu i Kijevu nadaju se otvaranju pregovora do kraja godine.
Njima još valja pribrojiti i Kosovo i Gruziju. I Priština i Tbilisi lani su podnijeli zahtjev za članstvo u EU, no još nisu dobili status kandidata, već ih Bruxelles i dalje vodi kao potencijalne kandidate. Stoga se i na Kosovu i u Gruziji nadaju da bi im uskoro mogao biti dodijeljen kandidatski status.
I Europska politička zajednica važna za budućnost eurointegracija
No, tako velik broj potencijalnih novih članica EU velik je izazov za samu Uniju koja teško može funkcionirati s 35 ili 37 članica po sadašnjim pravilima igre. Nedavno je u javnost izašao prijedlog kojeg su sastavili stručnjaci francuske i njemačke vlade, a koji govori o četiri brzine ili kruga europskih integracija.
Prvi bi obuhvatio zemlje "jezgre EU", odnosno one članice Unije koje su ulaskom u Schengen i eurozonu pristale na dublju integraciju. Toj skupini od ove godine pripada i Hrvatska, koju u Granadi predstavlja premijer Andrej Plenković.
Druga brzina ili krug europskih integracija obuhvatila bi one članice EU koje nisu pristupile "jezgri", odnosno nisu uvele euro ili nisu ušle u Schengen.
Treća brzina ili krug odnosila bi se na one europske države koje nisu članice EU, ali imaju status pridruženih država. U osnovi, radi se o državama poput članica EFTA-e koje su izvan EU, ali su ekonomski duboko integrirane s njom.
Četvrta brzina ili krug upravo je Europska politička zajednica kao forum koji okuplja gotovo sve europske države, neovisno o tome kakav je njihov odnos prema EU. Na jačanju Europske političke zajednice trebat će u budućnosti raditi, no dio stručnjaka već sada upozorava da ta inicijativa nije ispunila očekivanja. To potvrđuje i skup u Granadi na kojem nije bilo čelnika Turske i Azerbajdžana.
Skup Europske političke zajednice uvertira u sastanak Europskog vijeća
Širenje Unije trebalo bi, prema najavama, biti i središnja tema sastanka šefova država ili vlada članica EU koji će se u petak održati također u Granadi. Štoviše, moglo bi se reći da je skup Europske političke zajednice u četvrtak i bio svojevrsna priprema za sastanak Europskog vijeća.
Naime, na sastanku u petak lideri članica EU trebali bi dati odgovore barem na neka pitanja o nastavku širenja Unije. Stoga nema sumnje da će im sastanci koje su imali u četvrtak na summitu Europske političke zajednice, s čelnicima onih zemalja koje teže članstvu u Uniji, biti od koristi u raspravama i donošenju zaključaka.
Ipak, čini se da će dogovor o novom proširenju Unije biti prilično teško postići jer nastavak širenja podrazumijeva i reformu institucija EU, kao i načina odlučivanja o njima. Za sve to potrebno je vrijeme, kao i velika sredstva.
'Malo vjerojatno da bi Ukrajina do 2030. mogla u EU'
Kada se sve to uzme u obzir, ne čudi što su mnogi analitičari skeptični oko mogućnosti da se Unija doista i proširi 2030. godine ili oko tog datuma.
Tako, primjerice, politolog i sociolog Anđelko Milardović smatra kako je malo vjerojatno da bi Ukrajina 2030. mogla ući u EU.
"Nitko u ovom trenutku ne zna kakav će biti ishod rata koji se vodi u Ukrajini, ni kada će on završiti. Hoće li otvoreni rat prerasti u zamrznuti sukob ili će za posljedicu imati amputaciju dijela ukrajinskog teritorija? Hoće li Ukrajina u ovakvom stanju uopće imati snage za reforme i usklađivanje s EU? I kako će na sve gledati Rusija koja na Ukrajinu ionako gleda kao na svoj posjed?", upozorava Milardović za Euractiv.
'U strahu od ruskog medvjeda EU bi mogla ubrzati proširenje'
Puno optimističniji nije ni oko zemalja Zapadnog Balkana, iako kaže da ne isključuje mogućnost da neke od zemalja regije do 2030. i uđu u EU. No, upozorava, zemlje regije u ovom trenutku nisu spremne za izazove koje im nosi članstvo u Uniji, a mnoge od njih imaju i konflikte sa susjedima, što Unija ipak ne želi gledati u svom dvorištu.
"Srbija i Kosovo će najprije morati na neki način normalizirati svoje odnose, a onda na red dolazi i ispunjenje uvjeta za članstvo u EU, što je dugotrajan posao", ocjenjuje Milardović.
Podsjeća i da se na Zapadnom Balkanu ukrštaju interesi brojnih sila - od Amerike i EU, preko Turske i Rusije, pa do Kine.
Upozorava i da su društva u regiji, posebno srbijansko, podijeljena oko članstva u Uniji, budući da dio elite i građana gleda prema Zapadu, dok je dio okrenut prema Istoku.
No, problem vidi i u samoj EU koja mora reformirati svoje institucije i način odlučivanja da bi primila nove članice. To nailazi na otpor među postojećim članicama. Unatoč tome, kaže, nije isključeno da bar dio zemalja regije do 2030. pristupi Uniji.
"Ni sama EU nije spremna za toliki broj članica, ali u strahu od ruskog medvjeda spremna je progledati kroz prste i ubrzati proširenje. Europa sada pokušava stvoriti prečace", zaključuje Milardović, dodajući da treba vidjeti kako će se stvari dalje razvijati.
Europska politička zajednica nije 'glas Europe u svijetu'
Zbog svega toga, i Europsku političku zajednicu treba promatrati u kontekstu nove politike proširenja Unije, i to kao svojevrsni rezervni klub za zemlje koje ostaju izvan EU. Među njima je i Velika Britanija koja je izašla iz Unije.
Sudjelovanje u Europskoj političkoj zajednici - iako je ona u praksi samo forum za razmjenu mišljenja - tim zemljama ipak daje priliku da nešto kažu o pitanjima muče Europu i njih same, kao i da ponude svoje prijedloge rješenja.
Ipak, nerealno je očekivati da bi Europska politička zajednica mogla postati nekakav "glas Europe u svijetu". To nije ni puno integriranija EU, a kamoli labava platforma kakva je Europska politička zajednica.