Srbija je Kosovo izgubila u ratu, a mira u Ukrajini teško da će biti dok je Vladimir Putin u Kremlju, kaže u razgovoru za Euractiv bivši hrvatski veleposlanik u Moskvi.
Predsjednik Zoran Milanović ponovno puni naslovnice regionalnih i svjetskih medija. Za to su zaslužne njegove nove izjave u kojima je ustvrdio da Ukrajina neće vratiti Krim. Šef države ovoga je puta otišao i korak dalje te je ocijenio kako je Kosovo oteto Srbiji.
O tome, kao i o hrvatskoj vanjskoj politici, ali i o stanju u našem susjedstvu te o šansama da se u dogledno vrijeme završi rusko-ukrajinski rat, razgovarali smo s Božom Kovačevićem, stručnjakom za međunarodne odnose.
Iza našeg je sugovornika dug staž u politici – bio je saborski zastupnik, ministar i hrvatski veleposlanik u Rusiji. Odlično poznaje odnose u Rusiji i na području bivšeg SSSR-a, kao i na europskom jugoistoku.
EURACTIV: Čuli ste ocjene koje je dao predsjednik Milanović. Rekao je, među ostalim, da Krim više neće biti ukrajinski. Što mislite o takvim izjavama?
KOVAČEVIĆ: To je samo dodatak već ionako velikom nizu neodgovornih izjava predsjednika države. Kao predsjednik, on bi morao voditi računa o svojim izjavama. On nije samo intelektualac koji javno iznosi samo svoje privatno mišljenje. Naime, i takvo njegovo privatno mišljenje u javnosti se percipira kao službeni stav države. Takve neodgovorne izjave posljedica su njegova karaktera.
S druge strane, svjedočimo činjenici da ga izvršna vlast, a posebno premijer Andrej Plenković, u potpunosti ignoriraju, iako je Ustavom jasno propisano kada Vlada i predsjednik Republike moraju surađivati. Stoga bi se njegove neodgovorne izjave ponekad mogle razumjeti kao posljedica frustracije zbog sustavnog ignoriranja koje prema njemu iskazuje premijer, a što predstavlja kršenja Ustava.
EURACTIV: No, vani se pitaju dolazi li do zaokreta u vanjskoj politici Hrvatske, tim više što je i Sabor odbio dati zeleno svjetlo obuci ukrajinskih vojnika na području naše zemlje?
KOVAČEVIĆ: Opravdano se to pitaju. No, trebali bi postaviti i sljedeće pitanje kada je riječ o odluci Sabora: da je premijer taj prijedlog prethodno na propisan način prezentirao predsjedniku Milanoviću ili da su se njih dvojica sastali, možda bi i dio onih saborskih zastupnika koji su glasali protiv, ili nisu uopće glasali, glasao za obuku ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj.
Premijer uporno odbija prihvatiti bilo kakvu preporuku iz Sabora i inzistira da saborski zastupnici moraju prihvatiti njegovu odluku. Stoga je to što se u Saboru dogodilo s obukom ukrajinskih vojnika u manjoj mjeri iskaz podrške Milanoviću i njegovim stavovima, a u većoj mjeri prosvjed protiv totalitarističkih manira premijera.
Na temelju svega, opravdano se postavlja pitanje kakva je to država Hrvatska? Očito nefunkcionalna jer premijer i predsjednik ne komuniciraju i predsjednik ne zna što će premijer i ministar javno govoriti o hrvatskoj vanjskoj politici, kao što ni oni ne znaju što će predsjednik govoriti. Jedini način da se to riješi je da konačno počnu komunicirati. A, tko od njih ne želi komunicirati pitanje je na koje bi odgovor ipak morao dati premijer.
EURACTIV: Mogu li ovakve Milanovićeve izjave ugroziti odnose Hrvatske s njenim saveznicima, prije svega sa SAD-om?
KOVAČEVIĆ: Naravno da je doveden u pitanje međunarodni ugled Hrvatske. Ako država ima nefunkcionalnu vlast, kako može raditi na poboljšanju svoje slike u međunarodnoj javnosti?!
Izjave predsjednika su, ponavljam, neodgovorne, neodmjerene i štetne i bolje bi bilo da ih nema. Ali, u jednakoj mjeri za nefunkcioniranje vrha hrvatske vlasti odgovoran je i premijer Plenković. On vrlo vješto koristi činjenicu da šef države daje neprimjerene i neodgovorne izjave, kako bi se prikazao kao pristojan, odmjeren i odgovoran. No, Vlada mora poštivati odluke Sabora, a ne kritizirati ih. Što radi premijer cijelo vrijeme? Kritizira one koji nisu glasali kako je on htio.
Nigdje u Ustavu ne piše da se svi moraju slagati s premijerom, ne piše ni da predsjednik mora potvrditi sve što premijer od njega traži, ali piše da premijer i predsjednik, odnosno Vlada i predsjednik, moraju surađivati u području vanjske, sigurnosne i obrambene politike. Premijer odbija tu suradnju.
EURACTIV: Godinama ste bili hrvatski veleposlanik u Moskvi i dobro poznajete situaciju u Rusiji. Postoji li šansa da rusko-ukrajinski rat u ovoj godini završi, kako se mnogi nadaju?
KOVAČEVIĆ: Mogućnost postoji, ali teško je predvidjeti kolika je vjerojatnost za tako nešto. Jedina mogućnost je da ruski predsjednik Vladimir Putin odstupi s vlasti. On očito nije spreman priznati poraz, a ovo što se dogodilo u Ukrajini je poraz ruske imperijalne politike. Putin, naravno, inzistira na svojoj politici i svojim objašnjenjima ratne avanture u Ukrajini, ali jasno je da su posljedice njegove politike katastrofalne za Ukrajinu, za Europu zabrinjavajuće, za svijet destabilizirajuće, a za Rusiju kobne. Ako rat potraje, Rusija će se naći u stanju u kojem je bio SSSR prije raspada: imat će prevelike izdatke za obranu i nedostatak novca za financiranje ostalih potreba, uz ekonomsku stagnaciju.
Predsjednik Putin to ne želi priznati. Zato je, po meni, ključ raspleta u Ukrajini priznanje Rusije da je poražena. Budući da Putin to odbija priznati, jedini logičan zaključak je da je preduvjet za uspostavu mira u Ukrajini smjena vlasti u Rusiji.
EURACTIV: No, teško da do pregovora može doći kada i Kijev i Moskva imaju stavove koji su dijametralno suprotni. Ukrajina kao preduvjet za pregovore traži da se ruske snage u potpunosti povuku s njenog teritorija, dok Rusija inzistira da Kijev prizna rusku aneksiju gotovo petine ukrajinskog teritorija. Kako u takvim okolnostima dvije strane dovesti za pregovarački stol i kako bi, s toliko postavljenih preduvjeta, pregovarale?
KOVAČEVIĆ: Jasno je da su stajališta suprotstavljenih strana dijametralno suprotna i trenutno nema platforme za pregovore. Zato će, očito, odlučujući biti rasplet na bojnom bolju, a meni se čini da je Rusija, po svemu što smo dosad vidjeli, predodređena za neuspjeh. Hoće li to značiti da će se Krim reintegrirati u ustavno-pravni poredak Ukrajine, teško je reći, možda će to biti tema za pregovore kada se za njih stvore uvjeti. No, trenutno nijedna strana ne želi pregovarati jer kao uvjet za pregovore postavlja prethodnu kapitulaciju druge strane, a tu je onda prostor za pregovore jako mali.
EURACTIV: Milanović je ovih dana ocijenio i da je Kosovo oteto Srbiji, što je također izazvalo reakcije u regiji, posebno u Srbiji. Kako to komentirate?
KOVAČEVIĆ: Srbija je pod vlašću Slobodana Miloševića počela nekoliko ratova i sve ih je izgubila. Najprije je kratko ratovala protiv Slovenije, pa onda godinama protiv Hrvatske, ratovala je i protiv Bosne i Hercegovine, a ono s čim je sve počelo i završilo bilo je upravo Kosovo. Osamostaljenje Kosova bilo je omogućeno intervencijom snaga NATO-a protiv tadašnje SR Jugoslavije i Kosovo je naknadno proglasilo samostalnost.
Srbija se sada suočava s porazima u ratovima koje je pokretala. No, tu nije riječ o tome da je netko Srbiji odlučio oduzeti Kosovo, nego da je Milošević odlučio raseliti albansko stanovništvo s Kosova, da je organizirao etničko čišćenje neviđenih razmjera i da je posljedica toga bilo bombardiranje Srbije i, na kraju, njena kapitulacija u tom ratu.
EURACTIV: Sada je u igri novi prijedlog EU, takozvani njemačko-francuski prijedlog, kojim EU želi normalizirati odnose Beograda i Prištine. Od Srbije se ne traži da prizna Kosovo, ali traži se da se više ne protivi njegovom primanju u međunarodne institucije. Može li taj prijedlog dobiti podršku Beograda i Prištine i biti proveden na terenu na kojem su napetosti vrlo jake?
KOVAČEVIĆ: Meni se čini da je taj prijedlog razuman. Taj prijedlog pretpostavlja maksimalnu zaštitu manjinskih prava Srba na Kosovu, a ne pretpostavlja da Beograd i službeno prizna neovisnost Kosova, već traži međusobno priznavanje granica, što je presudno za normalizaciju odnosa. Jasno mi je da srpski predsjednik Aleksandar Vučić ima problema s prihvaćanjem tog prijedloga jer je godinama govorio da će vratiti Kosovo Srbiji, pa se sada suočava s neugodnim posljedicama svoje politike.
Što se tiče kosovskog premijera Albina Kurtija, on odbija provesti sporazum iz 2013. godine o stvaranju Zajednice srpskih općina, iako dobiva jamstva i SAD-a i EU da ta zajednica neće biti istoznačna Republici Srpskoj u BiH. Pretpostavljam da će Kurti, s jedne strane, dobiti neka dodatna jamstva Zapada da na Kosovu neće biti Republike Srpske, a s druge strane bi međunarodna zajednica trebala biti jamac najviših prava za srpsku manjinu na Kosovu.
EURACTIV: No, i dalje je otvoreno i pitanje uvođenja sankcija Srbije Rusiji? Srbija je među rijetkim europskim zemljama koje se nisu pridružile sankcijama Rusiji. Bruxelles i Washington pojačavaju pritisak na Beograd da to učini…
KOVAČEVIĆ: EU je jasno definirala svoju poziciju. To što se naziva pristupnim pregovorima zapravo i nisu pregovori, nego zemlje koje žele pristupiti Uniji moraju ispuniti zadatke koje im daje Bruxelles.
Ako je EU postavila zadaću da i Srbija mora uvesti sankcije Rusiji, a Srbija to odbija, onda bi trebale biti jasne i posljedice takve odluke, a to bi mogao biti i prekid pristupnih pregovora sa Srbijom. Naravno, može se postaviti pitanje je li opravdano da se od neke države traži da se ovako ili onako ponaša, ali EU je u poziciji da postavlja uvjete, dok je na vlastima Srbije da odluče jesu li spremne prihvatiti te uvjete ili nisu.
Mislim da bi Europa trebala pojačati napore da uvjeri vlasti Srbije kako je za građane Srbije dugoročno korisnije da prihvate taj uvjet EU, nego da ostanu privrženi vanjskoj politici nesvrstavanja koja u postojećim okolnostima za njih nije povoljna. Mnogi od njih, naime, očekuju da će Rusija pobijediti u Ukrajini, da će se distribucija moći u svijetu promijeniti u korist Rusije i da će im Rusija pomoći u ispunjavanju njihovih ciljeva u regiji, ali to nije realno.
Možda se o modalitetima odnosa Srbije prema Rusiji može pregovarati iza scene. Razumijem da je za Vučića teško trenutno se odlučiti za uvođenje sankcija Rusiji. No, i za EU, koja je ionako opterećena nesuglasicama unutar same Unije i neuspješnim politikama na Balkanu, daljnje popuštanje Beogradu bilo bi opasno.
EURACTIV: U posljednje vrijeme svjedočimo pokušajima otopljavanja odnosa Hrvatske i Srbije. Što Hrvatska tu može napraviti i može li i na koji način pomoći Srbiji u približavanju Beograda politici Unije?
KOVAČEVIĆ: Osim inzistiranja na žurnom rješavanju otvorenih pitanja, Hrvatska može otvarati i područja nove suradnje, posebno na gospodarskom planu, kao i pomoći Srbiji u prihvaćanju pravne regulative EU.
Jasno je da Srbija mora imati dobre odnose sa svim svojim susjedima koji su u EU ako se ne želi susresti s preprekama na svom putu. Međutim, sada je glavna prepreka Beogradu odnos prema Rusiji, a taj uvjet postavlja Bruxelles, a ne susjedne zemlje.