Nakon primirja koje je uslijedilo zbog pandemije koronavirusa, tema javnog financiranja EU ponovno je otvorena i vrlo vjerojatno će se rasplamsati u drugoj polovici 2023. godine, uz žestoke rasprave o proračunu.
Od predložene revizije dugoročnog proračuna EU do reforme fiskalnih pravila, puno je tema o kojima se treba razgovarati, jer zasad se još ne nazire nikakvo slaganje između nacionalnih vlada, Europske komisije i Europskog parlamenta.
Europski proračun
Opterećen efektima rata u Ukrajini, rastućim troškovima zaduživanja i visokom inflacijom, proračun EU za razdoblje od 2021. do 2027. - nazvan Višegodišnji financijski okvir (MFF), ima vrlo malo manevarskog prostora.
Zemlje članice će u rujnu nastaviti razgovore o tekućem sedmogodišnjem proračunu, teškom 1.074 milijardi eura, na temelju predloženog rebalansa kojeg je Europska Komisija predstavila u lipnju.
U prijedlogu Komisije traži se ulaganje dodatnih sredstava u iznosu od 66 milijardi eura za rješavanje četiriju ključnih prioriteta: financijska potpora Ukrajini, povećanje troškova zaduživanja za otplatu plana oporavka NextGenerationEU, potpora trećim zemljama za upravljanje migracijama, te sredstva za novu platformu za strateške tehnologije (STEP).
Međutim, zemlje EU nevoljko govore o dodatnim izdvajanjima za zajednički europski proračun, i mogle bi pokušati usporiti pregovore, iako je Komisija izrazila nadu da će 27 članica postići zajedničko stajalište do listopada ove godine.
Iako bi nacionalne vlade uskoro mogle postići dogovor o dugoročnoj potpori Ukrajini, preostala revizija VFO-a vjerojatno će se srušiti u duljim pregovorima.
Konkretno, države članice ne žele da se u proračun EU uplaćuju nova tzv. vlastita sredstva - novac koji se slijeva direktno u europski proračun - unatoč potrebi da se pronađu nova sredstva za otplatu NextGenerationEU, europskog plana oporavka i ulaganja za zelenu i digitalnu tranziciju, teškog ukupno oko 800 milijardi eura.
Na sastanku Europskog vijeća u srpnju nekoliko ministara financija jasno se suprotstavilo uvođenju novih oblika priljeva za europski budžet, i učinili su pritom sve da se razgovori o tome odvoje od pregovora o reviziji sedmogodišnjeg proračuna.
U međuvremenu, Europski parlament, koji već neko vrijeme poziva na povećanje prihoda EU, najvjerojatnije će kritizirati spori napredak oko tog pitanja i oklijevanje država članica da pristanu na povećanja doprinosa za zajednički proračun.
Parlament će vjerojatno ustrajati na znatnijem povećanju dugoročnog proračuna - ali će moći pregovarati o svojem stajalištu o rebalansu MFF-a tek nakon što Europsko vijeće donese svoje zajedničko stajalište o tome.
Sličan sukob između te dvije institucije EU očekuje se i u predstojećim pregovorima o proračunu EU za 2024. godinu, koji bi trebali biti zaključeni do studenog ove godine.
Države članice već su zauzele stajalište o prijedlogu Komisije za 2024., i tražile smanjenje troškova po svim stavkama, osim za humanitarnu pomoć - od ukupno 189.3 milijarde eura na 187 milijarde.
Ali očekuje se da će Parlament vjerojatno tražiti povećanje, a ne smanjenje izdvajanja.
Dogovor o fiskalnim pravilima
Proračun EU nije jedina tema za koju se očekuje da će potaknuti gorljive rasprave u drugom dijelu ove godine. Očekuju se i neslaganja oko reforme fiskalnih pravila EU, tj. pravila koja članice moraju slijediti pri upravljanju deficitom.
Pravila koja su sada na snazi još su i prije bila kritizirana kao prestroga i neprovediva, a zatim su suspendirana tijekom pandemije kako bi se omogućilo članicama da u takvoj izvanrednoj situaciji povećaju državna izdvajanja - što je veći dio nacionalnih vlada i napravio, zanemarujući pritom pravila o maksimalnom deficitu.
Međutim, Komisija je za 2024. najavila da se više neće primjenjivati klauzula koja je suspendirala fiskalna pravila. U travnju je potom predstavila svoj prijedlog reforme novih pravila o deficitu koja bi se trebala početi primjenjivati 2024. - ali još uvijek oko toga postoje velika neslaganja među nacionalnim vladama.
Komisija je u svojoj reformi predložila pristup kojim bi se državama članicama omogućilo da u koordinaciji s Komisijom provode individualnije i postupnije načine smanjenja vlastitog duga, čime bi dobile veću fleksibilnost za ulaganja nego što ju imaju u okviru postojećih strogih fiskalnih pravila.
No, njemačka vlada - a posebice ministar financija iz redova liberala, Christian Lindner - kao i druge fiskalno oprezne vlade ne vjeruju trenutnom prijedlogu jer smatraju da Komisija neće biti dovoljno snažna da nacionalnim vladama nametne proračunsku disciplinu.
Berlin stoga poziva na stroga brojčana pravila koja ne ostavljaju puno prostora za slobodne interpretacije - s čime se Pariz ne slaže, jer smatra da bi to moglo umanjiti državama mogućnosti financiranja potrebnog za zelenu tranziciju.
Ta rasprava se trenutano događa na razini diplomata i ministara financija, ali bi se mogla preliti i na redovan summitu čelnika EU krajem ove godine, jer bi se nova pravila trebala pripremiti već za narednu godinu.
U slučaju da se ne postigne kompromisno rješenje, alternativa je da jednostavno stara pravila opet stupe na snagu, ili da Komisija osmisli neko privremeno prijelazno rješenje dok se oko novih pravila ne postigne dogovor.
Na tu raspravu mogli bi utjecati i tekući razgovori između Komisije i Italije o fondovima za oporavak od pandemije, pri čemu Italija želi isplatu europskih sredstava namijenjenih za tu zemlju - unatoč činjenici da je u provedbi obećanih reformi napravljen tek ograničen napredak.
Ako Komisija popusti talijanskim zahtjevima, fiskalno oprezniji sudionici rasprave imat će savršen argument za zalaganje da se ubuduće slijede stroga brojčana pravila, jer će to shvatiti kao dokaz da Komisija nije u stanju zauzeti stroži stav kad se radi o velikim državama članicama.
(Preveo i uredio David Spaić-Kovačić. Originalan članak pročitajte ovdje: End of 2023 will see debates on EU, national budgets)