PRIBLIŽAVANJE SRBIJE NATO-u: Zapadu je u interesu odmaknuti Beograd od Moskve i tako suzbiti ruski utjecaj na Balkanu

Srbija je, čini se, krenula u proces jačanja odnosa s NATO-om.

Taj se zaključak može izvući iz barem dvije činjenice koje su proteklih dana, u sjeni rata u Ukrajini, gotovo prošle ispod radara.

NATO u zaključcima sa summita u Vilniusu pozvao na 'jačanje odnosa sa Srbijom'

Prva se odnosi na zaključke sa summita NATO-a 11. i 12. srpnja u Vilniusu, gdje se u točki 77., od njih ukupno 90, govori o "jačanju odnosa između NATO-a i Srbije", kao i s cijelom regijom.

Uz to, NATO u svojim zaključcima poziva Beograd i Prištinu na deeskalaciju napetosti, povratak za pregovarački stol i pronalaženje trajnog rješenja u odnosima dviju strana, odnosno između Srbije i Kosova.

Sastanak Vučića sa Stoltenbergom

Druga činjenica tiče se sastanka srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića s glavnim tajnikom NATO-a Jens Stoltenbergom. Njihov je sastanak iz NATO-a najavljen za srijedu poslije podne u Bruxellesu, nakon čega će Vučić i Stoltenberg dati i izjave za medije.

"Glavna tema sastanka je situacija na sjeveru Kosova i napori koji se čine kako bi došlo do deeskalacije i povratka u normalu. KFOR, odnosno NATO, ima ključnu ulogu u osiguravanju mira i stabilnosti, a nakon nedavnih tenzija, ta uloga je još važnija", objašnjava za Euractiv potpredsjednica beogradskog Centra za vanjsku politiku Suzana Grubješić.

'Sjedenje na dva stolca'

Hrvatski analitičari nešto su oprezniji u davanju ocjena. Ističu kako je očito da Srbija nastoji popraviti odnose s NATO-om, što bi odgovaralo i Hrvatskoj kao članici Saveza i susjednoj državi, no to još ne znači da se Beograd odrekao sjedenja na dva stolca.

"To je vjerojatno nastavak politike sjedenja na dva stolca. Vučić pokušava sjediti i na stolcu NATO-a, ali zadržat će i ruski stolac. No, kako su ta dva stolca sve razmaknutija, to će mu u praksi biti sve teže“, ocjenjuje za Euractiv vojni i sigurnosni stručnjak i predavač na Veleučilištu Velika Gorica Marinko Ogorec.

Dodaje kako je NATO-u u interesu da Srbiju odmakne od Rusije i da je privuče na svoju stranu.

Srbija nije uvela sankcije Rusiji

Srbija je, podsjetimo, 2007. godine proglasila neutralnost. Kada je Rusija 24. veljače prošle godine napala Ukrajinu, Beograd je osudio rusko zaposjedanje ukrajinskog teritorija i njegovu aneksiju Rusiji, ali nije uveo sankcije Moskvi, iako Europska unija stalno traži da se i Srbija, kao kandidat za članstvo u Uniji, pridruži sankcijama.

Jedan od razloga za takav stav Beograda je i potpora koju mu Moskva pruža u politici prema Kosovu. Srbija je Kosovo izgubila u ratu s NATO-om 1999. godine, ali nikada nije priznala njegovo odvajanje te ga i dalje smatra svojom južnom pokrajinom. No, situacija na sjeveru Kosova, gdje su Srbi većinsko stanovništvo i gdje kosovske institucije uglavnom ne funkcioniraju, proteklih je godinu dana na ivici izbijanja novog rata.

Prijedlog koji je Unija nedavno poslala Beogradu govori o normalizaciji odnosa Beograda i Prištine, ali bez međusobnog priznanja. Po tom prijedlogu, Srbija bi dopustila ulazak Kosova u međunarodne institucije. Zauzvrat, na Kosovu bi se osnovala Zajednica srpskih općina, koja bi okupljala kako općine sa srpskom većinom sjeverno od Ibra, tako i one južno od Ibra, a što je dogovoreno još 2013. godine, no nikada nije provedeno.

'Zaokret Srbije prema Zapadu ovisit će o ponudi SAD-a'

I Božo Kovačević, politički analitičar i bivši hrvatski veleposlanik u Rusiji, kaže da SAD kao vodeća članica NATO-a nastoji privući Srbiju na svoju stranu u ratu koji Rusija vodi protiv Ukrajine. Washington, naime, želi "zatvoriti rupe" koje i dalje postoje na europskom kontinentu preko kojih se može širiti ruski utjecaj, a Srbija je tu ključna.

"Interes SAD-a je konsolidacija Europe u pogledu rata u Ukrajini, a o podrazumijeva i eliminaciju ruskog utjecaja tamo gdje on u europskim zemljama još postoji. U Srbiji su toga svjesni i vjerojatno od SAD-a pokušavaju dobiti najviše što mogu", ističe Kovačević za Euractiv.

Dodaje kako se to odnosi kako na pitanje Kosova, tako i na drugo otvoreno pitanje na Balkanu, a to je primjena Daytona u Bosni i Hercegovini.

"Srbija za sada nastavlja sjediti na dva stolca, a eventualni zaokret Vučićeve politike prema Zapadu ovisit će ponajprije o ponudi SAD-a", ocjenjuje Kovačević.

Podsjeća i da je NATO samo dio onoga što se naziva političkim Zapadom, kao i da Beograd, osim budućnosti Kosova, zanima i stanje u BiH, odnosno u Republici Srpskoj, čiji predsjednik Milorad Dodik otvoreno prkosi Zapadu i surađuje s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.

Srbija nije na putu prema članstvu u NATO-u

"Jačanje odnosa Srbije i NATO-a, kako je najavljeno u Vilniusu, bilo bi dobro i za Srbiju i za cijelu regiju. Nedavno je održana velika vježba s NATO-om 'Platinasti vuk', ali o članstvu Srbije u NATO-u teško se može govoriti jer, s jedne strane, ne prima se zemlja koja ima neriješeno teritorijalno pitanje, a s druge, nema ni političke volje niti podrške građana za tako nešto. Dok god je kosovsko pitanje otvoreno, o članstvu u NATO-u neće se odlučivati. Ako bi Srbija promijenila stav, vrata Saveza bi se širom otvorila jer postoji dugogodišnja suradnja na mnogim poljima", napominje Grubješić.

Ni hrvatski analitičari ne očekuju da bi Srbija u doglednoj budućnosti mogla pristupiti NATO-u. Osim Kosova - oko čijeg statusa, međutim, nema suglasnosti ni među članicama Saveza - protiv toga govori i raspoloženje srbijanske javnosti, koje se u velikoj većini protivi članstvu u NATO-u.

Osim toga, zaključuje Ogorec, Srbija bi zbog članstva u NATO-u morala provesti velike reforme, a ni za to nema suglasnosti među tamošnjom elitom, ali ni u javnosti.

Stoga će se, po svemu sudeći, i dalje moći govoriti samo o suradnji Srbije i NATO-a. Otvorenim ostaje pitanje kakav će dalje biti ruski utjecaj u Srbiji i u ostatku regije.