U novoj studiji Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije upozorava se da će Ukrajina zbog obnove morati uvoziti radnu snagu, najvjerojatnije iz Zakavkazja, Bliskog istoka, Azije i Afrike
Broj stanovnika Ukrajine ni do 2040. godine - a možda i nikad - neće se vratiti na razinu na kojoj je bio prije ruske agresije, što će uvelike otežati obnovu Ukrajine od ogromnih ratnih razaranja, upozorava se u novoj analizi Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije.
Prema njihovim simulacijama, Ukrajina bi 2040. godine mogla imati između 34,6 i 36 milijuna, što je gotovo za petinu manje nego prije ruske invazije.
Nekoliko scenarija
Naravno, koliko će točno ljudi živjeti u Ukrajini 2040. godine ovisi o brojnim faktorima. Bečki je institut svoje simulacije radio u nekoliko scenarija - od onih da će rat brzo završiti i neće eskalirati pa do onih da će rat još dugo trajati, a možda i eskalirati.
Ukrajina se, ističe autorica studije Maryna Tverdostup iz Bečkog instituta, i prije početka rata suočavala s pravom demografskom kataklizmom te je u protekla tri desetljeća u demografskom smislu prošla gore od, primjerice, Estonije, Poljske ili Srbije.
Ukrajina u posljednjih 30 godina imala veći demografski pad od Estonije i Srbije
Naime, broj stanovnika Ukrajine je od 1990. do 2021. godine pao za gotovo 20 posto. Prema podacima vlasti iz Kijeva, Ukrajina je početak 2022. godine dočekala s oko 41,2 milijuna stanovnika, no ti podaci ne uključuju Krim kojeg je Rusija anektirala još 2014. godine.
U istom razdoblju stanovništvo Estonije smanjilo se za 15,5 posto, Srbije za 8,8 posto, dok je broj stanovnika Poljske 2021. bio na razini iz 1990. godine, što znači da u toj zemlji nije porastao broj stanovnika, odnosno zemlja je demografski stagnirala.
Razlozi predratnog demografskog sloma
Brojni su razlozi demografskog sloma Ukrajine u razdoblju tranzicije, a kao najvažnije u Bečkom institutu navode nisku stopu nataliteta, razmjerno kratki životni vijek, starenje ukrajinskog stanovništva, pad broja zaposlenih i masovno iseljavanje.
Sve je to još prije rata u Ukrajini dovelo do smanjenja radne snage. Ipak, ukrajinska je radna snaga, ističu u Beču, bila dobro obrazovana i kvalitetna.
U inozemstvo izbjeglo 8 milijuna Ukrajinaca, još 6 milijuna interno raseljeno
Početak ruske invazije 24. veljače prošle godine i okupacija oko 18 posto ukrajinskog teritorija na istoku i jugu zemlje izazvali su pravi demografski šok u ionako lošoj demografskoj situaciji u kojoj se Ukrajina nalazila.
Dostupni podaci međunarodnih institucija pokazuju da je iz Ukrajine dosad izbjeglo barem osam milijuna ljudi. Bijeg stanovništva, posebno iz područja na istoku i jugu zemlje koja se nalaze uz liniju fronte, na početku rata je bio i veći pa je u jednom trenutku procijenjeno da je Ukrajinu napustilo više od 18 milijuna ljudi. Ipak, mnogi su se u međuvremenu vratili, naročito u područja koja nisu u zoni ratnih djelovanja. No, i aktualna brojka od osam milijuna Ukrajinaca izbjeglih u inozemstvo težak je problem za demografiju te zemlje.
Uz to, dostupni podaci pokazuju da je krajem prošle godine unutar Ukrajine bilo raseljeno oko 5,9 milijuna ljudi. I taj se broj nešto smanjio u odnosu na ranije podatke koji su govorili o 6,5 milijuna interno raseljenih na početku rata.
Nema preciznih podataka o civilnim i vojnim žrtvama rata
Koliko je Ukrajinaca - civila i vojnika, ranjeno i umrlo u ratu nitko sa sigurnošću ne zna.
U Bečkom institutu ističu da je do ožujka ove godine, prema dostupnim podacima, ranjeno oko 14.000 ukrajinskih civila, dok ih je smrtno stradalo oko 8000.
Broj stradalih vojnika obavijen je velom tajne. Dostupni podaci koje su povremeno iznosili ukrajinski dužnosnici, a na koje se pozivaju u Beču, govore da je do prosinca prošle godine poginulo oko 13.000 ukrajinskih vojnika. S druge strane, procjene američke vojske govore da je do studenoga prošle godine poginulo i ranjeno oko 100.000 ukrajinskih vojnika.
Sve te brojke, napominje se u studiji Bečkoga instituta, treba uzeti s velikim oprezom. S jedne strane, preciznih podataka o u ratu stradalim vojnicima i civilima nema, dok s druge strane, valja voditi računa da Ukrajina od 2014. godine nije kontrolirala cijeli svoj teritorij, budući da joj je Rusija tada uzela Krim, dok su proruski pobunjenici u Donbasu proglasili "narodne republike" Donjeck i Luhansk (Lugansk) na području koje je obuhvaćalo otprilike trećinu te nekad bogate industrijsko-rudarske regije. U međuvremenu, Rusija je zauzela i druga područja Ukrajine, a dostupnih podataka o demografskoj situaciji na tim područjima, pa tako i o žrtvama, nema.
"Već od prvih dana rata postalo je očito da će njegov otisak na demografsku situaciju biti dramatičan", upozorava se u studiji, uz napomenu da je velik broj civila stradao u, primjerice, u Mariupolju.
Petina ukrajinskih izbjeglica neće se vratiti
Zbog svega toga, ne treba se čuditi crnim demografskim prognozama za Ukrajinu. Nedostatak radne snage za Kijev će biti velik problem kada završi rat.
Prema procjenama Bečkog instituta, otprilike petina ukrajinskih izbjeglica neće se vratiti nakon završetka rata. Ti ljudi su, naime, već započeli novi život negdje drugdje i nije im cilj vraćati se u razrušenu i osiromašenu domovinu.
No, ni oni koji su spremni vratiti se, neće to napraviti odmah po završetku rata. Istraživanja pokazuju da je samo 13 posto ispitanih ukrajinskih izbjeglica spremno vratiti se u zemlju u prva tri mjeseca od kraja ratnih operacija.
Engleski umjesto ruskog jezika
U takvim će uvjetima Ukrajina morati uvoziti radnu snagu, tim više što su ratne štete jako velike, a vlasti u Kijevu i međunarodna zajednica pripremaju plan obnove zemlje. Zato u Bečkom institutu preporučuju Ukrajini da "olabavi" imigracijske propise, kao i da radnu snagu potraži izvan Europe i područja bivšeg SSSR-a.
Umjesto ruskog jezika kao jezika poslovanja, u Beču preporučuju Ukrajini da uvede engleski jezik i tako privuče radnike iz raznih krajeva svijeta.
Bit će potrebna aktivna imigracijska i politika integracije stranaca
Među područjima iz kojih bi Ukrajina mogla privući radnu snagu u Bečkom institutu spominju Zakavkazje, Bliski istok, Aziju i Afriku.
Ipak, upozoravaju da bi velik priljev radne snage iz tih krajeva, kulturološki bitno različitih od Ukrajine, mogao dovesti do socijalnih tenzija. To će, pak, zahtijevati aktivnu imigracijsku politiku i politiku integracije stranaca u ukrajinsko društvo.