INTERVJU: MLADEN VEDRIŠ, ekonomski stručnjak: Hrvatska je ostvarila političke ciljeve, ali ekonomski su još 'na čekanju'

Hrvatska 1. srpnja obilježava 10 godina članstva u Europskoj uniji. Proširenje na Hrvatsku zasad je i posljednje proširenje EU, a otvoreno je pitanje koliko će još dugo Hrvatska nositi titulu "najmlađe članice" Unije.

Ekonomski stručnjak i profesor na zagrebačkom Visokom učilištu Effectus Mladen Vedriš jedan je od ljudi koji su sudjelovali u stvaranju suvremene hrvatske države. Bio je blizak suradnik prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. U razgovoru za Euractiv, Vedriš ocjenjuje uspješnost Hrvatske kao članice EU, a daje i ocjenu uspješnosti Hrvatske u ostvarivanju svojih ciljeva u proteklih tridesetak godina, među kojima je članstvo u EU uvijek bilo visoko pozicionirano.

Iza Vedriša je, inače, duga karijera u hrvatskoj politici i gospodarstvu. U politiku ulazi nakon prvih višestranačkih izbora, kada dolazi na čelo Zagreba. Ratnih je godina bio i na čelu Kriznog stožera metropole.

Od 1992. godine član je hrvatske Vlade, a ubrzo potom postaje i njen potpredsjednik za gospodarstvo. Od 1993. do 1995. godine bio je predsjednik Hrvatske gospodarske komore.

Godinama je bio i predstojnik Katedre za ekonomsku politiku na zagrebačkom Pravnom fakultetu te iza sebe ima zavidnu znanstvenu karijeru. Naš sugovornik ima i veliko iskustvo u poduzetništvu.

EURACTIV: Što nam je članstvo u EU dobroga donijelo, a gdje smo zakazali? Koju biste ocjenu dali prvom desetljeću članstva Hrvatske u EU?

VEDRIŠ: Ono što je dobro, postali smo članom ozbiljnog političkog i ekonomskog kluba, a otvorio nam se i pristup fondovima EU.

Zakazali smo u dijelu koji se odnosi na domaću zadaću. To je provedba reformi koje bi nas kao ekonomiju učinile konkurentnijim i koje bi nam ojačale performanse u jednom izuzetno kompetitivnom i zahtjevnom klubu kakav je EU.

Kada bih davao ocjenu, onda bih za političku afirmaciju, odnosno za uključivanje u sve europske integracije, dao ocjenu 9. Što se tiče ekonomije, ocijenio bih je s 5. Ukupno gledano, to bi bila ocjena 7.

EURACTIV: U kojoj je mjeri hrvatsko gospodarstvo iskoristilo članstvo u Uniji. Izvoz je porastao, pojavile su se i brojne nove tvrtke, posebno u IT sektoru, ali čini se da većina naših tvrtki u većoj mjeri ipak nije iskoristila članstvo u EU. Posebno zabrinjava naše zaostajanje u istraživanju i razvoju u odnosu na druge članice…

VEDRIŠ: Stvar je malo kompleksnija nego što to izgleda na prvi pogled. Mi nismo stvorili strukturu ekonomije koja bi bila izvozno orijentirana.

Dio tranzicijskih zemalja koje su prije nas ušle u Uniju, poput Češke, Poljske i Slovačke, te dijelom Mađarske, počele su intenzivno sudjelovati u stvaranju industrijskih kapaciteta za proizvodnju intermedijarnih proizvoda, posebno za njemačku industriju, još i prije ulaska u EU. Njemačka je industrijska velesila, ali ugrađuje u finalne proizvode dobar dio toga što je proizvedeno u Srednjoj Europi. Nažalost, Hrvatska je tu svoju priliku propustila iz raznoraznih razloga.

Kada je riječ o izvozu, tu treba biti oprezan kod davanja ocjene. Brojke, doduše, pokazuju povećanje izvoza, no treba vidjeti koliko tu sudjeluje energetski sektor, trgovanje plinom, naftom i derivatima i sindrom knjiženja trgovanja preko naših luka tereta trećih zemalja. Tako da, kada promatramo samo "čisti" izvoz, tu baš i nema nekog spektakularnog porasta.

Ključna je stvar da Hrvatska u narednom razdoblju mora stvoriti konkurentno gospodarstvo koje se može nositi s naprednim globalnim okruženjem, a za što može koristiti i sredstva iz fondova EU. No, Europa neće dovijeka plaćati socijalno-regionalni razvoj nikoga, pa ni nas, već će tražiti da i sami sudjelujemo u razvoju Unije na temelju inovacija i zelene agende. Bez toga u budućnosti nećemo moći sudjelovati ni u financijskim stimulansima iz EU.

Tako da nas, uz sve prednosti članstva u EU, posebno u kriznim trenucima, u narednom razdoblju čeka poprilična domaća zadaća.

EURACTIV: U Vladi se hvale da je napravljen iskorak u korištenju fondova EU. Međutim, Hrvatska i dalje razmjerno slabi koristi fondove. Sve je više istraga zbog zlouporaba u korištenju europskog novca, nismo se baš proslavili ni u korištenju dodijeljenih nam sredstava za obnovu od potresa, a čini se da ćemo morati vraćati i novac za obnovu željeznica. Kako riješiti problem korištenja fondova? Nedostaju li nam pravi projekti za bolje korištenje novca iz EU fondova? Ili ih imamo, ali ih ne znamo provesti?

VEDRIŠ: U prvom razdoblju našega integriranja u EU, Hrvatska je kasnila kvantitativno u povlačenju novca iz fondova. Stope povlačenja novca iz europskih fondova bile su niske.

To smo posljednjih godina znatno poboljšali pa Hrvatska sada spada među zemlje koje najbolje koriste europske fondove. Sada ostaje pitanje kvalitativnog povlačenja sredstava, odnosno trošimo li ta sredstva na najbolji mogući način i hoće li ona stvoriti osnovu za ekonomsku aktivnost i trajni razvoj u budućnosti ili će postati samo trošak održavanja infrastrukture koji će ići na teret hrvatskih poreznih obveznika.

Dakle, ključni izazov za iduće tri ili četiri godine je trošimo li sredstva koja dobivamo gotovo besplatno ili uz minimalnu participaciju u svrhu rasta i razvoja ili jednokratnih populistički simpatičnih akcija.

EURACTIV: Svjedoci smo visoke inflacije koja stanjuje novčanike stanovništva. Plaće, doduše, nastavljaju rasti, ali povišice redovito "pojede" inflacija. Kada možemo očekivati zamjetnije slabljenje inflacije i jačanje stvarne kupovne moći stanovništva?

VEDRIŠ: Hrvatska već ima problem u tome što je visoka inflacija udarila prvenstveno na naše kućne budžete, na ono na što smo najosjetljiviji - hranu, piće i energente, a na što otpada gotovo 70 posto potrošnje prosječnog hrvatskog kućanstva.

Prvi napor stoga mora biti da se to, koliko je moguće, kompenzira. Dio toga je napravio privatni sektor povećanjem plaća. No, isto mora napraviti i država za javni sektor.

To i nije povećanje plaća, nego djelomična kompenzacija zbog snažnog rasta cijena. Mislim da se moglo i hrabrije ići u, ponavljam, ne povećanje plaća, nego u kompenzaciju troška inflacije. To je, uostalom i jedna od funkcija države. Čovjeku nije toliko bitno koliku je dobio plaću, nego što može kupiti za nju, znači, realna kupovna moć.

EURACTIV: Unatoč svemu, kada se podvuče crta, statistike pokazuju napredovanje Hrvatske na europskim ljestvicama, premda ono nije ni brzo ni snažno kakvo bismo željeli. Ušli smo i u Schengen i eurozonu i tako postali dijelom same "jezgre EU". Što bi Hrvatskoj trebalo biti u fokusu u narednom desetljeću?

VEDRIŠ: Prvo, posljednji podaci o konkurentnosti pokazuju, nažalost, pad Hrvatske na svjetskoj ljestvici. To pokazuje da su naši reformski napori na povećanju konkurentnosti "kreni - stani". Malo krenemo pa onda stanemo, a to nije dobro.

Drugo, ulazak u Schengen i eurozonu je dobar okvir, ali njega treba popuniti i dobrim sadržajem. Nogometnim žargonom, dobro je da smo ušli u Ligu prvaka, ali utakmice tek počinju i status koji smo stekli moramo potvrditi rezultatima. Dakle, Hrvatska i na Schengen i na eurozonu mora gledati kao na element poticanja gospodarskog rasta, a ne kao na nešto što može zamijeniti rast gospodarstva.

Što se tiče prioriteta u narednom razdoblju, iznad svega je to dizanje razine kvalitete upravljanja na svim područjima. Kod nas su rokovi, pouzdanost i ostalo što ide uz to Ahilova peta. Ako to uspijemo napraviti, potaknut ćemo investicije, a bez njih neće nam biti sreće.

Demografija, odnosno odljev 400.000 ljudi, je posljedica neuspješnosti u ekonomskom životu u posljednjih 10 - 12 godina. Inženjere i kvalificirane radnike koji su radili u složenim sustavima, a odselili su iz Hrvatske, ne možete zamijeniti Nepalcima koji na biciklima razvoze obroke ili su pomoćna radna snaga u građevinarstvu.

To je ujedno za Hrvatsku drastičan alarm jer pokazuje promjenu gospodarske strukture na lošije. Takva slabija gospodarska struktura ne osigurava novu vrijednost ni za osobne dohotke ni za mirovinske fondove, a ni za financiranje javnih potreba.

EURACTIV: U kojoj mjeri nedostatak radnika postaje kočnica bržem razvoju Hrvatske?

VEDRIŠ: U velikoj mjeri, a možda i presudnoj. Glavni faktori proizvodnje su rad, kapital i zemlja. Ako bilo koji od tih faktora nedostaje - a kod kapitala stojimo solidno, dok smo kod zemlje jedna od najatraktivnijih članica EU - onda ostaje pitanje gdje su ljudi i kako upravljamo sami sobom. Što je naša strategija agrara, što nam je strategija turizma? Što nam je strategija inovacija i stvaranje novih industrija? Je li to kupnja socijalnog mira poticajima? Je li to rentanje apartmana? Je li to isključivo uvoz svih vrsta novih tehnologija?

To su ključna pitanja za budućnost Hrvatske.

EURACTIV: Jedan ste od ljudi koji su početkom 90-ih godina prošlog stoljeća aktivno sudjelovali u stvaranju suvremene hrvatske države. Jesmo li u protekla tri desetljeća ostvarili svoje glavne ciljeve? I je li Hrvatska danas onakvu kakvu smo početkom 90-ih očekivali?

VEDRIŠ: Ostvarili smo glavni politički cilj, a to je stvaranje hrvatske države jer nam, u protivnom, života ne bi bilo u uvjetima agresije kojoj smo bili izloženi. Afirmirali smo nacionalni i državni identitet.

Ostvarili smo i drugi politički cilj, a to je ulazak u euroatlantske integracije. Prije svega, to je ulazak u NATO i EU, a onda i u Schengen i eurozonu. To je sve za pohvaliti, stvorili smo, u političkom smislu, grubi roh bau, okvir kuće u kojoj živimo.

Ono što nismo ostvarili, a vrlo je bitno, je pitanje uređenja te kuće. To je pitanje u kojoj mjeri smo ekonomski efikasni, socijalno odgovorni i atraktivni za to da naši ljudi ostaju ovdje. Zašto, recimo, Slovenija nema problema s iseljavanjem, a Hrvatska ima?

Ostaje pitanje demografije i ekonomske i socijalne politike kako bismo zadržali ljude. U tom dijelu nisu ispunjena očekivanja. Ni naša, a ni generacija koje dolaze.