TREBA LI HRVATSKOJ OBVEZNO GLASANJE: Za neizlazak na birališta u Belgiji novčana kazna, a u Grčkoj se može i u zatvor

Dok se u Hrvatskoj vode rasprave oko prekrajanja izbornih jedinica za izbor zastupnika u Sabor, praktično ispod radara prolazi činjenica da sve manje građana uopće sudjeluje u izbornom procesu. Ne čudi stoga što se povremeno i u Hrvatskoj mogu čuti zahtjevi da se uvede obvezno glasanje, kakvo postoji u pojedinim europskim i izvaneuropskim državama.

Upravo je pitanje uvođenja obveznog glasanja tema nove analize Dubravke Jurline Alibegović, nekadašnje ministrice uprave i znanstvenice iz zagrebačkog Ekonomskog instituta.

U članku objavljenom u EIZ komentaru, Jurlina Alibegović analizira iskustva zemalja koje imaju ili su imale institut obveznog glasanja. Također, pita se bi li i u Hrvatskoj trebalo uvesti obvezno glasanje, no ne daje konkretan odgovor na to pitanje, već iznosi razloge pro et contra. 

Velik broj birača izlazio je na izbore '90-ih godina

Izlaznost na parlamentarne izbore u Hrvatskoj smanjuje se u svakom izbornom ciklusu.

Prema podacima Državnog izbornog povjerenstva (DIP), najviše je hrvatskih građana na glasačka mjesta izašlo 1990. godine, kada ih je po svoj izborni listić otišlo čak 84,4 posto upisanih u birački popis. To ne čudi, budući da su izbori na proljeće 1990. godine bili i prvi slobodni i višestranački izbori u novijoj hrvatskoj povijesti, koji su se, uz to, odigravali u vrijeme pada Berlinskog zida, ali i u predvečerje raspada bivše države.

Veliku izlaznost na izbore Hrvatska je imala i 1992. godine. Tada su se parlamentarni izbori održavali u ratnim uvjetima koje je privremeno ublažilo Sarajevsko primirje kojim je na samom početku 1992. godine završila prva i odlučujuća faza Domovinskog rata. Četvrtina zemlje tada je bila okupirana, broj izbjeglih i prognanih mjerio se u stotinama tisuća, UNPROFOR je tek stigao, a Hrvatska je dobila međunarodno priznanje i primljena je u Ujedinjene narode. U susjednoj Bosni i Hercegovini rat je tek počeo i munjevito se rasplamsavao. Ipak, čak i u takvoj situaciji, na izbore je izašlo 75,6 posto upisanih birača, pokazuju podaci DIP-a, koje Jurlina Alibegović objavljuje u svojoj analizi.

Velik broj birača na glasačka je mjesta izašao i 1995. godine, nakon tek dobivenog rata. Izborima se tada odazvalo 68,8 posto upisanih birača.

Na posljednje izbore nije izašla ni polovina birača

Još više birača na glasačka je mjesta izašlo početkom 2000. godine. Bili su to, kako su kasnije nazvani, "trećesiječanjski izbori", na koje je izašlo 72,9 posto birača. Građani su željeli promjene, a Hrvatska tada po prvi puta dobiva koalicijsku vladu.

No, broj izašlih birača smanjivao se na svakim sljedećim izborima. Jedini izuzetak bila je 2015. godina, kada je na glasačka mjesta izašlo 63,1 posto birača.

Na posljednjim izborima 2020. godine na birališta je izašlo manje od polovice birača. Preciznije, njih samo 46,9 posto. Tako mala izlaznost na parlamentarne izbore pokazala je, kako su analitičari zaključili, da su Hrvati razočarani politikom i onim što im se nudi na političkom tržištu.

U svijetu izbori obvezni u 27 zemalja, u 10 zemalja postoje i kazne

I Hrvatska, kao i najveći dio drugih zemalja, spada u kategoriju država u kojima izlazak na biralište nije obvezan. Drugim riječima, svi punoljetni građani imaju biračko pravo, a o njima samima ovisi hoće li ga iskoristiti. Ako se odluče prespavati izborni dan, nema nikakvih sankcija.

Međutim, to nije slučaj u brojnim zemljama, među kojima je i nekoliko europskih. 

"U svijetu postoji 27 zemalja koje imaju obvezni sustav glasanja, od kojih samo 10 zemalja ima aktivni sustav obveznog glasanja, odnosno skup zakona koji kažnjavaju građane koji ne izvrše svoju dužnost obveznog sudjelovanja na izborima", ističe u analizi Jurlina Alibegović.

Ipak, valja reći kako su neke od zemalja u kojima je ranije postojalo obvezno glasanje, na kraju ipak odustale od toga ili su taj institut zadržale samo na pojedinim izborima, poput regionalnih ili lokalnih.

U Belgiji teško do posla u javnom sektoru ako niste glasali

Belgija ima najviše iskustva među europskim zemljama u kojima birači moraju glasati. U toj je zemlji, naime, za muškarce obvezno glasanje uvedeno još 1892. godine, a za žene 1949. godine. Birač može i izaći na izbore i predati prazan listić.

Cilj mjere bio je povećati broj belgijskih građana koji izlaze na izbore i tako sudjeluju u političkom procesu. Ako birač ne izađe na izbore, a ne opravda svoj izostanak, naplaćuje mu se novčana kazna.

"Za neizlazak na biralište prvi put iznosi kazne su manji, a za svaki sljedeći neodlazak na izbore kazna se povećava. U slučaju da se birač ne pojavi na biralištu četiri puta unutar posljednjih 15 godina, njegova se građanska prava privremeno suspendiraju, ispisuje se iz registra birača na 10 godina te ne može biti biran niti obnašati neku javnu funkciju. U Belgiji građanin teško može dobiti posao u javnom sektoru ako ne sudjeluje na glasanju", ističe Jurlina Alibegović.

S obzirom na to, kao i na mogućnost glasanja putem pošte, stopa izlaznosti na izbore u Belgiji je velika i u prosjeku iznosi oko 90 posto, primjećuje Jurlina Alibegović.

Obvezno glasanje i u Luksemburgu, ali kazne se ne primjenjuju

I Belgiji susjedni Luksemburg zadržao je obvezu glasanja na izborima. Neodlazak na glasačko mjesto birač treba opravdati valjanim razlogom kako bi izbjegao plaćanje novčane kazne. 

Ipak, napominje Jurlina Alibegović, sankcije za neizlazak na izbore u Luksemburgu se ne primjenjuju već više od 50 godina pa birači koji na dan izbora odluče ostati kod kuće ne moraju strahovati da će biti kažnjeni.

Uz to, dio građana Luksemburga spada u kategoriju građana koji ni nemaju obvezu izlaska na izbore. Naime, dobrovoljno glasanje u jedinom europskom velikom vojvodstvu primjenjuje se na starije od 75 godina, kao i na one koji na dan izbora nisu u svojoj matičnoj općini.

Za neizlazak na izbore u Grčkoj ide se i iza rešetaka

Vjerojatno najekstremniji europski primjer obveznog izlaska na izbore postoji u Grčkoj, u kojoj se zbog bojkota izbora može završiti i na robiji. Glasanje je u Grčkoj obvezno još od 1926. godine i uvedeno je po belgijskom modelu.

"Oni birači koji se ne odazovu na izbore, a pritom nemaju valjan razlog zbog kojeg nisu glasali, mogu biti kažnjeni zatvorom na rok od jednog mjeseca do jedne godine, a u slučajevima kada birač koji nije izašao na izbore i nije glasao treba platiti novčanu kaznu. U slučaju neplaćanja kazne, nakon opomene i nakon višestrukog odbijanja, sudovi mogu izreći kaznu zatvora. To se obično klasificira kao kazna zatvora zbog neplaćanja novčane kazne, a ne kazna zatvora zbog neglasanja", ističe Jurlina Alibegović.

Ni u Grčkoj izlazak na birališta nije obvezan baš za sve. Glasanje, recimo, nije obvezno za starije od 70 godina, kao ni za one koji žive na udaljenosti od birališta većoj od 200 kilometara. Na izbore ne moraju izaći ni građani koji leže u bolnici, kao ni grčki državljani koji žive u inozemstvu.

"Administrativne sankcije za neodlazak na izbore, uključujući zabranu izdavanja putovnice, vozačke ili profesionalne dozvole, službeno su ukinute 2000. godine", napominje autorica analize.

Izlazak na birališta donedavno obvezan i u nekim austrijskim saveznim pokrajinama

Pojedine su europske zemlje, poput Austrije, ranije imale obvezno glasanje, ali samo na razini pojedinih saveznih pokrajina. Ta je obveza postojala u Štajerskoj i Vorarlbergu od 1929. do 1992. godine, a u Tirolu do 2004. godine. 

Iako je ta obveza ukinuta, austrijski građani tradicionalno u velikom broju izlaze na birališta. 

Bugarska 2016. pokušala uvesti obvezno glasanje, ali Ustavni sud srušio tu odluku 

Zanimljiv je i slučaj Bugarske, koja je 2016. godine pokušala uvesti obvezno glasanje na izborima. Međutim, iste je godine Ustavni sud u Sofiji tu odredbu proglasio nevažećom. U obrazloženju je naveo da je pravo glasa subjektivno pravo, a ne javna dužnost građana, naglašava Jurlina Alibegović. 

Inače, Bugarska se na pokušaj uvođenja obveznog glasanja odlučila upravo zbog razloga male izlaznosti birača na glasačka mjesta.

'Slučajni glasovi'

"Vodeći argument protiv obveznog glasanja je da ono nije u skladu s demokratskim slobodama i demokratskim izborima. To može obeshrabriti političko obrazovanje biračkog tijela jer će građani prisiljeni sudjelovati na izborima automatski reagirati negativno. Postavlja se pitanje je li izabrana vlast doista legitimnija ako je visok odaziv birača na izborima? Dokazano je da prisiljavanje građana na glasanje rezultira povećanim brojem nevažećih i praznih listića u usporedbi sa zemljama koje nemaju zakone o obveznom glasanju", upozorava Jurlina Alibegović.

Dodaje kako je moguća posljedica obveznog glasanja i velik broj "slučajnih glasova", odnosno to što birači koji protiv svoje volje izlaze na birališta često nasumično zaokružuju kandidata, najčešće prvog na glasačkom listiću.

"Biraču je svejedno za koga će glasati sve dok je vlast zadovoljna da je ispunio svoju građansku dužnost. Pitanje je kakav učinak ima kategorija 'slučajnih glasova' na legitimitet demokratski izabrane vlade?", pita se Jurlina Alibegović.

'Birači uvijek mogu ubaciti prazan listić u kutiju' 

Ipak, dodaje, postoje argumenti i za i protiv obveznog glasanja. Među onima za obvezno glasanje su shvaćanje da je glasanje nužan dio obveza državljanstva, zatim povećanje legitimiteta izabranih predstavnika i veće političko obrazovanje ljudi.

Također, birači na glasačkom mjestu u glasačku kutiju uvijek mogu ubaciti prazan listić. Obveznim glasanjem smanjuje se i mogućnost da se politički sustav usmjeri prema zastupanju interesa bogatijih građana.

'Građane ne treba prisiljavati da biraju nekog tko im se ne sviđa'

Među razlozima protiv uvođenja obveznog glasanja, Jurlina Alibegović navodi pravo svakog građanina da sam odluči želi li sudjelovati u izbornom procesu ili ne želi. 

Osim toga, građane koji ne žele glasati ne bi se smjelo prisiljavati da izađu na birališta i glasaju za nekoga tko im se ne sviđa, zaključuje autorica analize.