Ukidanje prireza predstavljalo bi problem ponajprije za velike gradove koji od tog nameta ubiru značajne svote, kaže za Euractiv Dubravka Jurlina Alibegović iz Ekonomskog instituta, koja se u znanstvenom radu bavi lokalnom samoupravom

U ovom trenutku još nije poznato čime će se nadomjestiti manjak prihoda u lokalnim proračunima koji će ostati bez prihoda od prireza. Jedna od varijanti koje su, prema tvrdnjama medija, u igri, bilo bi dopuštanje gradovima da sami povećaju stope poreza na dohodak na svom području.

O tome što bi ukidanje prireza značilo za gradske i općinske proračune, kao i za građane, razgovarali smo s Dubravkom Jurlinom Alibegović. Naša je sugovornica 2016. godine bila ministrica uprave, pa je u svom radu pokrivala i lokalnu samoupravu. U kratkotrajnu Vladu Tihomira Oreškovića došla je u kvoti Mosta, iako je stranački neovisna.

Prije dolaska u Ministarstvo uprave bila je ravnateljica zagrebačkog Ekonomskog instituta. Nakon odlaska iz Vlade, vratila se na Ekonomski institut, na kojem i danas radi kao znanstvenica. U svom znanstvenom radu uglavnom se i bavi pitanjem financiranja i funkcioniranja regionalne i lokalne samouprave.

EURACTIV: Iz Vlade stižu najave da bi se u novom krugu porezne reforme od sljedeće godine mogao ukinuti prirez. Hoće li to biti velik udarac za lokalne proračune?

JURLINA ALIBEGOVIĆ: Prema podacima za 2020. godinu, gradovi i općine su od prireza prikupili oko 1,5 milijardi kuna ili nešto više od 200 milijuna eura.

Prirez porezu na dohodak je lokalni porez, a gradskim i općinskim vijećima ostavljeno je da samostalno odluče o tome hoće li ga uvesti i po kojoj stopi. Međutim, dobar dio gradova i općina nikada nije uveo prirez, odnosno nije iskoristio zakonsku mogućnost koju ima na raspolaganju.

Od svih gradova u Hrvatskoj, prirez su uvela 94 grada, a 33 grada nisu, a to je četvrtina svih gradova u Hrvatskoj. Pritom je samo devet gradova uvelo prirez po maksimalnoj stopi koju im dopušta Zakon o lokalnim porezima. Tako gradovi do 30.000 stanovnika mogu uvesti stopu prireza do 12 posto, a oni s više od 30.000 stanovnika do 15 posto, dok Grad Zagreb može uvesti prirez po stopi od najviše 18 posto.

Od 209 općina koje su uvele prirez, njih 63 je uvelo taj namet po maksimalnoj stopi od 10 posto, koliko iznosi najviša stopa prireza za općine. Ostale su uvele prirez po nižoj stopi. Međutim, polovina ukupnog broja općina u Hrvatskoj, odnosno njih 219, uopće nije uvela prirez.

Sve nam to govori da prirez na razini lokalne samouprave zapravo i nije prepoznat kao lokalni prihod, odnosno velik broj gradova i općina uopće nije uveo taj namet. To se može objasniti time da lokalni čelnici - gradonačelnici i općinski načelnici, ne žele porezno opterećivati svoje građane, već se u financiranju lokalnih poslova više okreću raznim oblicima pomoći iz državnog proračuna.

Treba, međutim, reći i da središnja država od 2019. godine nastoji neizravno potaknuti lokalne jedinice da uvedu prirez jer se kod izračuna sredstava fiskalnog izravnanja u obzir uzima procjena prihoda od prireza po maksimalnoj stopi prireza. Međutim, ni to, očito, nije dalo nekog rezultata.

EURACTIV: Znači li to i da ukidanje prireza lokalna samouprava ne bi nešto previše osjetila?

JURLINA ALIBEGOVIĆ: Ne bi trebale osjetiti općine i nekoliko gradova u šest županija u kojima općine uglavnom nisu uvele prirez. Riječ je o Krapinsko-zagorskoj, Koprivničko-križevačkoj, Bjelovarsko-bilogorskoj, Zadarskoj, Osječko-baranjskoj i Međimurskoj županiji, u kojima općine uglavnom nisu uvodile prirez.

Međutim, ukidanje prireza osjetit će se u proračunima velikih gradova. U Zagrebu i Splitu gradski će proračuni ostati bez otprilike osam posto svih prihoda, dok će u Rijeci i Osijeku ostati bez sedam posto prihoda. A to nisu mali iznosi.

EURACTIV: Hoće li posljedica ukidanja prireza biti poskupljenje javnih usluga koje pružaju lokalne jedinice, poput naplate parkiranja, javnog gradskog prijevoza ili odvoza smeća?

JURLINA ALIBEGOVIĆ: Teško je u ovom trenutku govoriti o tome jer se ne zna hoće li Vlada ponuditi neki drugi oblik financiranja lokalne samouprave.

Vidim da se govori o mogućnosti da gradovi samostalno povećaju stope poreza na dohodak. No, osobno ne vjerujem da će bilo koji grad, a pogotovo oni gradovi koji do sada nisu imali prirez, posegnuti za bilo kojim oblikom povećanja poreza. Mislim da su gradonačelnici svjesni da bi za njih to bio pogrešan potez, posebno u godini koja prethodi lokalnim izborima 2025. godine.

No, ukoliko se ništa ne promijeni na prihodnoj strani - a Vlada ne najavljuje mogućnost podjele poreza na dodanu vrijednost s lokalnom samoupravom ili podjele ukupnih poreznih prihoda, manji prihodi lokalnih proračuna moći će se nadomjestiti jedino povećanjem cijena komunalnih i drugih javnih usluga. Dakle, moglo bi doći do poskupljenja parkinga, prijevoza, odvoza smeća ili čak dječjih vrtića. To će biti posljedica smanjenih prihoda u općinskim i gradskim proračunima jer će nekako morati financirati pružanje javnih usluga.

EURACTIV: Jesu li najavljene izmjene u sustavu financiranja lokalne samouprave uvertira u davno najavljeni, ali nikad uvedeni porez na nekretnine, koji je, prema planovima, trebao biti jedan od glavnih izvora prihoda lokalnih jedinica?

JURLINA  ALIBEGOVIĆ: To ne znamo jer u ovom trenutku raspolažemo s premalo informacija, a i one su tek oskudne najave o kojima se prilično sramežljivo govori. Znamo jedino iz medija da Vlada namjerava poslati izmjene zakona u prvo čitanje u Sabor već u lipnju, a u drugo čitanje u rujnu, dok bi na snagu stupio 1. siječnja sljedeće godine.

Ipak, moje je mišljenje da se u izbornoj godini - a sljedeća to svakako jest, i to s više izbornih ciklusa - Vlada neće ići s uvođenjem nekog novog poreznog oblika. Dakle, ne očekujem uvođenje nekretninskog ili nekog drugog imovinskog poreza u 2024. godini.

EURACTIV: Ukazuju li aktualne najave izmjena sustava financiranja lokalne samouprave na to da bi u budućnosti mogla uslijediti i prava reforma lokalne države, poput teritorijalnog preustroja? I vaše analize pokazuju da se velik broj jedinica lokalne samouprave ni po sadašnjim propisima ne može samostalno financirati, a od sljedeće godine će, zaživi li ukidanje prireza, za mnoge to biti još i teže…

JURLINA ALIBEGOVIĆ: Iz Vladinih dokumenata koji su dostupni javnosti - Program Vlade i Nacionalni plan oporavka i otpornosti, ne može se iščitati da bi se išlo u novi teritorijalni ustroj. Uglavnom se govori o jačanju postojećeg sustava lokalne samouprave, ma što to značilo.

Ni najava mogućeg ukidanja prireza nije pravi reformski zahvat. To je mala promjena u sustavu financiranja lokalne samouprave koja u praksi ni ne bi, iz razloga koje sam spomenula, trebala imati neki veći utjecaj na funkcioniranje većine gradova i općina.

Prava reforma bila bi kada bi se definiralo koje će poslove regionalna i lokalna samouprava obavljati i kako će se ti poslovi financirati te u kojoj će mjeri biti samostalna u obavljanju svojih poslova. Vezano uz to, trebalo bi provesti teritorijalni preustroj, odnosno utvrditi kriterije kojima se određuje koje županije, gradovi i općine uopće imaju potrebu i snagu opstati i pružati građanima na svom području javne usluge iz svoje nadležnosti.

Naznaka toga, međutim, nema. Ipak, treba reći da se tako nešto ni ne radi u predizbornoj i izbornoj godini. No, moram naglasiti kako ni vladajuća stranka, a ni oporbene, zapravo nemaju jasnih programa koji se tiču reformi u teritorijalnoj organizaciji zemlje.

EURACTIV: I u vrijeme dok ste bili ministrica uprave 2016. godine govorili ste o reformi lokalne samouprave, no od toga na kraju nije bilo ništa. Zašto?

JURLINA ALIBEGOVIĆ: Pritisci da se takva reforma ne provede dolazili su od HDZ-a koji je imao većinu u Vladi. U HDZ-u nisu htjeli ni čuti da se ide u reformu lokalne i regionalne samouprave.

No, protiv su bili i u Mostu. U Mostu nisu htjeli pristati na promjenu županijskog ustroja, ni u broju ni u obuhvatu županija.

Dakle, stav Mosta bio je da županije moraju ostati, dok se HDZ protivio zadiranju i u županije i u gradove i u općine.

No, moram reći da su predsjedniku Vlade Tihomiru Oreškoviću i dijelu članova Vlade tada ipak bile u fokusu neke druge stvari. Prioritet je bio sređivanje državnih financija i dobivanje bolje ocjene od strane rejting agencija. Drugi prioritet bio je sređivanje stanja u javnom sektoru, posebno u državnoj upravi i javnim poduzećima, a onda i u lokalnoj samoupravi.

Kad god sam za radne sastanke s ministrima pripremila bilo kakvu temu o lokalnoj samoupravi, uvijek su jedan, dva ili tri ministra iz redova HDZ-a glasno negodovali da tako nešto nije između dviju političkih stranaka koje su činile Vladu dogovoreno, iako je bio dio programskog dogovora.

Ipak, moram reći da barem dvije stranke sada pokazuju određeni interes za reformom lokalne i regionalne samouprave i za teritorijalnim preustrojem zemlje. Riječ je o Centru i SDP-u. 

Te su me dvije stranke nedavno pozvale da o tome iznesem svoje znanstveno mišljenje i da javno razgovaramo i time pokazale da žele reformske zahvate u tom dijelu. Naravno, to je moj dojam, ne mogu znati što u tim strankama doista misle o eventualnoj reformi lokalne i regionalne samouprave i kako bi se ponašale na vlasti.