Nerealno je očekivati da će optužnica protiv Putina smijeniti vlast u Rusiji jer Rusija sasvim drukčije funkcionira od zapadnih država, ocjenjuje Marinko Ogorec u razgovoru za Euractiv
Podizanje optužnice Međunarodnog kaznenog suda (ICC) u Haagu protiv ruskoga predsjednika Vladimira Putina jedna je od vjerojatno najznačajnijih vijesti u posljednjih godinu dana, otkako je Rusija napala Ukrajinu. U Moskvu je, uz to, u ponedjeljak doputovao kineski predsjednik Xi Jinping, a osim o jačanju rusko-kineskih odnosa, na stolu u Kremlju naći će se i novi kineski mirovni plan za Ukrajinu.
O tome, kao i o zbivanjima u regiji, posebno u susjednoj Crnoj Gori, u kojoj je u nedjelju održan prvi krug predsjedničkih izbora, razgovarali smo s Marinkom Ogorecom, stručnjakom za sigurnost i predavačem na Veleučilištu Velika Gorica. Dotakli smo se i pitanja kako će se novi događaji u svjetskoj politici odraziti na Hrvatsku.
EURACTIV: ICC je podigao optužnicu protiv ruskog predsjednika Putina. Jesmo li sada bliže rješenju rata u Ukrajini ili smo još dalje od njega?
OGOREC: Ta optužnica daje političku poruku i ništa više od toga. Ona je praktično neprovediva. Tko je taj koji bi priveo Putina Međunarodnom kaznenom sudu?! Nisam siguran da takvih ima. To je zapravo još jedan od političkih pritisaka na Rusiju i mislim da je samo u tom kontekstu i možemo gledati.
EURACTIV: Znači, nerealno je očekivati da će optužnica u bitnome promijeniti situaciju na terenu? Hoće li otežati pregovore?
OGOREC: Ne mislim da je uopće moguće očekivati da će optužnica nešto promijeniti. Ako bi došlo do pregovora, ona ih može samo komplicirati. Ponavljam, ona je ponajprije politička poruka.
EURACTIV: No, moguće je da Putin negdje otputuje i da ga uhite na temelju naloga za uhićenje, čak i ako je riječ o zemljama koje nisu članice ICC-a? SAD, primjerice, ne prihvaća taj sud, ali nema puno sumnje da bi postupio po uhidbenom nalogu. S druge strane, pojedine države s kojima Rusija razvija dobre odnose, poput Brazila i Južne Afrike, članice su ICC-a i dužne su postupati po optužnicama tog međunarodnog suda?
OGOREC: Naravno, no zato predsjednik Putin ne bi ni otputovao tamo gdje bi ga mogli uhititi. Uostalom, njegova ekipa radi procjenu rizika. Ne vjerujem da bi se on sam usudio otputovati negdje gdje postoji opasnost da bi bio uhićen i predan međunarodnom sudu.
EURACTIV: Postoji li mogućnost da optužnica ICC-a protiv Putina potakne promjene u samoj Rusiji? Ipak je riječ o optužnici protiv šefa države…
OGOREC: Praktično ne postoji. Rusija ima svoj određeni mehanizam funkcioniranja, svoj unutarnji stil života, svoj mentalni sklop, potpuno drugačiji od onog koji očekuju na Zapadu, i sasvim drukčije funkcionira. Optužnica ne znači puno za unutarnju političku scenu u Rusiji.
EURACTIV: Može li se tu povlačiti usporedba sa Srbijom, odnosno tadašnjom SR Jugoslavijom, u vrijeme vladavine Slobodana Miloševića?
OGOREC: Ni blizu. Srbija, odnosno SR Jugoslavija, izručila je Miloševića u onom trenutku kada im je on prestao biti interesantan i kada su na to morali pristati.
Rusija je prevelika sila da bi im palo na kraj pameti da tako nešto naprave, a i potpuno je drukčiji kontekst unutarnjih odnosa u Rusiji od onog u Srbiji. Tako da što se Rusije tiče, tako nešto doslovno nije moguće.
EURACTIV: Xi Jinping boravi u posjetu Rusiji. Hoće li Kina uspjeti progurati svoj mirovni plan i kako će podizanje optužnice protiv Putina djelovati na samog Xija i njegovo ponašanje prema domaćinima u Moskvi?
EURACTIV: Xi Jinping je čelnik jedne od triju velikih sila svijeta. Primarno je zainteresiran za vlastite interese. Dakle, Kina je prvenstveno zainteresirana za interese svoje zemlje i Xi Jinping je toga itekako duboko svjestan. On nastoji realizirati interese prije svega svoje zemlje.
Njegova mirovna agenda od 12 točaka je tako postavljena da bi dala vrlo širok okvir u koji se mogu uključiti ne samo sukobljene strane, nego i ostali relevantni svjetski čimbenici.
EURACTIV: U svjetskim medijima kažu i da bi ionako prilično izolirana Rusija nakon podizanja optužnice protiv Putina mogla postati podređena Kini. Kako to komentirate?
OGOREC: Nemojmo zaboraviti da su Rusija i Kina davno, još početkom 2000-ih godina, potpisale Šangajsku konvenciju. I ne samo one, nego i niz drugih azijskih zemalja koje su tako formirale azijski blok. Šangajska skupina ne podrazumijeva samo gospodarsku suradnju, nego po potrebi i vojnu. Taj sporazum je i potpisan kako bi se vodilo računa o obrambenim interesima. I Rusija i Kina imaju određene obveze po tom sporazumu.
Rusija i Kina su, dakle, partneri. Ne bi se moglo reći da je tu jedna zemlja podređena drugoj po bilo kojoj osnovi. Kina je sada jedan od rijetkih partnera na kojeg se Rusija može oslanjati. S druge strane, Kina je gladna za energentima, a Rusija ima energente u ogromnim količinama i može ih izvoziti u Kinu. To je međusobni interes koji itekako definira pozicije obje strane.
EURACTIV: U nedjelju je održan prvi krug predsjedničkih izbora u Crnoj Gori i čini se da je donio dosta iznenađenja. Što se događa u Crnoj Gori i kako će se dalje razvijati situacija u toj nama susjednoj zemlji?
OGOREC: Činjenica je da većina građana Crne Gore želi europsku budućnost i želi biti dio Europske unije. Zato su i rezultati izbora ovakvi.
Očito je da Milo Đukanović odgovara velikom dijelu crnogorskih građana. S druge strane, vide se i pomaci prema europeizaciji Crne Gore.
U svakom slučaju može se reći da je prosrpska opcija u Crnoj Gori doživjela, najblaže rečeno, ozbiljno upozorenje na ovim izborima. Izbori su pokazali da ne uživa potporu većine crnogorskih građana.
EURACTIV: Što rezultati prvog kruga crnogorskih izbora znače za Hrvatsku?
OGOREC: Hrvatskoj to odgovara. Nama odgovara sve ono što se događa na prostoru jugoistočne Europe, a što je progresivno i proeuropski usmjereno te okrenuto stvaranju odnosa poput onih u EU. Hrvatska bi to trebala podržati svim svojim potencijalima.