Pregovori o zajedničkoj nabavci streljiva za Ukrajinu nastavljaju se i ovog petka, 17. ožujka, dok veleposlanici država članica užurbano pokušavaju izgladiti nesuglasice prije očekivanog odobrenja sljedeći tjedan.
Izaslanici država EU zasad ne uspijevaju postići konsenzus o detaljima plana, kojeg je diplomatska služba Europske unije EEAS objavila početkom ožujka.
Taj plan predlaže da se paralelno rad na aktivnostima u tri smjera - da se osiguraju sredstva članicama za slanje streljiva iz njihovih zaliha u Ukrajinu, da se potakne veća proizvodnja granata od 155 mm, te da se općenito pojačaju proizvodni kapaciteti Europske unije.
Prošlog tjedna ministri obrane EU "načelno" su dogovorili korištenje 2 milijarde eura iz tzv. Europskog mirovnog instrumenta (EPF), posebnog fonda izdvojenog iz proračuna EU, za financiranje prva dva dijela tog plana. Iako se čini da je 27 država članica EU potiglo dogovor da će milijardu eura biti utrošeno za slanje granata iz vlastitih zaliha, i dalje traju rasprave o tome kako upotrijebiti drugu milijardu, doznaje Euractiv iz diplomatskih izvora.
Trenutno je namjera da se plan formalno odobri na zajedničkom sastanku europskih ministara vanjskih poslova i obrane zakazanom za ponedjeljak, 20. ožujka, prije konačnog pristanka kojeg bi trebali dati čelnici država članica na summitu u Bruxellesu krajem sljedećeg tjedna.
Po zadnjem nacrtu zaključaka, kojeg je na uvid dobio Euractiv, čelnici EU će "pozdraviti brzi sporazum u Europskom vijeću da se pospješi trenutačno slanje streljiva u Ukrajinu, uključujući i zajedničku nabavu i mobilizaciju prikladnih sredstava."
Međutim dvije su ključne točke prijepora - moraju li se članice oslanjati samo na streljivpo proizvedeno u EU, ili ga mogu nabavljati i iz trećih zemalja, te koliku naknadu za troškove te nabave mogu očekivati iz mirovnog instrumenta.
Gdje kupiti streljivo?
Ukrajinski saveznici na zapadu upozoravaju da su je kijev suočen s kritičnom nestašicom granata za haubice, jer troši na tisuće njih u borbama protiv ruske ofenzive.
Kijev je rekao Europskoj uniji da mu je potrebno 350.000 granata mjesečno za borbu protiv ruskih napada, i kako bi se pokrenula protuofenziva.
Radna skupina za zajedničku nabavu Europske unije - u kojoj su Europska komisija, EEAS, i vojno osoblje EU (EU Military Staff, EUMS) - identificirali su 15 tvornica u 11 država članica koje mogu proizvoditi streljivo kalibra 155 mm po NATO standardima, te pet proizvođača artiljerijskih granata sovjetskog kalibra 152 mm.
Povjerenik za unutarnje tržište, Thierry Breton, trenutno je na turneji država članica koje bi potencijalno mogle pojačati proizvodnju streljiva - nakon Bugarske, u nastavku turneje obići će i Slovačku, Češku, Poljsku, Francusku i Rumunjsku.
No, neke članice žele biti u mogućnosti da kupuju streljivo za Ukrajinu i od proizvođača izvan Europske unije, ako se ono ne može dovoljno brzo proizvesti u Europi.
"Sadašnji proizvodni kapaciteti u EU su veći nego u većini naših partnera izvan EU. Međutim, gotovo sva ta proizvodnja je već ranije ugovorena s kupcima," rekla je u srijedu povjerenica za financijske usluge, Mairead McGuinness.
"Ne znamo hoće li europska industrija biti u stanju proizvesti potrebne količine. Ako ne može to napraviti brzo i u velikim količinama, onda moramo imati mogućnost da tu robu potražimo u trećim zemljama," rekao je diplomatski izvor za Euractiv. Potencijalni dobavljači iz ostatka svijeta uključuju SAD i Južnu Koreju.
Ta rasprava odvija se u trenutku dok dužnosnici EU i neke države članice poput baltičkih zemalja, Poljske ili Nizozemske kažu da bi ograničeni proizvodni kapaciteti mogli još otežati i usporiti isporuku Ukrajini.
Rat je "trenutno u jednoj od najopasnijih faza," što znači da je nabava streljiva "jedan od glavnih prioriteta," rekao je novinarima neimenovani dužnosnik. S druge strane debate su Francuska, Grčka i Cipar, koji smatraju da novac država članica treba isključivo trošiti na tvornice na teritoriju EU.
Članice su također podijeljene oko načina nabave tj. pitanja treba li za to koristiti postojeću Europsku agenciju za obranu (EDA) ili da se ide sa tzv. vodećom zemljom koja bi preuzela na sebe ulogu predvodnice i sklapala ugovore s tvornicama uime svih država članica.
Stopa sufinanciranja
Države članice i diplomatska služba EU su, čini se, postigli "načelni dogovor" o podjeli troškova između fonda za naoružanje EU i vlastitih sredstava pojedinih država članica.
Po tom dogovoru, troškovi nabave pojedinih članica će biti nadoknađeni po stopi od 50 do 60 posto, kroz instrument EPF. No Poljska traži "više dalekovidnosti" i veću stopu naknade, i na tome je inzistirala i u sadašnjim raspravama o nabavci streljiva, kao i u ranijih sedam paketa pomoći koji su financirani sredstvima iz tog fonda.
Dugoročan pristup
Nakon političkog sporazuma u prosincu, članice su ovog tjedna odobrile odluku o povećanju EPF-a za 2 milijarde eura u 2023. godini, i dopuštanju da ga se dodatno poveća za 5,5 milijardi do 2027.
Time je ukupan iznos podignut na 7,98 milijardi eura do 2027.. Taj iznos je namijenjen za kupnju vojne pomoći za Ukrajinu, ali i za druge zemlje širom svijeta. Međutim, nije izgedno da će to biti dugoročno dovoljno.
Upitan kako bi EU mogla izbjeći 'vatrogasni pristup' da mora svako malo nadopunjavati taj fond, prvi čovjek diplomacije EU, Josep Borrell rekao je za Euractiv da bi države članice morale uskoro donijeti odluku o tome.
"Pitanje glasi: Želimo li nastaviti koristiti taj alat za naoružavanje Ukrajine, te kako podržati vojske naših partnera, primjerice u Africi? Imamo mnogo obaveza... Želimo li biti globalni igrač? Onda to košta novaca, a države članice o tome moraju odlučiti."
Upitan bi li plan Europske unije da se zajednički nabavlja streljivo za Ukrajinu mogao ići i dalje od kupnje topničkih granata i možda uključiti teže naoružanje, Borell kaže da EU "može biti jednako brza i za druge potrebe."
O trećem dijelu plana koji se odnosi na dugoročno jačanje europske industrije članice trebaju razgovarati.
U lipnju je Europska komisija predložila plan da se poticajima potakne zajednička nabava oružja za Ukrajinu (EDIRPA) oko kojeg traju pregovori u Europskom parlamentu. Eurozastupnici bi trebali do kraja travnja dati svoje mišljenje o izvedivosti tog programa.
Osim tog, druge ideje za jačanje proizvodnje uključuju sredstva Europske investicijske banke (EIB), koja po postojećim pravilima smije financirati samo kupnju opreme za dvojnu civilno-vojnu upotrebu, kao i Europski fond za obranu (EDF) koji se koristi za financiranje razvoja i istraživanja.
(Preveo David Spaić-Kovačić. Originalan članak pročitajte ovdje: EU hopes to clear hurdles for deal to procure ammunition for Ukraine)