U hrvatskom društvu 'kuha' nezadovoljstvo brojnih socijalnih skupina, a prosvjede organiziraju i oporbene političke stranke

Prosvjedi se održavaju u godini u kojoj nas čekaju čak tri izborna ciklusa - za Europski parlament i Sabor te za predsjednika.

Iako je malo tko voljan javno priznati da su prosvjedi povezani sa "superizbornom“ godinom, kada je i vlast podložnija ispunjavanju (barem dijela) zahtjeva prosvjednika, nema puno dvojbe oko toga da i skori izlazak građana na birališta potiče razbuktavanje javnog iskazivanja nezadovoljstva. To, uostalom, ne taje ni sindikalni čelnici, a još manje politički lideri.

Kulminacija nezadovoljstva poljoprivrednika

U trenutku pisanja ovog teksta još nije bilo poznato hoće li se hrvatski farmeri priključiti svojim europskim kolegama u masovnim prosvjedima koji već mjesecima paraliziraju Stari kontinent.

I dok se čeka njihova odluka, treba podsjetiti da je dio hrvatskih seljaka već prosvjedovao krajem prošle godine, i to zbog mjera za suzbijanje afričke svinjske kuge.

Isto tako, valja podsjetiti da su seljački vođe poručili kako se ne slažu s novom Zajedničkom poljoprivrednom politikom (ZPP) Europske unije. Seljacima posebno smeta masovan i nekontrolirani uvoz pšenice iz Ukrajine te najavljena liberalizacija trgovine s članicama Mercosura, trgovinskog bloka kojeg čine Brazil, Argentina, Urugvaj i Paragvaj.

Nezadovoljni su i rezanjem potpora poljoprivrednicima u EU, kao i znatnim birokratiziranjem njihova poslovanja.

Prosvjed lijevo-liberalne oporbe

Za subotu, 17. veljače, stranke lijevo-liberalne oporbe već su najavile prosvjed na Markovu trgu protiv imenovanja Ivana Turudića za glavnog državnog odvjetnika.

Oporbene su stranke najavljeni skup okarakterizirale kao prosvjed upozorenja za obranu demokracije.

Također, čelnici oporbe još su uoči izglasavanja Turudića za novog glavnog državnog odvjetnika u Saboru tražili hitno raspisivanje parlamentarnih izbora jer strahuju da bi ih vladajući mogli raspisati ured ljeta, kada su građani na godišnjim odmorima, ili čak na jesen.

Prosvjedovali učitelji i znanstvenici

Nekoliko velikih prosvjeda već je održano proteklih tjedana. Tako su u četvrtak, 9. veljače, na Markovu trgu prosvjedovali učitelji i znanstvenici koji su nezadovoljni koeficijentima koje im je Vlada ponudila. Masovnost prosvjeda nazvanog "Reforma svih reformi“, kojeg su organizirali Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja i sindikat Preporod, prilično je iznenadila, budući da je Markov trg bio pretijesan da bi primio sve koji su se na njemu okupili.

Iako je prosvjed bio sindikalni, na njemu nije nedostajalo ni političkih poruka. Među porukama na transparentima prosvjednika izdvajaju se "Di si lipa? A di je koeficijent'“ i "Kolega AP“, aludirajući na nedavno objavljenu prepisku između Turudića i Josipe Pleslić (ranije Rimac), kao i na jednu raniju prepisku u kojoj se spominje "AP“, što su inicijali premijera Andreja Plenkovića, iako je on kazao da u prepisci nije riječ o njemu. 

Na ulice izašli i fizioterapeuti

Na ulice su početkom ovoga mjeseca - preciznije, 6. veljače - izašli čak i magistri fizioterapije.

I oni su pred Ministarstvom zdravstva prosvjedovali iskazavši nezadovoljstvo što njihova struka nije uvrštena u Vladinu uredbu o koeficijentima složenosti poslova u javnim službama.

Nezadovoljni i suci i liječnici

Plaćama su nezadovoljni i suci koji su krajem siječnja organizirali "bijeli štrajk“, tijekom kojeg su se bavili samo slučajevima za koje su ocijenili da su hitni.

Štrajk najavljuju i liječnici koji su nezadovoljni ne samo plaćama, nego uvjetima rada općenito.

Prosvjedovali i novinari

Krajem siječnja u Zagrebu i Splitu je organiziran i prosvjed novinara. Organizator prosvjeda bilo je Hrvatsko novinarsko društvo (HND) i to zbog najavljenih izmjena Kaznenog zakona, popularno nazvanog lex AP, prema kojima bi neovlašteno objavljivanje sadržaja iz istraga postalo kazneno djelo.

U HND-u su ocijenili da je riječ o napadu na novinarske slobode i pokušaju ukidanja istraživačkog novinarstva u Hrvatskoj te o namjeri vlasti da na mala vrata uvede cenzuru.

Dosad najveći prosvjed održan 1996. na središnjem zagrebačkom trgu

Kada se podvuče crta, može se reći da će ova godina u Hrvatskoj, osim po izborima, vjerojatno ostati upamćena i kao godina prosvjeda. Njih je, doduše, i do sada povremeno bilo, ali Hrvatska, za razliku od zemalja u okruženju, ipak nema neku veću tradiciju i kulturu prosvjeda.

Kao najveći prosvjed, uostalom, pamti se onaj iz studenoga sada već davne 1996. godine, kada je 120.000 ljudi u Zagrebu došlo podržati oporbeni Radio 101, kojem je vlast pokušala oduzeti koncesiju za emitiranje. Iako je prosvjeda povremeno bilo i kasnije, nijedan brojnošću okupljenih građana nije uspio nadmašiti spomenuti prosvjed na zagrebačkom Trgu bana Jelačića.

Banski dvori između čekića i nakovnja

Lavina prosvjeda koji se održavaju ili najavljuju, Plenkovićevu Vladu stavljaju pred nove izazove. U godini u kojoj je čeka niz izbora, Banski su dvori nesumnjivo podložniji ispunjavanju zahtjeva prosvjednika, barem onih koji se tiču financija.

S druge strane, Vlada se već nalazi pod pritiskom Bruxellesa da obuzda nabujalu javnu potrošnju i uravnoteži proračunske prihode i rashode, a povećanjem plaća "na sve strane“ tako nešto teško može ostvariti. Stoga se može reći da se Vlada sada nalazi između čekića i nakovnja, i to u godini u kojoj bi građani na biralištima trebali kazati što misle o njenom radu, pa i o osam godina premijerskog mandata Andreja Plenkovića.

Kako se budu približavali parlamentarni izbori, tako će rasti i broj prosvjeda

"Naravno da su izbori jedan od razloga zbog kojih u ovoj godini imamo tolike prosvjede. Osim toga, očito je da je mnogima dosta negativnog učinka kojeg je duga vladavina Andreja Plenkovića ostavila na hrvatsko društvo“, ocjenjuje za Euractiv politolog i sociolog Anđelko Milardović.

Dodaje kako bi cijela ova godina mogla biti u znaku prosvjeda, no glavnina se ipak može očekivati uoči parlamentarnih izbora, za koje još ne znamo kada će se održati.

Naime, europski izbori prosječnom su građaninu ipak manje bitni, dok će se predsjednički izbori održati tek krajem godine, a sama funkcija šefa države ne raspolaže nekim velikim ovlastima, posebno ne onima koje bi se izravno odražavale na svakodnevni život ljudi.

'Legalan i legitiman način izražavanja nezadovoljstva i dobri za demokraciju'

"Prosvjedi su legalan i legitiman način izražavanja nezadovoljstva. Dobri su i zbog razvoja demokracije“, poručuje Milardović.

Na naše pitanje mogu li se poistovjećivati sindikalni i politički prosvjedi, budući da im ciljevi ipak nisu isti, naš sugovornik kaže da je zajedničko svim prosvjedima koji se održavaju "to što nisu prosvjedi kojima se iskazuje podrška Vladi, već su antivladini i služe kao instrument pritiska na vlast“.

'Nećemo imati masovne prosvjede'

Iako se slaže s ocjenom da će 2024. najvjerojatnije biti godina prosvjeda, politička analitičarka i komunikacijska stručnjakinja Ankica Mamić kaže kako ne očekuje da bi Hrvatsku mogle potresti masovne demonstracije.

"Masovan prosvjed je bio onaj 1996. godine zbog Radija 101, na kojem se okupilo više od 100.000 građana. Prosvjedi koje sada imamo znatno su manji, a organiziraju ih interesne skupine koje u izbornoj godini legalno traže ispunjenje nekih svojih ciljeva“, ocjenjuje Mamić za Euractiv.

'Mlada demokracija sa slabim institucijama'

Dodaje kako sindikati prosvjede organiziraju u "superizbornoj“ godini, svjesni da je Vlada sada najranjivija i spremna na ustupke.

"Što se toga tiče, isto je i u Europi i u Hrvatskoj. Razlika je jedino u tome što se europski prosvjedi održavaju u starim demokracijama s izgrađenim institucijama, dok je Hrvatska mlada demokracija s jako slabim institucijama“, poručuje Mamić.

Napominje kako ne očekuje da bi se Hrvatska u ovoj godini mogla suočiti s masovnim prosvjedima, poput onog iz 1996. godine. Današnjoj oporbi, zaključuje naša sugovornica, nedostaje snage i lidera za tako nešto.