U Ministarstvu obrane zasad ne iznose detalje vojne obuke, no jasno je da stanje u BiH i Srbiji, kao i ratovi u Ukrajini i na Bliskom istoku, govore u prilog jačanja izdataka za obranu, pa tako i nekog oblika vojne obuke

Proizlazi to iz izjave državnog tajnika u Ministarstvu obrane Zdravka Jakopa, koji je u Saboru kazao da se u resornom ministarstvu radi na "konceptu kraće vojne obuke“.

Detalje, međutim, nije iznio, ističući kako će sam model obuke "biti poznat u što skorijem roku“.

"Ako imate obučenijeg vojnika, dočasnika i časnika, onda ste spremniji“, kazao je Jakop, upozorivši na sigurnosne izazove s kojima se suočava zemlja.

'Gdje ima dima, ima i vatre'

Prema pisanju Jutarnjeg lista, novi ministar obrane Ivan Anušić dobio je zadatak da uvede mjesec dana obvezne vojne obuke nakon srednje škole. Tijekom te obuke, ročnici bi učili o prvoj pomoći, rukovanju oružjem, nuklearnoj i kemijskoj zaštiti, prenijela je Hina naglaske iz teksta u spomenutom dnevniku.

Iz Ministarstva obrane su odmah poručili kako se navodi iz Jutarnjeg lista odnose na "autorovu analizu i nemaju veze s konceptom“ na kojem to ministarstvo radi. No, stara je narodna izreka da "gdje ima dima, ima i vatre", a ona bi se, po svemu sudeći, mogla pokazati točnom i u ovom slučaju.

Naime, kako se neslužbeno može čuti u Vladinim krugovima, doista je u pripremi koncept "kraće vojne obuke“. Nije, doduše, riječ o nečemu što bi trajalo mjesecima, ali ni o nečemu što bi se svelo na razinu kratkog tečaja jer vojsku i vojna znanja ipak ne ulaze u tu kategoriju.

U svijetu 'kuha'

S kakvim će konceptom vojne obuke izaći Ministarstvo obrane, vidjet ćemo narednih mjeseci. Ipak, jasno je da su mirna vremena, u kojima je vojska bila samo teret, iza nas i da se moramo prilagoditi novonastalim okolnostima u Europi i svijetu.

To može i ne mora značiti ponovno uvođenje služenja vojnog roka, ali svakako podrazumijeva određenu preobrazbu vojnih snaga, kao i bolju pripremu stanovništva za izazove s kojima bismo se mogli suočiti.

Ovdje je dovoljno spomenuti da ćemo uskoro "obilježiti“ dvije godine od početka ruske invazije na Ukrajinu. Rat u Ukrajini digao je na noge cijelu Europu, koja strahuje da će postati meta ruskoga predsjednika Vladimira Putina ako Kijev izgubi rat i ako ruske snage izbiju na zapadne granice Ukrajine, od kojih se najveći dio odnosi na granicu s članicama Europske unije i NATO-a (Poljska, Slovačka, Mađarska i Rumunjska).

Također, treba podsjetiti da već dulje od tri mjeseca traje i rat Izraela i Hamasa koji je već prouzročio ogromne ljudske žrtve i velika materijalna razaranja te humanitarnu katastrofu u Pojasu Gaze.

"Kuha“ i u Zakavkazju, gdje su azerbajdžanske snage na jesen prošle godine vratile pod svoj nadzor Gorski Karabah, azerbajdžansku regiju koja je (bila) naseljena većinskim armenskim stanovništvom, a koje je nakon početka vojne akcije Bakua masovno izbjeglo u susjednu Armeniju.

Nestabilno okruženje

U cijeloj priči, ne treba zaboraviti ni da se Hrvatska suočava s nestabilnošću u svojoj neposrednoj blizini.

Bosna i Hercegovina, s kojom imamo više o tisuću kilometara granice, nikada od potpisivanja Daytonskog sporazuma nije bila bliže raspadu nego što je danas, s obzirom na to predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik sve češće prijeti odcjepljenjem tog entiteta. Dobar dio granice koji Hrvatska ima s BiH upravo je granica s Republikom Srpskom.

Isto tako, valja podsjetiti da je Glavni stožer Vojske Srbije nedavno od srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića i vlade u Beogradu zatražio ponovno uvođenje vojnog roka u toj zemlji. Prema tom prijedlogu, vojska bi se u Srbiji služila četiri mjeseca.

S obzirom na loše odnose Zagreba i Beograda i utrku u naoružavanju u koju su se uključile i Hrvatska i Srbija, pojačanu geopolitičkim faktorima (Hrvatska je članica NATO-a, dok je Srbija službeno neutralna, ali ima dobre odnose s Rusijom i Kinom), bilo je samo pitanje trenutka kada će i Hrvatska najaviti da ponovno uvodi neki oblik služenja vojske, kažu stručnjaci. Euractiv je o tome već pisao.

Obvezno služenje vojnog roka u Hrvatskoj ukinuto 2008. 

Inače, Hrvatska je obvezno služenje vojnog roka ukinula 1. siječnja 2008. godine. Odluku o tome donio je Sabor u listopadu 2007. godine, u predvečerje našeg pristupanja NATO-u.

Od tada Hrvatska ima profesionalnu vojsku. No, kao i ostale europske zemlje s takvim konceptom obrane, uključujući i susjedne Srbiju i BiH, suočava se s problemima u popuni oružanih snaga, a na što stručnjaci već godinama upozoravaju.

'Vojni rok nije ukinut, samo je suspendiran i treba ga vratiti'

"Zalažem se za povratak vojnog roka od šest mjeseci, kakav smo imali prije nego što smo suspendirali obvezno služenje vojske. Treba naglasiti da Hrvatska nikada nije ukinula služenje vojnog roka, već ga je samo suspendirala“, kaže za Euractiv vojni i sigurnosni stručnjak i predavač na Veleučilištu Velika Gorica Marinko Ogorec.

Dodaje kako situacija u svijetu "nije nimalo sjajna“, zbog čega pojedine zemlje vraćaju obvezno služenje vojnog roka, a druge razmišljaju o tome.

"Bilo bi pametno da i mi razmislimo o tome. Čovjek se vrlo teško privikava na nesreće, ali one se ipak događaju. Tu nije riječ samo o ratu, već i o sve češćim prirodnim katastrofama koje su posljedica klimatskih promjena, kao i o tehnološkim katastrofama koje se također događaju. Vojska i u tome ima svoje zadatke“, pojašnjava Ogorec.

Mnoge bivše vojarne zjape prazne 

Smatra i da bi reaktiviranje vojske dalo doprinos hrvatskom gospodarstvu te oživjelo vojarne, mnoge od kojih od ukidanja vojnog roka zjape prazne i neiskorištene.

"Kapacitete svakako imamo. Potrošnju za obranu ionako kao članica NATO-a moramo povećati“, poručuje Ogorec, dodajući kako za ozbiljniju analizu ipak treba pričekati konkretne prijedloge vojnog osposobljavanja koje najavljuju u Ministarstvu obrane.

'U svijetu ponovno jača ideja sile i moći' 

I Anđelko Milardović, politolog i sociolog te voditelj Europskog centra za migracijske studije, kaže da bi ponovno uvođenje nekog oblika vojne obuke bio odgovor Hrvatske na veliko geopolitičko preslagivanje koje se odvija oko nje.

I on podsjeća na ratove u Ukrajini i na Bliskom istoku, ali i na stalne napetosti u Tajvanskom tjesnacu, u kojima sudjeluje i SAD, a preko njega i Zapad u cjelini.

"Svijet se suočava s velikim turbulencijama, a u svjetskoj politici ponovno jača ideja sile i moći. Sve se to odražava i na Hrvatsku, koja bi i tako dala svoj odgovor na ono što se oko nje događa, a posebno u Srbiji i BiH“, ocjenjuje Milardović za Euractiv.

'Ratovi potiču migracije'

Upozorava i da ratovi potiču migracije, a Hrvatska je na jednoj od glavnih migrantskih ruta prema zapadu Staroga kontinenta. I sami smo, podsjeća, svjedoci velikih migracijskih kretanja iz ratom pogođenih zemalja Bliskoga istoka i sjeverne Afrike, ali i Ukrajine, prema EU.

Naš sugovornik napominje kako ne smatra da bi vojska u ovom trenutku trebala izaći na hrvatske granice, jer i dalje živimo u miru. Međutim, u slučaju rata, to bi joj bio osnovni zadatak.

"Posao vojske je zaštita granica“, zaključuje Milardović.

Mjesec dana vojne obuke neće biti dovoljno

Ipak, naši sugovornici upozoravaju da je mjesec dana vojne obuke, što se sada spominje, prekratak rok da bi se steklo konkretna vojna znanja.

Kako god na kraju završilo ponovno uvođenje vojne obuke u Hrvatskoj, može se reći da je to još jedan prilog povećanju izdataka za obranu.

Hrvatska nikako da dosegne preporučenih 2 posto BDP-a za obranu, pokazuju podaci NATO-a

Prema posljednjim procjenama NATO-a, Hrvatska ni u 2023. godini nije dosegla preporučenih dva posto bruto domaćeg proizvoda (BDP) izdataka za obrambene svrhe. Naime, dostupni podaci tog vojnog bloka pokazuju da smo lani imali izdatke za obranu u vrijednosti nešto većoj od 1,3 milijarde eura, što čini 1,79 posto hrvatskog BDP-a.

Doduše, došlo je do rasta obrambenih izdataka u odnosu na 2022. godinu, kada smo za vojne potrebe izdvojili, također prema podacima NATO-a, nešto više od 1,2 milijarde eura. No, relativni udio obrambenih izdataka u 2023. se čak i neznatno smanjio u odnosu na 2022., kada je iznosio 1,82 posto BDP-a, pokazuju podaci NATO-a.

Hrvatska za vojsku izdvaja manje od Srbije, Bugarske i Mađarske

Istodobno, vojni izdaci u susjednoj Srbiji još su 2022. godine, prema podacima Svjetske banke, dosegli 2,2 posto BDP-a. Uz to, pokazuju trend daljnjeg rasta.

Inače, Hrvatska je po izdacima za vojne potrebe prošle godine, prema podacima Sjevernoatlantskog saveza, bila u sredini ljestvice članica NATO-a, ispred Albanije (1,76 posto BDP-a za vojne potrebe), a iza Bugarske (1,84 posto BDP-a).

Najveći izdaci za vojsku u Poljskoj, najmanji u Luksemburgu

Najviše za vojne potrebe unutar NATO-a izdvajaju Poljska (3,9 posto BDP-a u 2023.), zatim SAD (3,49 posto BDP-a) i Grčka (3,01 posto BDP-a). Osim te tri zemlje i već spomenute Bugarske, ispred nas su po izdacima za obranu i Estonija, Litva, Finska, Rumunjska, Mađarska, Latvija, Ujedinjeno Kraljevstvo, Slovačka, Francuska, Crna Gora i Sjeverna Makedonija.

S druge strane, najmanje izdatke za obranu lani su imale Belgija (1,13 posto BDP-a) i Luksemburg (samo 0,72 posto BDP-a). Na popisu članica nema Islanda, koji nema vojsku.

Većina europskih zemalja ukinula služenje vojnog roka

Kada je riječ o služenju vojnoga roka, većina europskih zemalja ukinula je obvezno služenje vojske. Ipak, 16 europskih zemalja i dalje ima obvezno služenje vojske.

Među njima su Austrija, Cipar, Danska, Estonija, Finska, Grčka, Norveška, Rusija, Švedska, Švicarska i Turska te Ukrajina. Tu je i Latvija koja je od ove godine, prema odstupnim podacima, ponovno uvela obvezni vojni rok.

Treba, međutim, reći da je vojnu obvezu u mnogim zemljama moguće izbjeći na razine načine (primjerice, putem prigovora savjesti). U nekim zemljama vojni rok moguće odraditi na neki zamjenski način, poput društveno odgovornog rada.

Stoga se i obveza služenja vojnog roka u mnogim zemljama ne doživljava kao veliki problem. No, postoje i države u kojima je tu obvezu teško izbjeći.

Militarizacija društva?

Na kraju, treba kazati i kako se znatan dio europskih društava protivi služenju vojnog roka, u čemu vidi oblik militarizacije društva.

Osim toga, stručnjaci kažu i da nakon više od 15 godina nepostojanja obveze služenja vojske neće biti lako ponovno progurati neki oblik vojnoga roka. Upozoravaju i da su u međuvremenu stasale generacije koje vojska i obrana nisu zanimale, niti imaju znanja o tome.