Ako izuzmemo Švedsku, koja je pred vratima NATO-a, i nekoliko zemalja s nejasnim statusom, u Europi je danas 13 država koje se smatraju neutralnima, a koje je ruska invazija na Ukrajinu natjerala da preispitaju vlastitu politiku

Zaključak je to koji proizlazi iz politike zemalja koje nisu članice nijednog vojnog bloka, no koje su, kao i ostale članice Europske unije, uvele sankcije Rusiji.

Dio tradicionalnih neutralaca pohrlio u NATO

Također, dio do jučer neutralnih zemalja, odlučio je prekinuti s politikom neutralnosti i pristupiti NATO-u. Riječ je o Finskoj, koja je bila neutralna od završetka Drugog svjetskog rata pa sve do travnja prošle godine kada je ušla u NATO, ali i Švedskoj, kojoj je neutralnost bila jedna od temeljnih odrednica vanjske politike još od Napoleonova vremena, a koja je s Finskom 2022. zatražila ulazak u NATO.

Ipak, za razliku od svog istočnog susjeda, Švedska još nije ušla u Sjevernoatlantski savez. Za to joj nedostaju ratifikacije Protokola o pristupanju od strane Turske i Mađarske. Bez zelenog svjetla Ankare i Budimpešte, a s obzirom na to da NATO funkcionira po načelu konsenzusa, Stockholm ne može pristupiti NATO-u. Očekuje se da bi proces ratifikacije švedskog pristupanja NATO-u u turskom i mađarskom parlamentu mogao završiti narednih mjeseci, nakon čega će Švedska postati 32. članica Saveza.

I brojne neutralne države uvele sankcije Moskvi 

Ako izuzmemo Švedsku, koja je na putu pristupanja NATO-u, i još nekoliko zemalja nejasnog statusa, u Europi je danas 13 zemalja koje se smatraju neutralnima.

Neke od njih - Austrija, Irska, Malta i Cipar, članice su EU. Samim tim, moraju provoditi i politiku koja se dogovara i usvaja u Bruxellesu, što se odnosi i na politiku kažnjavanja Rusije zbog agresije na Ukrajinu.

Tako nešto je, bez obzira na članstvo u EU, još do prije tridesetak godina bilo teško zamislivo jer bi iz temelja narušilo koncept neutralnosti država.

I Švicarska uvela sankcije Rusiji

No, sankcije Rusiji uvela i tradicionalno neutralna Švicarska. Za razliku od susjedne Austrije, Švicarska nije članica EU, pa nije imala ni obvezu uvođenja kaznenih mjera prema Moskvi. Ipak, vlada u Bernu prihvatila je odluke donijete u Bruxellesu, vjerojatno dijelom i zbog toga što je Švicarska, iako izvan EU, s Unijom snažno vezana gospodarski i politički.

Uostalom, Švicarska je članica EFTA-e, trgovinskog bloka koji, uz nju, okuplja i Lihtenštajn, Island i Norvešku, a koji je usko vezan uz EU. Osim Lihtenštajna, koji je isto tako neutralan, a koji je također uveo sankcije Rusiji, Island i Norveška su članice NATO-a.

Većina europskih mikrodržava također završila na 'crnoj listi' Kremlja

Sankcije Moskvi uvele su još tri europske mikrodržave, koje nisu članice ni EU ni NATO-a, već spadaju u krug neutralnih država.

Riječ je o Andori, Monaku i San Marinu. Time su se i one kvalificirale za status "neprijateljskih država Rusije“, kako u Kremlju nazivaju zemlje koje su uvele sankcije Rusiji, bile članice EU ili NATO-a ili ne.

Vatikan nudio posredovanje u zaustavljanju rusko-ukrajinskog rata

S druge strane, Vatikan, najmanja država na svijetu, ali s vrlo jakom diplomacijom, nije uvela sankcije Rusiji. Stoga Vatikana ni nema na ruskom popisu "neprijateljskih država“.

Štoviše, poglavar Katoličke crkve i Vatikana, papa Franjo, u više je navrata nudio posredovanje vatikanske diplomacije u rješavanju rusko-ukrajinskog spora, ističući upravo neutralnost države kojoj je na čelu.

Srbija kaže da zbog neutralnosti ne uvodi sankcije Rusiji

Sankcije Rusiji nije uvela ni Srbija, koja je 2007. deklaracijom usvojenom u parlamentu proglasila neutralnost.

Beograd se od početka ruske invazije na Ukrajinu nalazi pod pritiskom EU da uvede sankcije Rusiji, pri čemu u Bruxellesu upozoravaju Srbiju da je kandidat za članstvo u Uniji, što podrazumijeva i usklađivanje sa Zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom EU.

U Beogradu, međutim, kažu da ostaju privrženi politici ekvidistance u svojoj vanjskoj politici, odnosno jednakoj udaljenosti, ali i bliskosti, kako s Washingtonom i Bruxellesom, tako i s Moskvom i Pekingom. I istraživanja javnoga mnijenja pokazuju da se većina srbijanske javnosti protivi uvođenju sankcija Rusiji, iako je službeni Beograd u Ujedinjenim narodima u više navrata osudio rusku agresiju na Ukrajinu.

Hrvatski stručnjaci su, međutim, uglavnom skeptični kada se govori o neutralnosti Srbije. Ističu da Srbija pokušava sjediti na više stolica koje se sve više razdvajaju, a podsjećaju i da je promatrač (iako ne i član) u ODKB-u, "ruskom NATO-u“.

I neutralna Moldavija lani uvela sankcije Moskvi

Međutim, sankcijama koja je EU uvela Rusiji krajem prošle godine pridružila se Moldavija, također kandidat za EU i isto tako neutralna država.

Ta je odluka Kišinjeva naišla na žestoku reakciju Moskve. Ipak, Moldavija još nije osvanula na ruskom "popisu neprijateljskih država“.

Nesvrstani Azerbajdžan jača odnose s Rusijom, ali i Turskom

Ni posljednja europska neutralna država, Azerbajdžan, nije uvela sankcije Rusiji. Štoviše, posljednjih je godina primjetno jačanje odnosa između Moskve i Bakua, a što je posebno do izražaja došlo na jesen prošle godine, kada su azerbajdžanske snage zauzele odcijepljenu pokrajinu Gorski Karabah, izazvavši egzodus tamošnjih više od 100.000 etničkih Armenaca. U Karabahu su, inače, stacionirane ruske mirovne trupe, no one nisu zaštitile  Armence u toj regiji.

Posljednjih mjeseci sve su češće optužbe iz EU da se dijelom i preko Azerbajdžana krše sankcije koje je Unija uvela Rusiji.

Inače, Azerbajdžan čak i nije neutralna država u klasičnom smislu riječi, već je član Pokreta nesvrstanih. Jedna je to od rijetkih zemalja u Europi koje su još u članstvu te organizacije koja okuplja zemlje Trećeg svijeta.

Unatoč proklamiranoj nesvrstanosti, Baku ima snažne odnose s Turskom, članicom NATO-a. Ti odnosi podrazumijevaju i jaku vojnu suradnju.

Gruzija i Ukrajina žele u NATO, ali još su daleko od članstva

Za pojedine europske države ne možemo ni reći spadaju li u krug neutralnih ili ne. U tu kategoriju spadaju Ukrajina i Gruzija, ali i susjedna nam Bosna i Hercegovina, kao i Kosovo.

Svima njima je zajedničko da u ovom trenutku nisu članice nijednog vojnog bloka, ali da teže članstvu u NATO-u.

No, ni Gruzija ni Ukrajina još nisu dobile pozivnicu za NATO, a upitno je i hoće li i kada, budući da im je Rusija okupirala znatne dijelove teritorija, što znači da bi njihovo pristupanje NATO-u taj vojni savez praktično automatski uvelo i u rat s Rusijom, tim više što rat Rusije i Ukrajine još traje.

Specifična situacija s BiH

BiH je specifična priča. Za razliku od Ukrajine i Gruzije, BiH nadzire cjelokupan svoj teritorij i službeno je već godinama kandidat za članstvo u NATO-u.

Međutim, ni Sarajevo nikako da dobije pozivnicu za učlanjenje u NATO. Jedan od razloga za to je i nepostojanje konsenzusa unutar same BiH oko članstva u NATO-u, a na što je za nedavnog posjeta Sarajevu upozorio i glavni tajnik Saveza Jens Stoltenberg.

Naime, Republika Srpska, jedan od dva entiteta od kojih se sastoji BiH, želi da BiH bude neutralna država, po uzoru na susjednu Srbiju i protivi se članstvu u NATO-u, iako su i u Banjoj Luci još do prije nekoliko godina podržavali ulazak u NATO. S druge strane, Federacija BiH, drugi entitet u kojem najveći dio stanovništva čine Bošnjaci i Hrvati, želi da BiH uđe u NATO. Kako svaki od dva entiteta i tri naroda u BiH imaju pravo veta, u ovom je trenutku nejasno može li BiH uopće ući u NATO.

Središnje vlasti u Sarajevu kažu da BiH i dalje za cilj ima pristupanje NATO-u, kao i da to podržava većina stanovništva. Međutim, protivljenje Republike Srpske ulasku BiH u NATO, a uzimajući u obzir pravo veta, uvelike dovodi u pitanje realizaciju tog cilja u doglednoj budućnosti. U svakom slučaju, na u srpnju prošle godine održanom summitu NATO-a u Vilniusu BiH je ostala bez pozivnice za priključenje tom savezu, iako su se mnogi u Sarajevu nadali da bi je mogli dobiti.

I polupriznato Kosovo želi u NATO

Situacija s Kosovom još je složenija, budući da njegovu neovisnost, proglašenu 2008. godine, još nisu priznale ni sve članice NATO-a (Španjolska, Slovačka, Rumunjska i Grčka).

Iako vlasti u Prištini ulazak u NATO navode kao svoj cilj, njegovo ostvarenje u ovom trenutku, zbog neriješenog statusa Kosova, djeluje jako daleko i teško ostvarivo.  

Dva vojna bloka u Europi

Ostale europske zemlje članice su jednog od dva vojna bloka koji postoje na europskom kontinentu. Prvi je NATO, koji okuplja 29 europskih zemalja, Kanadu i SAD.

Drugi je ODKB ili CSTO, čija je glavna članica Rusija, a u čijem su sastavu još i Bjelorusija i Armenija, kao i srednjoazijske države Kazahstan, Kirgistan i Tadžikistan.

'Neutralnost kakva je nekad bila danas teško održiva'

Stručnjaci s kojima je Euractiv razgovarao kažu da se koncept neutralnosti proteklih desetljeća prilično promijenio u odnosu na onaj kakav poznajemo od ranije. Danas, primjerice, nije neuobičajeno da neutralne države zauzmu stranu u međunarodnim odnosima, što smo vidjeli i na primjeru većine europskih neutralaca koji su uveli sankcije Rusiji.

"Neutralnost u klasičnom smislu riječi danas je teško održiva zbog visokog stupnja integriranosti među državama, ali i zbog velikih svjetskih igrača koji imaju svoje zahtjeve i često traže od država da se opredijele. Primjer za to može biti Švicarska, koja je pod pritiskom SAD-a i EU, morala odustati čak i od zaštite bankarske tajne kakvu je ranije imala“, objašnjava za Euractiv politički komentator i bivši hrvatski veleposlanik u Moskvi Božo Kovačević.

I on podsjeća da se Švicarska, iako tradicionalno neutralna država, 2022. pridružila sankcijama koje je EU uvela Rusiji.

I europski neutralci se uvelike oslanjaju na NATO

Ističe i da se europski neutralci danas u svojoj sigurnosnoj politici u velikoj mjeri oslanjaju na NATO. Mnoge od neutralnih država, uostalom, i okružene su članicama NATO-a.

Tako, primjerice, Austrija nije članica NATO-a, ali svi njeni susjedi, osim Švicarske i malog Lihtenštajna, jesu. To znači da Austriju gotovo da i nije moguće napasti, a da se prethodno ne napadne NATO.

Slično stoje stvari i s Irskom. Ni Dublin nije u NATO-u, ali jedina kopnena granica koju Irska ima je ona u Sjevernoj Irskoj s Ujedinjenim Kraljevstvom, koje je jedan od utemeljitelja NATO-a.

Ni Cipar nije u NATO-u, ali njegova sjeverna trećina se nalazi pod okupacijom jedne od velikih članica tog saveza, Turske. No, vlasti u Nikoziji, koje su sve do ulaska u EU 2004. vodile politiku nesvrstanosti, imaju snažne odnose s Grčkom. Osim toga, Velika Britanija na jugu Cipra ima dvije velike vojne baze.

Sve to znači da bilo kakav napad na Cipar ne bi prošao bez reakcije pojedinih vodećih članica NATO-a. U najcrnjem scenariju, u slučaju da vlasti u Nikoziji zarate s Turskom, također članicom NATO-a, odnosi unutar tog vojnog saveza - oni između Atene i Ankare, dodatno bi se zakomplicirali.

Do ulaska u EU također nesvrstana Malta otišla je i korak dalje i s obližnjom Italijom, s kojom se u povijesti sukobljavala, sklopila je sporazum po kojem upravo Rim jamči neutralnost Malte. Italija je, inače, također jedan od osnivača NATO-a.

'Za neutralnost važan konsenzus cijeloga društva'

Švicarska nema takve sporazume s okolnim zemljama, koje su sve, s izuzetkom Austrije i Lihtenštajna, u NATO-u. Upravo se Švicarsku smatra oglednim primjerom neutralnosti, na što ukazuju i Kovačević, ali i naš drugi sugovornik, vojni i sigurnosni stručnjak i predavač na Veleučilištu Velika Gorica Marinko Ogorec.

"Za neutralnost je važno da oko nje postoji konsenzus cjelokupnog društva, kao što postoji u Švicarskoj. Švicarska dobro funkcionira kao neutralna država, ekonomski je bogata zemlja i ima snažnu vlastitu obranu i sigurnost koja se temelji na konceptu 'naoružanog naroda'“, ističe Ogorec za Euractiv.

Dodaje kako neutralnost svakako podrazumijeva samodostatnost u politici nacionalne sigurnosti. Taj kriterij Švicarska ispunjava, iako je ekonomski snažno integrirana u suvremeni svijet, u kojem, u gospodarskom smislu, teško da danas može biti nekakve neutralnosti.

Neutralne države kao 'sigurne luke' za kapital 

Neutralnost državama koje su je proglasile svakako nosi određene koristi. Jedna od njih je i da su upravo neutralne često države koje predstavljaju "sigurnu luku“ za kapital u nestabilnim vremenima, što pokazuju slučajevi Švicarske i Monaka, kao i da upravo neutralne države imaju mogućnost posredovanja u rješavanju sporova, što su, recimo, često bili Vatikan, Švicarska i Austrija.

Irska je, pak, dijelom i zbog svoje neutralnosti privukla velika strana ulaganja, koja su je preobrazila u jednu od najrazvijenijih europskih zemalja.

Manjak neutralnosti: veliki izdaci za obranu i sigurnost

No, neutralnost ima i svojih mana. Jedna od njih je da neutralnost trebaju priznati i poštivati i drugi.

Drugi nedostatak je taj da država koja nije pokrivena "sigurnosnim kišobranom“ nekog vojnog bloka ovisi sama o sebi u pitanju svoje obrane i nacionalne sigurnosti. Zato su i izdaci za obranu u tim zemljama, u pravilu, veći nego kod zemalja koje su članice nekog vojnog bloka, a što za posljedicu ima manje raspoloživog novca za druge potrebe.

Naravno, izdaci za vojsku razlikuju se od zemlje do zemlje, odnosno ovise o njihovom sigurnosnom okruženju. Nije ista priča ako je riječ je o državi koja je otok, ili koja je okružena članicama NATO-a, ali s kojima ima dobre odnose, ili ako je riječ o zemljama koje smatraju da im je okruženje neprijateljsko, a nisu dio nijednog vojnog bloka.

Ako ostavimo po strani otočne države (s izuzetkom podijeljenog Cipra), zatim mikrodržave, koje najčešće ni nemaju vojsku, te neutralce koji su okruženi NATO-om, pa im ni ne prijeti neka značajnija opasnost, proizlazi da ostale neutralne države u Europi imaju znatno veća ulaganja u obranu od članica NATO-a.

Tako, primjerice, podaci NATO-a pokazuju da je u 2022. godini samo sedam članica Saveza za obranu izdvajalo preporučenih dva posto bruto domaćeg proizvoda (BDP) ili više od toga. Riječ je o SAD-u, Grčkoj, Litvi, Poljskoj, Velikoj Britaniji, Estoniji i Latviji.

Velika većina članica, uključujući i Hrvatsku, koja je 2022. bila blizu same granice od dva posto BDP-a, izdvajala je manje od preporuka NATO-a. Među njima su i velike članice, poput Francuske, Rumunjske, Italije, Njemačke i Turske te Španjolske.

S druge strane, u 2022. godini Cipar je, prema podacima Svjetske banke, za obranu izdvajao 1,8 posto svog BDP-a. To je više od većine članica NATO-a.

Izdaci za obranu u Srbiji, prema istim podacima, bili su još i veći i iznosili su 2,2 posto BDP-a.

Azerbajdžan je, prema podacima Svjetske banke, za vojne svrhe izdvajao čak 4,5 posto svog BDP-a.

Većina neutralaca ima obvezno služenje vojske

Razlike u odnosu na zemlje koje su pokrivene "sigurnosnim kišobranom" su i u segmentu obveznog služenja vojnog roka. Većina članica NATO-a, uključujući i Hrvatsku, ukinula je obvezno novačenje i posvetila se stvaranju profesionalne vojske, iako pojedine članice NATO-a i dalje drže obvezni vojni rok.

S druge strane, brojne neutralne države na Starom kontinentu i danas imaju obvezu služenja vojnog roka. Među njima su Austrija, Švicarska, Cipar, Moldavija i Azerbajdžan. I Srbija sada najavljuje ponovno uvođenje vojnog roka.

Globalizacija mijenja i neutralnost

Kada se podvuče crta, može se reći da neutralnost ima svojih pluseva i minusa. Hoće li zemlja imati konkretne koristi od nje ili će prevagnuti troškovi, ovisi o brojnim čimbenicima.

No, čak ni neutralnost nije nepromjenjiva kategorija. Globalizacija, razvoj tehnologija i ispremreženost u današnjem svijetu promijenili su i matricu na kojoj počiva politika neutralnosti.

U svakom slučaju, neutralnost u suvremenom svijetu ne znači ni izolaciju ni pasivan odnos prema zbivanjima u okruženju i drugim dijelovima svijeta.