NATO razmatra novi način definiranja obveznih izdvajanja za vojsku na summitu u Vilniusu ovog tjedna, u trenutku kad se mnoge članice muče s ispunjavanjem već zadane letvice od dva posto BDP-a

Međutim, u 2022. godini većina članica Saveza nije ispunila zadane ciljeve: od njih 30, samo sedam ih je ostvarilo zadanu normu, unatoč globalno sve većim ulaganjima u vojsku.

Nakon ruske invazije na Ukrajinu članice najavile veća izdvajanja za obranu

Nakon ruske invazije na Ukrajinu gotovo sve članice najavile su povećanje izdvajanja za obranu, a posebice Njemačka, koja je najavila ulaganje 100 milijardi eura, u govoru kancelara Olafa Scholza u veljači 2022.

Međutim, neke članice, osobito na istočnom dijelu teritorija pod zaštitom NATO saveza, misle kako je razina od dva posto BDP-a preniska te da bi se izdvajanja za obranu trebala još povećati.

Ciljevi, minimumi i maksimumi

Ranije ove godine, glavni tajnik NATO saveza Jens Stoltenberg rekao je kako su članice protumačile cilj od dva posto BDP-a kao gornju granicu, ali kako na summitu u srpnju očekuje da saveznice pristanu na ambicioznije obećanje po kojem bi tih dva posto bio minimum, odnosno donja granica. 

Stoltenberg je također rekao kako očekuje da zemlje saveznice koje ne ispunjavaju smjernicu od dva posto BDP-a nastave povećavati svoja izdvajanja za obranu. Slične izjave davali su i drugi dužnosnici NATO saveza, posebice iz istočne Europe, kao i američka veleposlanica u NATO savezu Julianne Smith, koja je u petak to opisala kao "trajnu predanost".

Neki diplomati iz NATO saveza kažu kako je prihvaćanje ambicioznijeg cilja pitanje kredibiliteta, budući da je ruski rat u Ukrajini ukazao na potrebu brze kupovine vojne opreme.

Još jedan razlog za veće ambicije kojeg su naveli dužnosnici NATO-a jest da je obveza iz 2014. bila zamišljena za sljedećih deset godina, što znači da sada, devet godina kasnije, treba napraviti inventuru učinjenog.

Nesavršeno mjerilo

Potrošnja za obranu NATO saveza bila je posebice sporna za vrijeme bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji je često isticao da SAD ne može zauvijek nastaviti plaćati računa za sigurnost Europe.

Trenutno uplate Washingtona čine više od 50 posto ukupnih troškova NATO saveza, unatoč dogovoru kako nijedna članica ne može snositi više od polovice ukupnog financijskog tereta.

Neki saveznici - uglavnom oni koji ne dosežu propisanih dva posto - kritiziraju taj kriterij, tvrdeći kako to ne odražava rrealnost njihove potrošnje. Iznos od dva posto izračunava se u skladu s "dogovorenom definicijom rashoda za obranu".

Nacionalna ministarstva obrane izvješćuju o plaćanjima "koja je vlada doista izvršila ili će biti izvršena tijekom fiskalne godine, kako bi se ispunile potrebe svojih oružanih snaga, saveznika ili saveza".

"Oružane snage" uključuju konvencionalne snage, zajedničke postrojbe, upravu i zapovjedništvo, snage za posebne operacije, medicinsku službu, logistiku, odjele za zaštitu svemirskog i cyber prostora, kao i druge postrojbe koje spadaju pod ministarstva unutarnjih poslova, kao što su žandarmerija ili obalna straža.

Uračunavaju se i troškovi za vojne operacije, uništavanje oružja, opreme i streljiva, mirovinski doprinosi, te troškovi za istraživanje i razvoj.

"To nije savršen kriterij, ali je jedini kojeg imamo", rekao je za Euractiv jedan dužnosnik NATO saveza.

U igri i opcija 'javnog posramljivanja'

Pitanje određivanja obveze je i pitanje kako sankcionirati one koji ne ispune zadani cilj od dva posto. Opcija javnog posramljivanja jedina je moguća opcija, kažu izvori iz diplomatskih krugova.

Međutim, tvrde posramljivanje ipak može dovesti do nekih rezultata budući da prokazivanje država koje ne zadovoljavaju dogovoreni prag potrošnje "izostankom zalaganja i 'švercanjem' ugrožavaju kolektivnu sigurnost cijelog saveza", rekao je Euractivu jedan diplomat NATO saveza.

Novi kriteriji?

Brojne članice saveza osporavaju postavljeni kriterij i postavljaju pitanje koliko se iz te brojke može suditi o doprinosu neke zemlje vojnom savezu. Njemačka, primjerice, želi da se u novom obećanju uzmu u obzir 3C kriteriji (sposobnost, novac i predanost).

Berlin se želi usredotočiti na način na koji se novac troši i na učinkovitu i korisnu opremu, dok se Velika Britanija zalaže da se veći naglasak stavi na kvalitetu potrošnje.

S povećanom potrebom za jačanjem proizvodnih kapaciteta vojne industrije i popunom zaliha oružja, članice saveza počele su razmišljati o postavljanju novog mjerila za ulaganjima u vojnu industriju.

Međutim, ostaje nejasno kako će se ulaganje u proizvodne kapacitete uključiti u obvezu od dva posto.

'Nisu svi udjeli jednaki'

Još jedna stvar koju članice NATO-a često iznose jest da nisu svi udjeli BDP-a jednaki. Primjerice, rastući BDP Norveške i Njemačke zapreka su u ostvarivanju zadanog praga od dva posto.

"Norveška je 2020. godine bila na razini od oko dva posto; Snažan rast našeg BDP-a je smanjio tu brojku", rekao je norveški premijer Jonas Gahr Støre u ožujku.

Italija bi novac usmjeravala u kulturu

Članice NATO-a s manjim rastom BDP-a, poput Italije, misle kako je cilj od dva posto postavljen previsoko, jer žele usmjeriti potrošnju i na druga područja, uključujući kulturu, mirovinske fondove i školstvo.

Budući da u sadašnje kriterije spadaju i troškovi osoblja i mirovine, članice NATO saveza s razvijenijim oružanim snagama nude visoke plaće i time automatski imaju veće troškove obrane.

Troškovi međunarodnih operacija također se razlikuju od države do države ovisno o broju vojnika koje mogu poslati u inozemstvo ili interesima pojedinih članica.

U isto vrijeme, povećanje narudžbi vojne opreme od strane zemalja kao što su Luksemburg ili Španjolska, koje nisu ispunile dva posto, također vodi do povećanja rashoda, ali bez da se pritom uračunava utjecaj na učinkovitost vojnog saveza koja se time povećava.

(Preveo i uredio David Spaić-Kovačić. Originalan članak pročitajte ovdje: NATO’s 2% GDP defence spending pledge questioned ahead of Vilnius summit)